Rev-3064/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3064/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja V. Đ. iz A., koga zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik iz V., protiv tuženika R. M. iz P., koga zastupa V. P., odvjetnik iz N., radi isplate zajma, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 30. svibnja 1990. br. Gž- 1915/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 22. ožujka 1990. br. P-281/90, u sjednici održanoj dana 25. travnja 1991.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 7.511,51 australskih dolara sa 15% kamata od 13. svibnja 1988. do isplate i to u dinarskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate odnosno izvršenja sa parničnim troškom u iznosu od dinara 20.699,60.

Protiv ove pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, s prijedlogom da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno revizijskim prigovorima u pobijanoj presudi nema takvih proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP - koju revident posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi su, na temelju priloženih materijalnih dokaza i grafološkog vještačenja, utvrdili da je tužitelj dana 23. ožujka 1987. pozajmio tuženiku iznos od 6.000 australskih dolara i to izvan teritorija SFRJ tj. u Australiji u mjestu svog prebivališta, gdje se tada nalazio i tuženik, te da se tuženik obvezao kao zajmoprimac da uz tu glavnicu duguje i kamatu po stopi od 15% na pozajmljeni iznos i da će zajam vratiti na način da će iznos od 4.000 australskih dolara vratiti najkasnije po proteku vremenskog razdoblja od četiri tjedna, a preostali iznos od 2.000 australskih dolara do 5. kolovoza 1987. Utvrdili su u redovnom postupku i to da tuženik u ugovorenom roku, kao ni kasnije, zajam nije vratio tužitelju i da dug tuženika prema tužitelju po tom ugovoru o zajmu sa obračunatim ugovorenim kamatama na dan 13. svibnja 1988. iznosi 7.511,51 australskih dolara.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su s pravom obvezali tuženika da vrati tužitelju pozajmljeni iznos sa ugovorenim kamatama tako da mu isplati protuvrijednost navedene strane valute preračunate u dinare po tečaju na dan ispunjenja obveze.

Nisu osnovani prigovori revidenta u vezi tečaja po kojem treba platiti dinarsku protuvrijednost dosuđenog iznosa.

Budući da je ugovor o zajmu sklopljen u Australiji u mjestu prebivališta zajmodavca, u skladu je sa zakonom tuženikova novčana obveza koja glasi na plaćanje u australskim dolarima, pa tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika protuvrijednost te strane valute u dinarima prema tečaju na dan isplate, da bi se prikupljenim dinarskim sredstvima mogla nabaviti ista strana valuta.

Nije sporno, a što proizlazi i iz podataka u spisu predmeta, da je kamata koju se tuženik obvezao platiti tužitelju uz pozajmljenu glavnicu, kao i njen obračun u skladu sa australskim propisima, pa su neosnovani revizijski prigovori i u vezi dosuđenih kamata na pozajmljeni iznos strane valute.

Revident pogrešno smatra da je kamatu trebalo obračunati prema propisima SFRJ, jer prema čl. 20. toč. 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 43/82 i 72/82) u ovom slučaju treba primijeniti pravo mjesta gdje se u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu (prihvata ponude) nalazilo prebivalište tužitelja odnosno njegovo sjedište kao zidarskog poduzetnika tj. australsko pravo. Da bi stranke posebno za predmetni ugovor izabrale neko drugo mjerodavno pravo ne proizlazi iz utvrđenja sudova, a to ne tvrdi ni bilo koja od stranaka, niti postoje posebne okolnosti koje bi na to upućivale.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojeg je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 25. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš, v. r.