Revr-21/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 21/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. N. iz K. , zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz S. B., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, Građansko-upravni odjel, radi isplate plaće, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 30. rujna 2005. godine, broj: Gž-1061/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 08. srpnja 2005. godine, broj: P-692/04, u sjednici održanoj dana 27. lipnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Tužitelj R. N. odbija se tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane dužna je tužitelju R. N. iz K., na ime naknade plaće i razlike plaće za period od 01. srpnja 2000. godine do 02. kolovoza 2003. godine isplatiti ukupno 200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje počev od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka, sve u roku od 8 dana."

Nalaže se tužitelju R. N. da tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 kn u roku od 8 dana."

Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da nižestupanjske presude budu preinačene na način da njegovom traženju bude udovoljeno, a podredno da iste budu ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Protivna stranka nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog prijepora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati razliku plaće koja bi mu pripadala za utuženo razdoblje na temelju ugovora sklopljenog između stranaka i one koju je stvarno primao za to razdoblje, također je sporno da li tužitelju kroz utuženo razdoblje pripada i pravo dodatka od 0,5% na svaku godinu rada.

U tijeku postupka je utvrđeno da je tužitelj s tuženom sklopio ugovor o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama i da je djelatnik gardijske brigade Hrvatske vojske. Utvrđeno je da tužitelj u utuženom razdoblju nije primao plaću prema sklopljenom ugovoru već u skladu sa Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 23/95, 33/95 i 105/99), odnosno odlukom o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika koju je donio Vrhovni zapovjednik temeljem zakona, te u skladu sa Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/03 i 85/02 – dalje: ZSOSRH), te na temelju tog Zakona donesenom Uredbom o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 144/02). Također je utvrđeno da u utuženom razdoblju tužitelj nije primao dodatak od 0,5% na svaku godinu rada.

U vrijeme sklapanja ugovora između tužitelja i tužene nije bilo zakonskog propisa koji bi regulirao visinu plaće i drugih primanja djelatnih vojnih osoba, jer je bio na snazi Zakon o preuzimanja saveznih zakona ("Narodne novine", broj: 52/91) kojim je preuzet Zakon o službi u oružanim snagama ("Službeni list", broj: 7/85, 20/89, 40/89 i 26/90), time da nisu bile preuzete neke odredbe tog Zakona koje su regulirale osobne dohotke, naknade i druga beriva. U skladu s tom zakonskom odredbom Vrhovni zapovjednik je donio odluku o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba 21. svibnja 1995. godine, 10. listopada 2000. godine i 21. svibnja 2001. godine po kojima su isplaćivane plaće i ostala beriva djelatnih vojnih osoba.

Nakon donošenja Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 32/02 i 58/02 – dalje: ZSOSRH) plaće su isplaćivane u skladu s odredbom čl. 169. tog Zakona i Uredbom o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj: 144/02) koju je Vlada Republike Hrvatske donijela temeljem čl. 169. tog Zakona.

U točci XXIV. Odluke Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske je propisano da ona stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se od isplate za mjesec svibanj 1995. godine. Dakle, ne stupa na snagu objavom u Narodnim novinama, već danom donošenja.

Prema odredbi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine ("Narodne novine", broj: 56/90) u službenom glasilu Republike Hrvatske moraju biti objavljeni samo zakoni, a ne i drugi propisi.

Budući da je utvrđeno da je tužitelju kroz utuženo razdoblje isplaćivana plaća koja mu je pripadala u skladu sa Zakonom o službi u oružanim snagama odnosno propisima donesenim na temelju tog Zakona, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu manje isplaćene plaće.

Nakon što je zakonom propisana visina plaće djelatnih vojnih osoba treba primijeniti zakon, a ne odredbe ranije sklopljenog ugovora koji je sklopljen u vrijeme kada nije bilo zakonskih propisa o visini primanja djelatnih vojnih osoba. Odredbom čl. 22. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske je predviđeno da se ugovorom kojim se određena osoba prima u djelatnu vojnu službu između ostaloga utvrđuje i plaća, a to samo znači da se plaća svakim pojedinačnim zaključenim ugovorom individualizira, ali se ne može ugovoriti visina, te način obračuna i vrednovanja suprotno odredbi čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.

Isto tako pravilno su nižestupanjski sudovi presudili kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje dodatak na plaću od 0,5% za svaku godinu kroz utuženo razdoblje. Ovo stoga što je u razdoblju od 14. travnja 1995. godine do 06. travnja 2002. godine bio na snazi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, koji je u čl. 138. propisao da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće, doplatka na osnovnu plaću i naknade na osnovnu plaću. Međutim tim zakonom nije bio predviđen dodatak od 0,5% za svaku godinu rada. Dodatak od 0,5% na svaku godinu rada propisan je tek donošenjem novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02) i to odredbom čl. 169. st. 1. i 2. navedenog Zakona. Čl. 203. navedenog Zakona je propisao da će se plaća i druga materijalna prava do donošenja zakonskih akata isplaćivati sukladno dotadašnjim propisima.

Dakle, kako su podzakonski akti doneseni tek Uredbom Vlade koja je nastupila na snagu od 01. prosinca 2002. godine, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužitelja odbili sa tužbenim zahtjevom za isplatu dodatka na plaću do tog datuma, jer se do tada plaća obračunavala prema ranijem propisima koje taj dodatak nisu predviđali.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. lipnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.