Rev-2891/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2891/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. R. zastupane po punomoćniku M. J., odvjetniku u O., protiv tuženika F. R. iz O., zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u O. i Općine Ogulin, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 18. kolovoza 1993. godine, br. Gž- 318/93-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 22. prosinca 1992. godine, br. 171/91-45, u sjednici održanoj dana 1. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom, u pogledu I-vo tuženika R.F., a koji tužbeni zahtjev glasi:

"Tuženi su dužni platiti tužiteljici na ime naknade štete za uništene stvari i to: 4 svilene košulje, 4 jastuka, 4 navlake za jastuk, 1 jorgan za francuski krevet, 4 navlake za francuski ležaj, 1 obični jorgan, 3 navlake za obični jorgan, 22 plahte, 2 zimska kaputa, 1 kratki kaput, 1 vuneni biljac, 4 navlake za biljac, 6 ženskih kombinea, 2 kućne haljine, 3 marame za glavu, 15 ženskih gaćica, 12 velikih frotir ručnika, 1 džemper, 8 kuhinjskih krpa, 1 kućne šlape, 1 ambasador deka za francuski ležaj, 1 stoljnjak ručni rad, 1 plastični škaf, u iznosu od 25.950,00 (dvadesetpettisućadevetstopedeset) dinara sa kamatom koja se obračunava na sredstva oročena preko godinu dana bez određene namjene u mjestu ispunjenja računajući od 31. 10. 1998. g. do 07. 10. 1989. g., a od 07. 10. 1989. g. u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, uvećane za 20% do isplate kao i troškove ovog postupka sve to u roku od 15 dana solidarno".

II II-go tuženik Skupština općine O. dužna je platiti tužiteljici na ime naknade za uništene stvari i to: 2 bluze, 4 jastuka, 4 navlake za jastuk, 1 poplon za francuski krevet, 4 navlake za francuski krevet, 1 poplon, 3 navlake za obični poplon, 22 plahte, 2 zimska kaputa, 1 kratki kaput, 1 vuneni biljac, 4 navlake za biljac, 6 ženskih kombinea, 2 kućne haljine, 3 ženske marame, 15 ženskih gaća, 12 velikih ručnika, 1 vesta, 8 kuhinjskih krpa, 1 kućne šlape, 1 deka za francuski krevet, 1 stolnjak ručni rad, 1 plastični šakf, sveukupni iznos od 688.350.- (šestoosamdesetosamtisućatristopedeset) HRD sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. 11. 1992. g. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. III Odbija se tužitelja sa viškom tužbenog zahtjeva u pogledu II-go tuženika Skupštine općine O. IV Tužiteljica dužna je I-vo tuženiku R.F. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 189.975.- (stoosamdesetdevettisućadevetstosedamdesetpet) HRD u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

V II-go tuženik Skupština ppćine O. dužan je tužiteljici nadnaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 206.904.- (dvijestošesttisućadevetstočetiri) HRD u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Delnicama posl.br. P-171/91-45 od 22. prosinca 1992. godine i to u toč. I i IV izreke (sve u odnosu na tuženika R.F.), kao i u toč. III izreke.

Uvažava se žalba II tužene, te se p r e i n a č u j e citirana presuda u toč. II i V izreke, tako da sada ova glasi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim se obvezuje II tužena SO O. tužiteljici isplatiti 688.350.- HRD, uz zakonsku kamatu, kao i nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana".

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena, ili da presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U ovoj odštetnoj parnici temeljno prijeporno pitanje tiče se odgovornosti tuženika za predmetnu štetu nastalu oštećenjem stvari tužiteljice koje su u postupku provođenja ovrhe protiv tužiteljice kao ovršenice u ovršnom predmetu Općinskog suda u Ogulinu br. I-273/88, radi ispražnjenja i predaje, uklonjene iz kuće tuženika i predane tužiteljici u posjed, tužiteljica temelji na tvrdnji da je ovrha provedena u njezinom odsustvu na način da su stvari ostavljene nezaštićene i ni od kog čuvane pred ulaznim vratima stana u kojem je stanovala kao podstanar, da je nakon što se vratila s posla odmah pregledala stvari i utvrdila da je sva roba uništena od kiseline i da se raspada u rukama, da je jedino tuženik mogao uništiti stvari jer da je imao motiv za takav postupak, pa da je on kao štetnik odgovoran za štetu, a da postoji i odgovornost Općine O. po osnovi odgovornosti za nezakonit i nepravilan rad suda, jer da je ovrha provedana uz povrede odredaba Zakona o izvršnom postupku.

Glede odgovornosti za štetu tuženika F.R. sudovi su uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) uzeli nedokazanom tvrdnju tužiteljice da je isti tuženik štetu počinio.

Glede odštetne odgovornosti tuženika Općine O. prvostupanjski sud je ocijenio postojanje odgovornosti, smatrajući da šteta ne bi nastala da je izvršni postupak proveden na zakonom propisani način, dok je drugostupanjski sud, prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda da je tijekom ovršnog postupka postojao niz propusta, a obzirom na utvrđenje da su stvari tužiteljice neoštećene dovezene do njezina stana i da je službena osoba koja je poduzimala ovršne radnje napustila mjesto gdje su stvari ostavljene tek nakon što je tamo došla tužiteljica, dakle da stvari nisu oštećene tijekom provođenja ovrhe, osnovano zaključio da ne postoji uzročna veza između propusta počinjenih u tijeku ovršnog postupka i oštećenja stvari tužiteljice nastalog upotrebom kiseline i da stoga ne postoji niti odgovornost za štetu tuženika Općine O. Revizijski navod da je jedino logično za pretpostaviti da je do oštećenja stvari došlo tijekom provođenja ovrhe, ili nakon što je službena osoba napustila lice mjesta ostavivši stvari nečuvane i nezaštićene do dolaska tužiteljice, u suprotnosti su sa činjeničnim utvrđenjem da je službena osoba napustila lice mjesta tek nakon dolaska tužiteljice, a pravilnost tog utvrđenja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Budući oštećenje stvari tužiteljice nije rezultat štetne radnje tuženika F.R., te budući ne postoji uzročna veza između oštećenja stvari i nepravilnog i nezakonitog rada službene osobe koja je provodila ovršne radnje, to ne postoje temeljne pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na oba tuženika.

Glede revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji se samo neodređeno navodi da se revizija izjavljuje i zbog bitnih povreda postupka, a da se pri tom niti izrijekom, a niti opisno ne ukazuje na postojanje neke bitne povrede zbog koje se revizija može izjaviti.

Slijedom izloženog proizlazi da revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 1. prosinca 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.