Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of material or procedural importance for uniform law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment as inadmissible. The lower courts ruled in favor of the plaintiff based on an out-of-court settlement rather than ownership rights, and the defendant also challenged the court's jurisdiction. The court determined that neither the ownership question nor the jurisdictional issue was material to the final decision, failing the statutory requirements for extraordinary review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: extraordinary review is only permitted if the legal question is necessary for the decision and crucial for ensuring uniform application of the law and equal treatment of all parties.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2395/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. V. d.o.o. iz V., koga zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u V., protiv tuženika A.-U. d.o.o. iz O., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2381/2011-2 od 6. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1417/08-21 od 21. lipnja 2011., u sjednici održanoj 23. ožujka 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju preda u posjed nekretnine određeno navedene u izreci te presude (st. I/), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 31.191,93 kn na ime naknade obične štete, kao i isplatiti 463.176,79 kn na ime izmakle dobiti (st. II/), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (st. III/).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju preda u posjed nekretnine koje su predmetom postupka kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi običnu štetu u iznosu od 31.191,93 kn.
U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ukinuta te je za navedeno predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Protiv presude suda drugog stupnja podnio je žalbu tuženik, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju te preinači pobijanu odluku na način da odbije tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom, odnosno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Pošavši od utvrđenja da se tuženik izvansudskom nagodbom obvezao predati tužitelju u posjed nekretnine koje su predmet spora, sudovi nižeg stupnja prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja na predaju navedenih nekretnina.
U svezi s navedenim stavom revident postavlja pravno pitanje koje se odnosi na postojanje aktivne legitimacije tužitelja na vlasničkopravni zahtjev.
Također tuženik postavlja i pitanje koje se odnosi na stvarnu nadležnost prvostupanjskog suda.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke:
- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,
- da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i
- da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj izvanredne revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki, nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Obzirom na to da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev ocjenom da se radi o obveznopravnom zahtjevu tužitelja koji pravnu osnovu ima u izvansudskoj nagodbi, a ne u vlasničkopravnom ovlaštenju, materijalnopravno pitanje nije bitno za rješenje ovog spora.
Također obzirom na to da se revident nije žalio protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-627/08 od 26. svibnja 2008. kojim se isti proglasio nenadležnim te ustupio spis Općinskom sudu u Osijek, postupovnopravno pitanje koje se tiče stvarne nadležnosti, također nije važno za presuđenje u ovom sporu.
S obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, to je valjalo na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. ožujka 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.