P-846/2019-12 · Općinski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

P-846/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Jasenki Pavlović, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. OIB…, kojeg zastupa

punomoćnica B. I., odvjetnica u odvjetničkom društvu G. i p.,

P. S., protiv tuženika L. A., OIB …iz,

kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u S, radi regresa, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 4. ožujka 2020., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 9. lipnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

„I. Dužan je tuženik L. A. iz (OIB… na

ime regresa iplatiti tužitelju A. o. d.d., ,

(OIB…) iznos od 34.820,84 kune sa zateznom kamatom koja na iznos od 27.383.34 teče od 19.4.2016. godine sve do isplate, na iznos od 7.437,50 kuna teče od 17.12.2016. godine do isplate, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvečanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (ZID ZOO 78/15),

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (ZID ZOO 78/15)",

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.324,00 kuna, dok se više traženi trošak u iznosu od 625,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom dana 27. veljače 2019. tužitelj je ustao zahtjevom naspram tuženika, a radi isplate na ime regresa.

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 34.820,84 kune sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 27.383.34 teče od 19. travnja 2016. godine sve do isplate, na iznos od 7.437,50 kuna koja teče od 17. prosinca 2016. godine do isplate na ime štete naslale na osobnom automobilu marke C. reg. oznake … kojim je upravljala J. G. koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 27. prosinca 2015., koju je uzrokovao tuženik, na temelju police obveznog osiguranja.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, navodeći kako je odredba čl.3.st.1.t.2.b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja ništetna jer da je u suprotnosti sa člankom 24. stavak 1. točka 4. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Još je naveo kako su djelatnici policije sat vremena nakon prometne nezgode došli do vozila tuženika, ali kako njega nisu kontaktirali, pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

U dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te izveo dokaz pregledom Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 6-7 spisa), zapisnika o očevidu (list 8-12 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola na ime J. G. (list 14 spisa), kopije police osiguranja od automobilske odgovornosti broj … (list 15 spisa), spisa P. s. u S. broj … izvida

štete (list 28 spisa), popisa dijelova od 25. siječnja 2016. (list 29-39 spisa), sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 41 spisa), te saslušanjem tuženika.

Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je ovaj sud upravo po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među stankama nije sporan nastanak štetnog događaja, niti pasivna legitimacija tuženika.

Sporno je između parničnih stranaka je li ništetna odredba članka 3. stavak 1. točka 2.b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, te je li tuženik napustio mjesto događaja i tako ostvario uvjete propisane člankom 24. stavkom 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i pripada li tužitelju pravo na isplatu ugovorene svote temeljem police obvezno osiguranja.

Odredba članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05,36/09,75/09,76/13,152/14) propisuje kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima:

1. ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno,

2. ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje,

3. ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane uporabe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske,

4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari,

5. ako je vozač štetu prouzročio namjerno,

6. ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata,

7. ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.

(2) Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 7. ovoga članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

(3) Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

Odredba članka 3. stavka 1. točke 2.b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja propisuje kako osiguranik gubi prava iz osiguranja u slučajevima iz članka 24.stavaka 1. točka 1.do 6. Zakona ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava.

Saslušani tuženik L. A. u svom iskazu je naveo kako se 27. prosinca 2015. u

S. dogodila prometna nezgoda koju je prouzrokovao jer da je izgubio kontrolu nad vozilom i prešao na suprotni kolnički trak i udario u vozilo marke P.. On da je odmah nakon udarca izašao iz svog vozila, došao do vozačice koja je upravljala vozilom marke P. i pitao je je li dobro. Ona da mu je rekla da je dobro, da nije bilo nikakvih vidljivih povreda, a automobil da je bio udaren. Vozačica da je odmah nekog nazvala na mobitel i diktirala broj njegove registarske oznake, a on da je u bio u strahu od reakcije svojih roditelja. Kako vozačica nije htjela s njim razgovarati, on da je svoje vozilo parkirao 100 metara dalje na javnom parkingu, a tu da se odmah nalazi i njegova kuća te da je otišao kući. Ujutro da je rekao svojima što se dogodilo i kada je otišao do auta da je našao poruku da se javi u policijsku postaju što da je i učinio, a to da je bilo sutradan oko 14,00 sati. Tamo da ga nisu testirali na alkohol. Naveo je kako on nije bio niti svjestan da je napustio mjesto događaja, jer da se obratio vozačici, a zapravo da ga je bilo strah i zato da je otišao bez razmjene daljnjih podataka. On da je prethodno prije same nezgode bio vani s prijateljima u kvartu te da su jeli u fast foodu na Z. i s njim da je u vozilu bio njegov prijatelj. Naveo je kako nije konzumirao alkohol prije prometne nezgode.

Pregledom spisa P. s.u S. broj … ovaj sud je utvrdio

kako je 9. svibnja 2016. donesena presuda kojom je tuženik proglašen krivim zbog prometne nezgode od dana 27. prosinca 2015. jer nije prilagodio brzinu kretanja osobinama vozila i stanju kolnika zbog čega je prešao na istočnu kolničku traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera i prednjim dijelom vozila udario u prednji dio osobnog vozila marke ... s kojim je upravljala J. G., te što je

te prigode i na tom mjestu nakon počinjene prometne nezgode napustio mjesto događaja a da prije toga nije popunio europsko izviješće ili na drugi način razmijenio podatke o vozilu i osobne podatke nije vozačici oštećenog vozila ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je počinio prometnu nezgodu, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna.

Pregledom zapisnika o očevidu broj 511-12-36-03-1472/2015 od 28. prosinca 2015. sud je utvrdio kako je sastavljen dana 28. prosinca 2015. povodom prometne nesreće koja se dogodila dana 27. prosinca 2015 oko 23,20 u S., u ulici Z. p. Pod točkom IV. Opis mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih, vidljivo je kako je mjesto događaja zatečeno izmijenjeno jer je vozač L. A. napustio mjesto događaja a da nije popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilu nije je vlasnici oštećenog vozila ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću.

Pregledom police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068000952972 proizlazi kako je automobil reg. oznake … marke ….. osiguran od

7. listopada 2015. do 7. listopada 2016. kod tužitelja.

Iz iskaza tuženika proizlazi kako je nakon prometne nezgode pristupio vozačici J. G. i utvrdio kako nema ozljeda, a da je automobil bio oštećen, da se prepao kada je vidio da ona nekoga zove na mobitel i da se udaljio i parkirao vozilo na javni parking koji je udaljen od mjesta događaja stotinjak metara i da je otišao kući, te da se prepao reakcije roditelja jer da je imao samo 18 godina a da je oštetio i svoje vozile. Da je sutra dan na vozilu našao obavijest da se javi u policijsku postaju, što da je i napravio. Dakle, ovaj sud je utvrdio kako je tuženik L. A. nakon prometne nezgode koju je uzrokovao napustio mjesto događaja, kako to proizlazi iz njegovog iskaza i zapisnika o očevidu, a zbog čega je presudom P. s. u S., od dana 9.

svibnja 2016. proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna.

Međutim, sud drži da se takvim postupanjem tuženika nisu ostvarili uvjeti za regresni zahtjev tužitelja. Naime, odredbom članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima propisani su taksativno razlozi kada osigurana osoba gubi pravo iz osiguranja. Odlazak s mjesta događaja tom odredbom nije propisan kao razlog gubitka prava iz osiguranja. Odredbom članka 24. stavka 1. točke 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je kako će osiguranik izgubiti pravo iz osiguranja ako je kao vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

Odredbama članka 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti propisani su slučajevi kada osiguranik gubi svoja prava i također nije taksativno popisan kao razlog gubitka osiguranja odlazak s mjesta događaja, ali tužitelj smatra kako je tuženik svojim ponašanjem ostvario obilježja članka 3. stavka 1. točke 2.b koji propisuje ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava da gubi svoja prava iz osiguranja.

U konkretnom slučaju tužitelj nije tijekom postupka dokazao da je tuženik odlaskom s mjesta nezgode, zapravo odbio ispitivanje alkoholiziranosti. Tuženik je u svom iskazu to negirao navodeći samo da se prepao reakcije roditelja čije je automobil oštetio i kako je tada imao samo 18 godina i kako nije bio svjestan da zapravo odlazi s mjesta nezgode. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakve dokaze koji bi upućivali da je tuženik otišao s mjesta nezgode baš zato što je bio alkoholiziran ili pod utjecajem droga. Zbog odlaska s mjesta nezgode, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna koja je tuženiku i izrečena, ali odlazak s mjesta nezgode ne može se smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti ili droga i da bi po toj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja.

Odredba članka 942. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08,125/11) propisuje kako su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od pripisanih ili ugovorenih obveza. Navedena odredba odnosi se i na opće uvjete kao odredbe ugovora, tako da nije pravno dopušteno propisati gubitak prava na naknadu štete za slučaj propuštanja određenih dužnosti.

Ugovoreni članak 3. stavak 1. točka 2.b Općih uvjeta tužitelja nije ništetna odredba jer nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a niti prouzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tuženika kao ugovaratelja i ne ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora, pa je neosnovan prigovor tuženika o ništetnosti navedene odredbe.

Kod tako utvrđenoga činjeničnog stanja, a kod činjenice da ovaj sud nije utvrdio da je tuženik počinio neko od taksativno propisanih razloga Zakonom o obveznom osiguranju niti Općim uvjetima za obvezno osiguranje tužitelja, ovaj sud je u cijelosti odbio tužbeno potraživanje kao neosnovano na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 2., 155. i 164. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12). Sud je tuženiku kao opravdani trošak priznao trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu 4. prosinca 2019., 4. ožujka 2020, sastava jednog obrazloženog podneska od 10. prosinca 2019. od po 1.000,00 kuna, ukupno 4.000.00 kuna, uvećano za 25% PDV-a, sveukupno 5.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 324,00 kune, sveukupno 5.324,00 kuna iznos obistinjen pod točkom II. izreke presude. Više traženi trošak u iznosu od 625,00 kuna sud nije priznao jer se ne radi o trošku koji je neophodan za ovaj parnični postupak. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 9. lipnja 2020.

Sutkinja

Jasenka Pavlović

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika