Rev-754/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-754/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Miljenke Vraničar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. C. iz Z., koga zastupa H. B., odvjetnik u O., protiv tuženika Z. T. i S. P. iz O., koje zastupa mr. D. M., odvjetnik u O., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja i I-tuženika izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 30. listopada 1997. godine broj Gž-1494/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. lipnja 1997. godine broj P-283/97, u sjednici održanoj dana 16. listopada 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja i revizija I-tuženika Z.T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo I-tuženiku Z.T. da plati tužitelju iznos od 1.250,00 DEM i 1.000,00 CHF sa deviznom kamatom koju domicilna banka isplaćuje na devizna sredstva po viđenju od 9. listopada 1988. godine do isplate sve u protuvrijednosti kuna na dan isplate i parničnim troškom u iznosu od 2.665,00 kn i kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika S.P.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a I-tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom oba revidenta da se pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda uz prijedlog samo I-tuženika da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenim revizijama.

Revizije nisu osnovane.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koju I-tuženik u svojoj reviziji posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da su dana 9. listopada 1988. godine tužitelj i I-tuženik pregovarali o kupnji zemljišta u J. i da je tužitelj isplatio tuženiku Z.T. kao punomoćniku II-tuženika S.P. iznos od 1.250,00 DEM i iznos od 1.000,00 CHF na ime kapare za kupnju zemljišta u J. po ugovoru od 15. listopada 1988. godine;

- da parnične stranke nikada nisu sklopile pismeni ugvoror o prodaji spomenutih nekretnina, već usmeni ugovor od kojeg su odustale;

- da je I-tuženik primljene iznose strane valute zadržao za sebe bez valjanog pravnog osnova i da ih nikada nije isplatio II-tuženiku.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su naložili I-tuženiku da vrati tužitelju iznos od 1.250,00 DEM i 1.000,00 CHF, sa deviznim kamatama koje domicilna banka isplaćuje na ta devizna sredstva po viđenju sve u protuvrijednosti kuna na dan isplate.

S obzirom na odredbe čl. 2. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 3/94) nisu od odlučnog značenja prigovori I- tuženika u reviziji da je u vrijeme isplate spomenutih deviznih sredstava bilo zabranjeno ugovaranje valutne klauzule, odnosno strane valute.

Kraj utvrđenja sudova da nije sklopljen pismeni ugovor o prodaji nekretnina sudovi s pravom ukazuju na odredbu čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine", broj 52/73) prema kojoj ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasništva nekretnina mora biti pismen. Ugovor koji nije zaključen u pismenom obliku ne proizvodi nikakve pravne učine.

Kako ugovor ne postoji ni plaćeni iznosi ne mogu biti znak da je ugovor sklopljen, pa stoga ne mogu imati značenje kapare u smislu čl. 79. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Stoga se nisu ispunile ni pretpostavke za zadržavanje kapare po čl. 80. st. 2. ZOO. Primljene iznose treba vratiti I-tuženik koji ih je primio i nikada nije predao II- tuženiku kao njegov punomoćnik unatoč proteka niza godina.

II-tuženik ništa ni nezna o prodaji njegovih nekretnina, jer u pregovaranju i usmenoj pogodbi nije osobno učestvovao niti dobio potrebne informacije od svog punomoćnika (I- tuženika), kako su to sudovi pravilno utvrdili.

Zbog toga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su protiv II-tuženika odbili tužbeni zahtjev.

I-tuženik svojim revizijskim prigovorima o postojanju pismenog ugovora o prodaji zemljišta II-tuženika u J. pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja sudova, što prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno. Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa su zbog toga izjavljene revizije, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbijene kao neosnovane.

U Zagrebu, 16. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.