Povrv-384/2014-7 · Trgovački sud u Osijeku

10 Povrv-384/14-7

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr.sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. d.o.o. Z., L. F. V. 2, O.: kojega zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O. društvu M. & L. u Z., I. 191 F, protiv tuženika Z. U. L. O., O., L. J. 24, OIB: kojega zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., E. avenije 12/I, radi isplate 14.623,88 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2014. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 13. lipnja 2014.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. P. u D. S., poslovni broj Ovrv-675/12 od 11. travnja 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Z. U. L. O., O., L. J. 24, OIB:, tužitelju H. Š. d.o.o., Z., L. F. V. 2, OIB: platiti iznos od 14.582,54 kn (četrnaesttisućapestoosamdesetdvijekune i pedesetčetirilipe) zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 14 % godišnje za razdoblje do 1. svibnja 2011. pa do 30. lipnja 2011., a od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i tužitelju naknaditi trošak ovrhe u iznosu od 1.750,00 kn (tisućusedamstopedesetkuna) sa zateznim kamatama po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje na taj trošak teku od 12. travnja 2012. do isplate, sve u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu prihvaća kao osnovan.

II. Zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 41.34 kn (četrdesetjednakuna i tridesetčetirilipe) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. svibnja 2007. do isplate, odbija se zbog zastare, te se platni nalog u tom dijelu ukida.

III. Ukida se platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 1.012,50 kn (tisućudvanaestkuna i pedesetlipa) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak, pa se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn (tritisućestodvadesetpetkuna) u roku osam dana.

V. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 312,50 kn (tristodvanaestkuna i pedesetlipa) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 14.623,88 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik S. P. u D. S. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-675/12 od 11. travnja 2012. Po prigovoru tuženika, postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na ime dospjele, a neplaćene naknade za korištenje općekorisne funkcije šuma u razdoblju od 1. siječnja 2010. pa do 31. prosinca 2010., te na ime razlike naknade za 2006. u iznosu od 41,34 kn. Navodi da je tuženik obveznik plaćanja predmetne naknade sukladno odredbi članka 62. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05, 82/06 i 129/08 i 80/10) te Pravilnika o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma ("Narodne novine" broj 22/07, 80/10, nastavno: Pravilnik). Glede prigovora da tuženik ne obavlja gospodarsku djelatnost i da nije dužan platiti utuženu naknadu, tužitelj ističe kako taj prigovor nije osnovan, da je paušalan i usmjeren na odugovlačenje postupka.. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da se bavi registriranom djelatnošću opskrbe lijekovima i medicinskim proizvodima, odnosno da je registriran kao javna ustanova za obavljanje ljekarničke djelatnosti, a koju ne može obavljati radi stjecanja dobiti. Tuženik ujedno ističe i prigovor zastare utužene tražbine. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u karticu obveznika na listu 5. spisu, u izvadak iz sudskog registra na listu 19. do 23. spisa, ispis godišnjeg financijskog izvještaja za poduzetnike za poslovnu 2006. i 2010. godinu.

Tužbeni zahtjev je samo djelomično osnovan, te je djelomično osnovan i prigovor zastare.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za općekorisnu funkciju šuma za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. u iznosu od 14.582,54 kn, te neplaćeni dio naknade za 2006. u iznosu od 41,34 kn.. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i ističe prigovor zastare te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer je ustanova koja ne ostvaruje dobit.

Zakonom o šumama uređeno je plaćanje naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Odredbom članka 62. Zakona o šumama propisano je da pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Naknada se plaća prema Pravilniku o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma, i uplaćuje se na poseban račun trgovačkog društva – Hrvatskih šuma d.o.o. tromjesečno i po završnom računu do 30. travnja sljedeće godine.

Odredbom članka 63. Zakona o šumama određeno je, da ako obveznik plaćanja naknade ne obračuna ili ne uplati naknadu iz članka 62. Zakona, trgovačko društvo pokrenut će postupak prisilne naplate sukladno prisilnim propisima.

Tuženik spori da bi bio obveznik plaćanja predmetne naknade, jer da se radi o ljekarni koja obavlja ljekarničku djelatnost, koja je dio zdravstvene djelatnosti. Tijekom postupka navodi da su ljekarne zdravstvena ustanova od interesa za RH i da svoju djelatnost obavljaju kao javnu službu što proizlazi iz Zakona o ljekarništvu.

Prema definicijama neprofitnih organizacija (Međunarodni centar za neprofitno pravo, Konferencija o uređenju civilnog društva, Budimpešta, svibanj 1996.g.) o gospodarskim djelatnostima se može govoriti kada se neprofitna organizacija redovito bavi aktivnim trgovanjem ili poslovnom djelatnošću koja uključuje prodaju roba i usluga, osim djelatnosti koje su tradicionalno izuzete iz tog pojma.

Sukladno članku 38. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/05, 17/11) gospodarska djelatnost je razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih vrijednosti. Dakle, gospodarska djelatnost je djelatnost koja se obavlja ne samo radi stjecanja profita, već radi ostvarivanja prihoda. U Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj: 58/07) ljekarne su svrstane u grupu "Trgovina na malo u specijaliziranim prodavaonicama".

Zakonom o ljekarništvu („Narodne novine“ broj: 121/03, 142/06, 35/08 i 117/08 - dalje u tekstu: ZOL) u članku 2. propisuje se da ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu i izradu lijekova, te opskrbu medicinskih proizvoda pučanstvu, zdravstvenim ustanovama i drugim pravnim osobama, te zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu. Prema članku 3. ZOL-a, pod opskrbom lijekova podrazumijeva se promet lijekova na malo, a promet lijekova na malo obavlja se u ljekarnama i ljekarničkim depoima, te obuhvaća naručivanje, čuvanje i izdavanje lijekova na recept i bez recepta kao i izradu i izdavanje magistralnih i galenskih pripravaka provjerene kakvoće. Sukladno članku. 4. ZOL-a, pod opskrbom medicinskim proizvodima podrazumijeva se promet medicinskih proizvoda na malo, a obuhvaća naručivanje, čuvanje i izdavanje medicinskih proizvoda. Prema Zakonu o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo uređeno Zakonom o ustanovama. Ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti. Odredbom članka 35. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine broj: 150/08 i 155/09) propisano je da zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici. Dakle, ustanova može obavljati djelatnost iz oblasti zdravstva ako je ne obavlja radi stjecanja dobiti. No, ustanovi nije zabranjeno razmjenjivati dobra i usluge na tržištu radi ostvarivanja prihoda. Iz ispisa godišnjih financijskih izvještaja za tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik kao ustanova obavlja djelatnost radi ostvarivanja prihoda .

Stoga ovaj sud smatra da tuženik obavlja gospodarsku djelatnost (razmjenjuje dobra na tržištu radi ostvarivanja prihoda), pa je zato, prema članku 62. stavak 1. ZŠ-a dužan platiti naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Naime, ako tuženik obavlja zdravstvenu djelatnost, to ne znači da ne ostvaruje prihode. Prihodi od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje su prihodi. Za ocjenu obavlja li netko gospodarsku djelatnost nije isključivo ostvarivanje dobitka. Dovoljno je da se obavlja razmjena dobara ili usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda.

Iz dopisa Ministarstva od 20. rujna 2010. godine, na koji se poziva tuženik, proizlazi da je stajalište Ministarstva da ljekarne obavljaju zdravstvenu djelatnost, a ne privrednu djelatnost radi čega ne mogu biti obveznici plaćanja predmetne naknade. Međutim, ovo mišljenje Ministarstva nije obvezujuće za sud.

U odnosu na utuženu naknadu za 2010. sud je utvrdio da je tuženik dužan platiti predmetnu naknadu u utuženom iznosu od 14.582,54 kn.

Naknada se plaća se u visini 0,07% od ukupnog prihoda, odnosno u visini od 0,0525% od 01. srpnja 2010. godine sukladno Zakonu o izmjeni zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 80/10) i uplaćuju se na poseban račun tužitelja, tromjesečno i po završnome računu, za namjene iz članka 28. ZŠ.

Člankom. 2. Pravilnika o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje opće korisnih funkcija šume („Narodne novine“ broj: 22/07, dalje u tekstu Pravilnik) određeno je da osnovicu za obračun naknade čini ukupni prihod ostvaren na domaćem i inozemnom tržištu, umanjen za prihode od ukidanja dugoročnih rezerviranja i prihode od nenaplaćenih prethodno otpisanih potraživanja

Iz Ispisa bilance i računa dobiti i gubitka za 2010. za tuženika, proizlazi da je tuženik u toj poslovnoj godini ostavio ukupan prihod od 105.189.320,00 kn. Uzimajući u obzir visinu naknade od 0,07 % za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2010. visina naknade je 36.816,28 kn, a za razdoblje od 1. srpnja 2010. pa do 31. prosinca 2010, kada je naknada određena u visini od 0,0525 %, obračunata naknada iznosi 27.612,18 kn, odnosno ukupno za 2010. u iznosu od 64.428,46 kn . Iz kartice obveznika na listu 5. spisa je razvidno da je tužitelj ovu naknadu umanjio za namireni iznos od 49.845,92 kn tako da potražuje preostali iznos od 14.582,54 kn.

Tuženik nije tijekom postupka osporio visinu i način obračuna utužene naknade, već je samo istaknuo prigovor zastare i da nije obveznik plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Stoga je sud, imajući sve navedeno u vidu, utvrdio da je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade u visini od 14.582,54 za poslovnu 2010. osnovan, pa ga je valjalo prihvatiti i platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi.

Sud je tužitelju priznao zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje pored glavnice i zateznu kamatu.

Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Ovaj prigovor je osnovan u odnosu na tražbinu naknade za 2006. u iznosu od 41,34 kn. Naime, odredbom članka 3. stavak 3. Pravilnika određeno je da se konačni obračun naknade vrši za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca i dostavlja se tužitelju do 30. travnja naredne godine. U konkretnom slučaju to bi za 2006. značilo da se konačni obračun dostavlja do 30. travnja 2007., za 2007. do 30. travnja 2008., dok bi za 2008. to bilo do 30. travnja 2009., i tako dalje, od kada tužitelj može zahtijevati isplatu naknade, odnosno od kada je naknada dospjela.

U smislu odredbe članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) zastara počinje teći od trenutka dospijeća, odnosno od trenutka kada je vjerovnik mogao zahtijevati isplatu. Zastara se u smislu odredbe članka 241. ZOO-a prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužitelj je radi naplate utužene naknade podnio prijedlog za ovrhu 11. travnja 2012. Po ocijeni ovog suda u konkretnom slučaju glede naknade u pitanju je tražbina povremenih davanja koja dospijeva godišnje, pa u smislu odredbe članka 226. stavak 1. ZOO-a takva tražbina zastarijeva u roku tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

Kako je naknada za 2006. dospjela 30. travnja 2007., to imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu podnesen 11. travnja 2012., sud je utvrdio da je naknada zastarjela i to za 2006. u iznosu od 41,35 kn, pa se prigovor zastare u ovom dijelu ukazuje osnovanim te je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u tom dijelu i primjenom odredbe članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP) ukinuti platni nalog u tom dijelu.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. u svezi ZPP-a. Naime, tužitelj u parničnom postupku nije uspio sa neznatnim dijelom zahtjeva pa mu pripada pravo na trošak. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 149/12) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Sud je tužitelju priznao trošak ovrhe na ime javno bilježničke naknade u iznosu od 400,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 100,00 kn te je priznao trošak za sastav prijedloga u iznosu od 1.000,00 kn uvećanu za PDV u iznosu od 250,00 kn, što čini trošak u iznosu od 1.750,00 kn.

Sud je odbio tužiteljev zahtjev za trošak izdavanja potvrde ovršnosti i pravomoćnosti u iznosu od 60,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 15,00 kn, za pribavu klauzule u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 62,50 kn, za pribavu drugih isprava u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 62,50 kn, za slanje rješenja na provedbu u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 62,50 kn, jer tužitelj nije dokazao da je ovaj trošak i imao. Stoga je odbijen tužiteljev zahtjev za trošak ovrhe u ukupnom iznosu od 1.012,50 kn, i u tom dijelu je platni nalog ukinut. Tužitelju su priznati troškovi za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 26. svibnja 2014., te za sastav podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 21. svibnja 2014. u iznosu od po 1.000,00 kn, za pristup ročištu za objavu sudske odluke u iznosu od 500,00 kn, uvećano sve za PDV u iznosu od 625,00 kn što čini ukupni trošak od 3.125,00 kn. Nije priznat trošak pribave isprava u iznosu od 312,50 kn, jer tužitelj nije dokazao da je taj trošak i imao. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 13. lipnja 2014.

Zapisničar

S u d a c

Snježana Andrijanić

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.