Legislator Case Law & Legislation
Gž-17/1999-2 AI generated

Supreme Court quashes lower court strike ban due to incomplete factual findings on employee assembly nature.

Case Number Gž-17/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the lower court's decision banning a strike and remanded the case for retrial. The lower court had declared the employee assembly a strike under Article 210 of the Labor Law, but the Supreme Court found the factual record insufficient to distinguish between a statutory employee assembly and an illegal strike. Consequently, the court ruled that the lower court failed to verify the assembly's purpose, duration, and organization before applying the strike prohibition.

Legislator headnote

AI generated

Articles 143, 150, and 210 of the Labor Law; Article 354(2)(13) of the Civil Procedure Act: A court must ascertain the specific circumstances, purpose, and organization of an employee gathering before determining whether it constitutes a lawful assembly or an illegal strike, and a decision based on incomplete factual findings is void.

Keywords

AI generated
employee assembly illegal strike Labor Law factual findings remand for retrial employee council civil procedure

Cited Legislation

AI generated
Article 365 of the Civil Procedure Act
Article 354(2)(13) of the Civil Procedure Act
Article 143 of the Labor Law
Article 150 of the Labor Law
Article 210 of the Labor Law

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-17/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Miljenke Vraničar i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., d.o.o. iz S. B., koga zastupaju T. P.-N. i J. N., odvjetnice iz S. B., protiv tuženika 1. Z. M. D. d.o.o S. B., koga zastupa M. S., Povjereništvo samostalnih sindikata Brodsko-posavske županije i 2. Sindikata zaposlenika, M. D. iz S. B., radi utvrđenja štrajka nezakonitim i njegove zabrane, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Požegi od 11. svibnja 1999. godine broj R-9/99-6, na sjednici održanoj dana 17. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Požegi od 11. svibnja 1999. godine broj R-9/99- 6 i predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Požegi je svojom presudom od 11. svibnja 1999. godine broj R-9/99- 6 utvrdio da je štrajk zaposlenika u T.d. M. d.o.o nezakonit, te da se zabranjuje njegovo organiziranje i poduzimanje. Istom presudom Županijski sud u Požegi je odbio tužitelja s istim tužbenim zahtjevom protiv sindikata zaposlenika M. d.o.o., dok je prvotuženiku naložio da tužitelju nadoknadi parnični trošak u svoti od 1.109,00 kn. Sud smatra da je u ovom slučaju došlo do kontinuiranog okupljanja zaposlenika više dana, svih ili većim dijelom u zgradi uprave i hotelu P., ili pak su zaposlenici dolazili na radno mjesto bez obavljanja rada, pa se prema tome radi o štrajku. Do štrajka međutim nije došlo u skladu s odredbom čl. 210. toč. 1. Zakona o radu, već su zaposlenici njega poduzeli neovlašteno, pa je taj štrajk nezakonit. Sud je tužbu odbio protiv drugotuženika, jer udruga sindikata uposlenih kod tužitelja kao poslodavca ne postoji.

Protiv ove presude prvotuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrješne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka nerazumljiva. Dalje navodi da je sud u prvom redu trebao utvrditi da je skup zaposlenika štrajk. Žalitelj naime smatra, da se skup ne može smatrati štrajkom, budući da se radi o skupu nastalom u smislu čl. 150. Zakona o radu, a za njegovo trajanje nije propisano vrijeme. Odbijanje pružanja usluga rada nije bilo u organizaciji i pod kontrolom prvotuženika, a prvotuženik je donio odluku o završetku skupa zaposlenika.

Na taj način činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a donoseći pobijanu presudu sud je pogrješno primijenio materijalno pravo. Zbog toga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na žalbu.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je žalba osnovana.

Ovaj sud smatra da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st.

2. toč. 13., jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga u odlučnim činjenicama. U čl. 143. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95) određene su ovlasti zaposleničkog vijeća. U smislu čl. 143. st.

4. Zakona o radu propisano je, da zaposleničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenju rada ili druge industrijske akcija niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije. Međutim, u smislu čl. 150. Zakona o radu postoji obveza održavanja skupova zaposlenika, te zaposleničko vijeće mora dva puta godišnje u podjednakim vremenskim razmacima održati skupove zaposlenika. Cilj takovih skupova bi bilo obavješćivanje i rasprave o stanju i razvoju dotičnog trgovačkog društva, odnosno ustanova, te o radu zaposleničkog vijeća. Intencija zakonodavca, po ocjeni ovog suda, nije bila u tome da skupovi zaposlenika zakazani sukladno navedenoj odredbi s obzirom na propisani sadržaj raspravljanja prerastu u prekide rada i štrajkove koji bi bili poduzeti i organizirani protivno čl. 210. st.

1. ZR, već naprotiv da se u razumno potrebnom vremenu rasprave pitanja vezana uz stanje i rad trgovačkog društva i rad Zaposleničkog vijeća, pri čemu je čl. 143. st.

4. ZR zakonodavac nastojao onemogućiti Zaposleničko vijeće da svoja temeljna ovlaštenja iskoristi za organiziranje i provođenje prekida rada s ciljem rješavanja individualnih radnih pravnih sporova (neisplate plaća) i na taj način provede štrajk iz razloga koji nisu sukladni čl. 210. st.

1. ZR. Zbog toga, da bi sud u određenom događaju koji po sebi predstavlja nepružanje usluge rada, mogao ocijeniti, da li je skup zaposlenika pripremljen i proveden u skladu s odredbom čl. 150. Zakona o radu ili pak se radi o štrajku, potrebno je utvrditi pod kojim okolnostima je došlo do takovog skupa, te što se zbivalo na tome skupu, odnosno izvršiti uvid u poziv za prisustvovanje i organizaciju skupa zaposlenika, dnevni red, zatim izvršiti uvid u zapisnik o radu skupa ukoliko je takav zapisnik vođen ili na drugi prikladan način utvrditi spomenute okolnosti. U tom smislu potrebno je utvrditi i sadržaj donijetih odluka, kao i vrijeme trajanja skupa. Prije utvrđenja spomenutih činjenica i okolnosti nije moguće ocijeniti osnovanost prigovora tuženika da je u pitanju skup zaposlenika u smislu čl. 150. Zakona o radu, tj. da se ne radi o štrajku.

Budući da nisu utvrđene spomenute činjenice i okolnosti činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno, pa je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP. Zbog toga je ovaj sud na l. 369. st. 1. i 370. st. 1. ZPP ukinuo presudu prvostupanjskog suda i predmet vratio temelju č

na ponovno suđenje. U ponovnom postupku sud će vodeći računa o odredbama čl. 7. i 8. ZPP utvrditi sve odlučne okolnosti za donošenje zakonite odluke u ovoj parnici.

U Zagrebu, 17. lipnja 1999. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.