Gzp-2139/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 2139/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja „C. P.“ d.d., iz G., zastupanog po punomoćnici I. B.-A., odvjetnici u G., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 30. studenog 2010., 30. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-4226/11, u roku od 3 (tri) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju „C. P.“ d.o.o. u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 30. studenog 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11 - dalje: ZS), ovom sudu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Trgovačkog suda u Osijeku pod posl. br. P-659/06, te kod Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, ne navodeći poslovni broj spisa tog suda.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, očitovanja Trgovačkog suda u Osijeku te službene provjere kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 30. siječnja 2006. pred Općinskim sudom u Belom Manastiru, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja „C. P.“ d.d., iz G., … (ovdje predlagatelja), protiv ovršenika „B.“ d.o.o., S., …, radi ovrhe, u svrhu naplate tražbine u iznosu od 6.026,80 kn na ime neplaćenog računa;

- rješenje o ovrsi doneseno je 16. veljače 2006. Spis se vodio pod posl. br. Ovrv- 242/06;

- tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi 2. ožujka 2006., nakon čega se Općinski sud u Belom Manastiru rješenjem od 27. lipnja 2006. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, oglasio se nenadležnim i ustupio predmet nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku (dalje: sud) na daljnji postupak;

- spis se vodio pod posl. br. P-659/06. Na ročištu održanom 28. rujna 2006. stranke su suglasno iznijele dokazne prijedloge za saslušanjem četvoro svjedoka, te je odlučeno zamolbenim putem izvesti dokaz saslušanjem jednog svjedoka;

- 29. studenog 2006. Općinski sud u Garešnici je dostavio zapisnik o provedenom saslušanju svjedoka po zamolnici suda;

- 7. prosinca 2006.održano je ročište na kojem su saslušana dvojica svjedoka;

- na ročištu održanom 11. siječnja 2007. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i zaključena glavna rasprava;

- na ročištu za objavu presude održanom 16. siječnja 2007. sud je donio i objavio presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen;

- protiv rečene presude žalbu je podnio tuženik 1. ožujka 2007., a tužitelj 28. veljače 2007. (protiv odbijajućeg dijela rješenja o trošku), nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje, koji ga je zaprimio 23. ožujka 2007. i vodio ga pod posl. br. Pž-1932/07;

- dopisom posl. br. Pž-1932/07 od 8. travnja 2010. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske vratio je spis sudu prvog stupnja radi donošenja dopunske odluke o troškovima;

- sud je 28. srpnja 2010. donio dopunsku presudu, posl. br. P-659/06 kojom je odbio dio zahtjeva tužitelja za trošak postupka;

- protiv rečenog rješenja tužitelj je podnio žalbu 13. rujna 2010., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje, koji je spis vodio pod posl. br. Pž-1932/07 i u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2011. donio presudu kojom je presudu prvostupanjskog suda djelomično potvrdio, a djelomično preinačio, te rješenje kojim je ukinuo dopunsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje;

- prvostupanjski sud je 30. svibnja 2011. donio novu dopunsku odluku o troškovima postupka, P-659/06, protiv koje je podnesena žalba, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje, gdje je zaprimljen 13. lipnja 2011. i vodi se pod posl. br. Pž-4226/11. Postupak je u tijeku;

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja (sada tužbe tužitelja) 30. siječnja 2006. do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (30. lipnja 2011.), što iznosi ukupno 5 (pet) godina i 5 (pet) mjeseci.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko pet godina daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 4 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka. No, iako je sud pritom iskazao visok stupanj ažurnosti u postupanju – obzirom da tijekom postupka nisu uočena razdoblja izostanka procesnih aktivnosti od strane suda, ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito. Naime, činjenica da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku dopunsku presudu suda prvog stupnja ukinuo, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava.

Pri razmatranju tijeka postupka u ovoj pravnoj stvari, nadalje, ovaj sud je zamijetio kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske o podnesenoj žalbi protiv presude prvotno odlučivao od 23. ožujka 2007. do 8. travnja 2010 – dakle, u razdoblju duljem od tri godine, što se također ukazuje nedovoljno ažurnim postupanjem.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako je tužitelj prvotni ovršni prijedlog bio podnio sudu koji nije bio stvarno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, zbog čega se sud morao oglasiti stvarno nenadležnim i potom ustupiti spis Trgovačkom sudu u Osijeku kao stvarno nadležnom, što je izravno pridonijelo trajanju postupka. Nadalje, tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložila relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagateljica nije doduše utjecala na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljici pripada zbog povrede njezina prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno poduzeti odgovarajuće postupovne radnje u svezi oglašavanja Općinskog suda u Belom Manastiru stvarno nenadležnim i ustupanja predmeta stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku. Nadalje, u predmetnoj pravnoj stvari bilo je potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka, od čega jednog i zamolbenim putem.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja trajanju postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01, 55/01, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 4.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2011.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.