Gž-5/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gž 5/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz R., kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u R., protiv tuženika L. društvo „J.“ Č., radi zaštite propisanih prava, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. P-6/2010-2 od 18. siječnja 2011., u sjednici održanoj 30. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Rijeci posl. br. P-6/2010-2 od 18. siječnja 2011.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu Županijskom sudu u Rijeci protiv tuženika osporavajući zakonitost odluke tuženika o isključenju tužitelja iz članstva tuženika od 25. siječnja 2010. i 7. ožujka 2010.

Rješenjem P-6/2010-2 od 18. siječnja 2011. Županijski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, time da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Upravnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu.

Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu pobijajući predmetno rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno postupanje.

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Tužitelj u žalbi tvrdi da je tužbu podnio na temelju čl. 26. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ br. 81/01, dalje ZU). Prema toj odredbi članovi udruge nadziru rad udruge. Ako član udruge utvrdi nepravilnost u provedbi statuta, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno drugo tijelo. Ako se upozorenje ne razmotri na sjednici statutom određenog tijela udruge, odnosno skupštine u roku od 30 dana od dostavljenog pisanog upozorenja i nepravilnosti ne otklone, član ima pravo podnijeti tužbu županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.

Kod toga tužitelj posebno ukazuje na suprotnu praksu Upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu posl. br. Zpa-16/2010 od 21. travnja 2010., a u kojoj Upravni sud tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o pojedinačnom aktu, pa da se ne može niti tražiti zaštita pred Upravnim sudom.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je Županijski sud u Rijeci otklanjajući svoju nadležnost za postupanje u ovog pravnog stvari valjano ocijeni da odredba čl. 26. ZU regulira pitanje sudske nadležnosti vezano za pravo nadzora članova udruge na rad udruge, a u koje pravo nadzora, u svakom slučaju, ne spada osporavanje zakonitosti odluke tuženika donesene u stegovnom postupku protiv tužitelja kao člana udruge.

Zbog toga se Županijski sud u Rijeci osnovano oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu, ocjenjujući da je stvarno nadležan Upravni sud Republike Hrvatske.

Pravo članstva u udruzi, a time i prestanak članstva, pravo je građanske naravi i kao takvo, a temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10; dalje Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije o zaštiti ljudski prava i temeljnih sloboda od 4. studenog 1950. („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori br. 6/99, 8/99, dalje: Konvencija o zaštiti ljudskih prava) podliježe sudskoj zaštiti. Prema citiranim odredbama svatko ima pravo da o njegovim pravima i obvezama građanske naravi odluči nezavisni i nepristrani sud čija je nadležnost utvrđena zakonom.

Prema odredbi čl. 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 53/91, 9/92, 77/92, dalje: ZUS) o zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako je takva sloboda ili pravo povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom, a nije osigurana druga sudska zaštita, odlučuje sud nadležan za upravne sporove odgovarajućom primjenom tog zakona.

Stegovna odluka tijela tuženika, a kojom je tuženik isključen iz članstva udruge – tuženika je pojedinačni akt, pa kako tužitelj smatra da mu je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo kao građanina i člana društva, tada isti ima pravo zaštite pred Upravnim sudom.

Stoga je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Mr.sc. Jasna Brežanski, v.r.