I Kž-555/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 555/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. D. M., zbog krivičnog djela iz čl. 252. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. lipnja 1996. godine br. K-768/73 (Kv-130/96), u sjednici održanoj 9. listopada 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Gradu Zagrebu, rješenjem od 14. lipnja 1996. godine br. K-768/73 (Kv-130/96), temeljem čl. 485. st. 1. ZKP u svezi čl. 261. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje i čl. 58. st. 2. i čl. 59. st. 2. i 4. OKZRH, obustavio je sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi nad D. M. i izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi u trajanju od dvije godine.

Odlučeno je da troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv navedenog rješenja žali se državni odvjetnik i predlaže da se pobijano rješenje preinači i nad D. M. izreče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 19. rujna 1996. godine br. Ktž-929/96 predlaže da se žalba državnog odvjetnika usvoji.

Žalba nije osnovana.

Rješenjem Okružnog suda u Zagrebu od 12. veljače 1976. godine br. K-768/73 okr. D. M. je upućen u Zavod za duševno bolesna lica radi čuvanja i liječenja, budući je krivično djelo za koje je terećen počinio u stanju neuračunljivosti.

I Kž 555/1996-3

Psihijatrijska bolnica Vrapče, gdje se počinitelj nalazi na čuvanju i liječenju je stavila prijedlog da se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi obustavi i odredi njegovo obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi.

Opravdano je sud prvog stupnja taj prijedlog prihvatio budući su se protekom vremena promijenile okolnosti koje sada opravdavaju izmjenu izrečene sigurnosne mjere. Naime, iz mišljenja psihijatra I. P.-Č., sud prvog stupnja je utvrdio da su rezultati liječenja takvi da više nije potrebno liječenje i čuvanje počinitelja u ustanovi, već da je moguće obvezno liječenje na slobodi. Iako boluje od šizofrenije, bolesti koja je već sasvim kronificirana, kod okrivljenika nema znakova manifestne psihoze i njegova opasnost za okolinu je u toj mjeri reducirana da više ne postoji potreba za daljnjim liječenjem i čuvanjem u zdravstvenoj ustanovi.

Takve zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, smatrajući žalbu državnog odvjetnika neutemeljenom kada navodi da će društvena opasnost okrivljenika progradirati kada prestane s liječenjem, te obzirom da nije riješeno pitanje njegovog smještaja.

Smisao sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi je uklanjanje opasnosti počinitelja za okolinu, a ne njegovo socijalno zbrinjavanje za što su nadležna druga tijela i mjere u tom pravcu su poduzete, kako je to iskazala vještak psihijatar iz Psihijatrijske bolnice Vrapče, a do tada bi okrivljenik nastavio sa liječenjem na običnom odjelu navedene bolnice pa stoga njegovo liječenje ne bi prestalo.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo temeljem čl. 385. st. 3. ZKP odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 9. listopada 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ante Potrebica v.r.