I Kž-662/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-662/1996-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Senke Klarić- Baranović, Josipa Budinskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi s čl. 157. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 27. veljače 1996. K-8/95, u sjednici održanoj 17. travnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe opt. D. K., po službenoj dužnosti:

a) Preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je opt. D. K. djelom opisanim u izreci te presude, počinio kazneno djelo izazivanje prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ, pa se na temelju tog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

b) Preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri, te se izriče da se opt. D. K., na temelju čl. 78. KZ, zabranjuje upravljanje osobnim automobilom za vrijeme od šest mjeseci.

II. Žalba opt. D. K. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku oglasio je krivim opt. D. K. zbog kaznenog djela teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi s čl. 157. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju čl. 161. st. 2. KZRH, primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od šest mjeseci.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.433,00 kn i platiti paušal u iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni u skladu sa žalbenim navodima.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio značaj okolnosti pobliže navedenih u pobijanoj presudi, koje u smislu čl. 37. OKZRH (sada čl. 56. KZ), utječu na odluku o kazni, te optuženiku izrekao primjerenu i adekvatnu kaznu, podobnu da ostvari svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.

Međutim, kako je u međuvremenu došlo do izmjene kaznenog zakona, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, s obzirom na odredbu čl. 3. KZ djelo treba pravno označiti prema čl. 272. st. 3. KZ, pa je u tom smislu, po službenoj dužnosti, preinačena pravna oznaka djela. U svezi s izvršenom prekvalifikacijom djela, posebice je razmotrena odluka o kazni. S obzirom da je prvostupanjski sud, prigodom odmjeravanja kazne pravilno ocijenio stupanj kaznene odgovornosti optuženika i sve okolnosti pod kojima je izvršeno kazneno djelo, a u žalbi optuženika ne ukazuje se na nove okolnosti, kazna zatvora u trajanju od dvije godine, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, unatoč prekvalifikaciji kaznenog djela, predstavlja adekvatnu sankciju težini kaznenog djela. Stoga, protivno navodima žalbe optuženika, ne postoje nikakvi razlozi koji bi opravdavali blaže odmjeravanje kazne, niti bi se blažom kaznom ostvarile rečene svrhe kažnjavanja.

S obzirom na izmjenu kaznenog zakona, trebalo je, po službenoj dužnosti, preinačenjem uskladiti i izrečenu sigurnosnu mjeru na način kao u izreci ove presude pod toč. I.b) (čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP u svezi s čl. 368. toč. 5. ZKP).

Zbog svega izloženog, presuđeno je kao u izreci (čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 17. travnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Vesna Vrbetić v.r.