Plaintiff wins ownership of garage space via contract and possession against bad faith defendants.
Legislator summary
AI generatedThe court ruled in favor of the plaintiff, establishing her ownership rights over a specific garage space based on a sales contract and subsequent possession. Defendants argued they were unaware of the sale, but the court found they knew the property was transferred and in the plaintiff's exclusive control. Consequently, the judgment confirmed the plaintiff's title, ordered the removal of defendants' names from the land registry, and assigned litigation costs to the losing parties.
Legislator headnote
AI generatedZakon o vlasništvu i tekućem posjedu; Zakon o parničnom postupku: When a plaintiff proves ownership through valid contract and continuous possession, and defendants acted in bad faith by remaining in possession with knowledge of the transfer, the court must confirm the plaintiff's title and order the registration of the change.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: P-2761/2016
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja T. P., D. R. , O.:…, zastupana po punomoćniku mr. sc. Z. R., odvjetniku u S., protiv tuženika ad 1) S. masa iza T. element d.o.o u stečaju, S., O.: … zastupano po punomoćniku J. T., odvjetniku u S., ad 2) K. K., O., O.: …, ad 3)A. T., S., O.: … zastupana po punomoćnicima I. i P. B., odvjetnici u S., i ad 4) I. T., S., O.: …, zastupan po punomoćnicima I. i P. B., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2019. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Z. R., odvjetnik u S., punomoćnika tuženika ad 1 J. T., odvjetnik u S. i punomoćnika tuženika ad 3 i ad 4 P. B., odvjetnik u S., a u izočnosti uredno pozvanog tuženika ad 2, na ročištu za objavu 27. lipnja 2019
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica P. T. iz D. R., O.: …, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 01.06.2009.g. , OV-683/12, J. Z. P. te temeljem Aneksa o ugovoru o kupoprodaji od 27.02.2012.g., OV-1620/12, J. I. Š., kao i temeljem Tabularne izjave od 29.02.2012.g. OV-1623/12 stekla pravo vlasništva na 25. suvlasničkom dijelu zgrade mješovite upotrebe i dvorišta označene kao čest.zem 46/11, Z.U. 21664 KO S., a koji suvlasnički dio je povezan cjelinom garažnog mjesta, neto površine 17 m2, orijentacije sjever-smeđa, u podrumu, 1, ulaz I., anagrafske oznake S..
II. Nalaže se Zk odjelu Općinskog suda u Splitu da odmah izvrši brisanje prava vlasništva s imena tuženika pod 3 A. T., O.: … te tuženika pod 4 I. T., O.: …, a koje je pravo vlasništva upisano na 25. suvlasničkom dijelu zgrade mješovite upotrebe i dvorišta označene kao čest.zem 46/11, Z. K. S., a koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom garažnog mjesta, neto površine 17m2, orijentacije sjever-smeđa, u podrumu 1, ulaz I., anagrafske oznake S., uz istodobnu uspostavu prethodnog stanja.
III. Nalaže se Zk odjelu Općinskog suda u Splitu da odmah, temeljem ove presude, izvrši uknjižbu prava vlasništva na 25. suvlasničkom dijelu zgrade mješovite upotrebe i dvorišta označene kao čest.zem 46/11 ZU K. S., a koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom garažnog mjesta neto površine 17 m2, orijentacije sjever-smeđa, u podrumu 1, ulaz I., anagrafske oznake S., i to na ime tužiteljice, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1 i pod 2, a sve temeljem ove pravomoćne presude, bez bilo kakvog daljnjeg sudjelovanje od strane tuženika, koji tuženici su dužni trpjeti ovu uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice.
IV. Nalaže se tuženicima pod 1.,2.,3 i 4 da solidarno isplate tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 13.150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2019.g. pa do isplate.
Obrazloženje
U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 24.05.2016 godine tužiteljica je navela da temeljem ugovora o kupoprodaji od 01.06.2009 godine kao i temeljem aneksa ugovora od 27.02.2012 godine kao i temeljem tabularne izjave, tužiteljica je kao kupac postala isključivi vlasnik garažno parkirnog mjesta br. 4 neto površine 17 m2. Iz navedenih isprava da se vidi da je to garažno mjesto predano tužiteljici u samostalni posjed, i ista je odmah ušla u posjed kupljene nekretnine. Da su tuženici ad 1 i ad 2 pravni slijednici nekadašnjeg investitora i prodavatelje navedene zgrade. Da tuženi ad 1 i ad 2 nisu mogli predmetnu nekretninu prodati tuženicima ad 3 i ad 4, te da su tuženici ad 3 i ad 4 kupili stan i jednu drugu garažu u istoj zgradi. S obzirom na iznijeto je i postavljen tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.
U svom odgovoru na tužbu od 24.11.2016 godine tuženici ad 3 i ad 4 su naveli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom te predložili da isti bude odbijen uz obvezu tužiteljice za naknadu parničnog troška. Da se poriču navodi tužbe, da bi tužiteljica temeljem citiranih ugovora postala vlasnica predmetne nekretnine. Da su suvlasnici sporne nekretnine tuženi za po ½ dijela svaki koji su pravo vlasništva stekli uknjižbom, a kako se i stiče pravo vlasništva nekretnine. S obzirom na izneseno predloženo je da tužbeni zahtjev bude u cijelosti odbijen uz obvezu tužitelja na snašanje parničnog troška.
Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao tabularnu izjavu od 29. veljače 2012 godine, specijalnu punomoć od 15.veljače 2012 godine, aneks ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. veljače 2012 godine, kupoprodajni ugovor od 01.06.2009 godine, ZK izvadak za predmetne nekretnine, izvadak iz registra trg. društva za tuženika ad 1, aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2010 godine, aneks broj 2 od 29. studenog 2010 godine, aneks broj 3 od 10. svibnja 2011 godine, tabularna isprava od 26. svibnja 2011, aneks broj 4 od 06. kolovoza 2013, izjavu od 06.03.2013, tabularna izjava od 05.07.2013., specijalna punomoć od 26.07.2013, brisovno očitovanje od 25. srpnja 2013, tabularna isparava od 12. prosinca 2014, uplatnice P. d.d., tlocrt spornih garažnih mjesta, iskaz tužiteljice T. P., iskaz tužene ad 3 A. T., iskaz tuženika ad 4 I. T., iskaz svjedoka N. Č..
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Punomoćnici parničnih stranaka su popisali trošak.
Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno, da je zaključen ugovor između tužiteljice i P.-a d.d. kao i aneks tog ugovora kojim bi ugovorom tužiteljica kupila sporna garažna mjesta.
Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li su tuženici ad 3 i ad 4 stekli pravo vlasništva predmetnih garaža od vlasnika istih.
U svom iskazu svjedok Ž. B. je naveo da je on bio direktor i većinski vlasnik tvrtke P. d.d. koja je bila i investitor predmetne zgrade koja se sastoji od tri zasebna ulaza. Tvrtka je ishodovala građevinsku dozvolu 2003. godine, 2004. godine je početo s gradnjom, a 2006. je završeno s gradnjom. 2005. godine je došlo do etažiranja zgrade. On je kao direktor zaključio ugovor s tužiteljicom o prodaji dvije garaže i to 4 i 5. Iste su bile nepodijeljene. Tužiteljica je isplatila kupovnu cijenu, a koja je cijena bila ne sjeća se. Odmah je i uvedena u posjed odnosno nakon što je sagrađena zgrada, napisana je i tabularna isprava.
Problemi nastaju kada dolazi do ugovora P. i T. element jer je T. element ušao u poslovanje ali je prema dogovoru P. d.d. i T. elementa trebalo doći do toga da se priznaju svi do tada zaključeni ugovori, za svaki pojedini stan i garažu. Tada dolaze problemi na način da V. V. koji je bio zakonski zastupnik T. elementa kao i zakonski zastupnik K. K. su počeli ponovno prodavati stanove trećim osobama pa su tako prodali i spornu garažu tuženicima ad 3 i 4. Također je naveo da ne zna da li se tužiteljica upisala u zemljišne knjige niti zna tko je upisan u zemljišne knjige.
Također je naveo da je prvo etažiranje 2005. godine radila ovlaštena arhitektica M. K., a drugo je rađeno 2013. od strane T. elementa kao naručitelja i radio ga je arhitekt D. R.. Predmetne garaže se nalaze na kvoti -6, podrum, to je najdonja etaža predmetne stambene zgrade. Što se tiče predmetne garaže po novom etažiranju kojeg su vršili tuženici misli da garaža sada nosi oznaku 9 i to podrum 1. Naveo je nakon što mu se predočio arhitektonski snimak izvedenog stanja od 2.6.2010. za najdonju etažu, da je sačinjen na dan primopredaje iz kojeg je razvidno da se dvije garaže nalaze na donjoj etaži i to dvije garaže obitelji P. i dvije garaže obitelji Č..
Iste garaže nalaze se na sjeveru na kvoti -6.02. Naveo je da je tuženik ad 3 kupila stan u pred. zgradi i jednu garažu ali na etaži poviše i tu je parkirala svoj automobil uredno godinama koju je prethodno koristio g. D. koji je nikad nije platio i koji je uzurpirao stan i garažu. Također je naveo i da je predmetnu garažu prodao T. P. 2009. ili 2008. godine, i to je bilo prije legalizacije predmetne stambene zgrade. I to je upravo ova sporna garaža. Naveo je da je T. element provodio legalizaciju i potvrda je izdana na ime T. elementa. Troškove legalizacije predmetne garaže platila osoba imena Č..
Tuženici ad 3 i 4 znali da su predmetne garaže prodanu upravo tužiteljici i ista je uvedena u posjed odmah kada su kupili i stavili su rolo vrata na obje garaže. I T. su znali da su te garaže kupila upravo tužiteljica. Tada je osnova U. stanara R. i redovito su se sastajali i svi su znali sve jer su svi dobili papire gdje je pisalo čije je što u vlasništvu. Također je naveo da u predmetnoj zgradi po zadnjem etažiranju postoje dva podruma. Tek je Zakon o građenju 2009. regulirao što je podrum, 2009. je mogao biti jedan podrum, a sada dva.
Naveo je prema etažiranju Pis d.d. te garaže su bile označene kao podrum. Naveo je da bilatacija 1 u arhitektonsku snimku znači U.
1. Nakon što mu se predočio arhitektonski snimak naveo je da ono što je označeno U. 1 bilaticija 1 i U. 2 bilatacija podrum radi se o istoj etaži. Također je naveo da zgrada ima dva podruma i to ovaj gdje je predmetna garaža i ima još jedna etaža podrumska poviše ovog te se na obje nalaze garaže. A sporna garaža nalazi se na najdonjoj etaži -6. Naveo je da poznaje V. G.. Ta osoba nije imala nikakve veze s garažom P.. Isti je kupio u predmetnoj zgradi 4 stana i 4 garaže koje je platio 50 000 Eura, koristio je 4 stana i 4 garaže i to jedna od 4 garaže je točno iznad ovih pred. garaža na kvoti -3 i to podrum iznad predmetnih garaža.
Također je naveo da mjesto 13 koriste upravo tuženik ad 3 i ad 4. G. je izgubio sve sporove pred sudom i iseljenje je iz stanova i garaža, koliko on zna. Naveo je da su tužiteljica i njen suprug stan kupili malo prije nego garažu. Tužiteljica i njen suprug su kupili stan nekom kompenzacijom, a misli garažu u gotovini, misli da se ta kompenzacija radila jer je I. P. odnosno njegova tvrtka izvodila neke radove na predmetnoj zgradi. Naveo je da je bio na sastancima U. R. osim kada je bio spriječen. Svi su stanari bili članovi U. stanara R..
Za prvi ulaz je bio zadužan B., za drugi M., a za treći B., u toj U. je bio i osoba imena Č., upravo je on bio saslušan u postupku koji se vodio kod sutkinje Š. P. br. P-9932/15, a na tom ročištu je bio saslušan i on kada je saslušan i svjedok Č.. Također je naveo da je bio nazočan sastanku koji se vodio u prostorijama T. elementa, kada je bilo razgovora između g. V., bio je on, g. Č., B., I. T. i P. T., a nije bio nazočan u svezi predmetne garaže, a ovaj gore razgovor se vodio oko troškova legalizacije, a gdje je utvrđeno da u novom postupku legalizacije zgrada nije odstupila od građevinske dozvole osim nešto manje od 60 m2.
Na tom sastanku je dogovoreno da se ipak ide u legalizaciju, a radi promjene namjene jer su predmetni stanovi bili u naravi apartmani a trebali su postati stanovi, svi su kupci pristali da se plati 100 ili 125 E/m2 a da se ti prostori etažiraju sada kao stanovi. Također je naveo da je bio nazočan razgovoru gdje se dogovaralo da će Č. platiti troškove za akontaciju za legalizaciju, a da će mu se taj iznos vratiti iz prodaje garaže koju je tada formalno koristio V. G.. To nisu predmetne garaže neko na etaži više. Tada je bilo dogovoreno da će se naći kupac za garažu 13 na gornjoj etaži, da će se taj novac od prodaje vratiti Č. koji je platio akontaciju za legalizaciju.
Također je naveo da su tuženik ad 3 i 4 kupili stan u U. 2 2005. godine kada su i uselili. P. su u U. 2 kupili stan i garažu i odmah su ušli u posjed stana i garaže i stavili rolo vrata i to možda nakon 10 dana. P. su kupili predmetnu garažu jer te garaže 4 i 5 nisu bile pregrađene i njima je ona trebala kao jedna cjelina. Ne znam da li su se uknjižili kao vlasnici predmetnih nekretnina. Koliko mu je poznato tužiteljica T. P. i njen suprug I. žive u O. ili D. R.. Naveo je da se tužiteljica nije mogla uknjižiti u predmetnu nekretninu prilikom izdavanja tabularne isprave 2012, a prije legalizacije, jer je zgrada upisana tek 2013. godine.
U svom iskazu svjedok I. P. je naveo da je njegova supruga je kupila od P. predmetne garaže koje su nosile oznaku 4 i 5, radilo se o nepodijeljenim garažama. Platila je njegova supruga u gotovini novac za predmetne garaže. Do isplate je njegova supruga uvedena u posjed, a on je napravio rolo vrata jer se njegova tvrtka time bavi. Također je g. Č. napravio rolo vrata, a obzirom da je postojao dogovor stanara napravio i industrijska vrata i još je vratio rolo vrata na garaži L.. Također je naveo da su mu poznati tuženik ad 3 i 4 i oni su se družili.
Što se tiče predmetnih garaža oduvijek su tuženik ad 3 i 4 znali da je tužiteljica kupila te garaže, nikad nije bilo spora oko toga. Znali su da tu koriste garaže njegova supruga, on i njegov sin. Garaže su koristili za svoje potrebe, parkiranje vozila i za odlaganje alata. Kupili su predmetne garaže 2008. od P. d.d. Nisu se mogli upisati kao vlasnici predmetnih garaža jer zgrada nije bila legalizirana, koja je legalizacija 2014. godine. Legalizaciju je provodio Ž. B., on je bio naručitelj, a neka druga firma je napravila elaborat o izvedenom stanju.
Oni su osim garaže kupili i stan i to u isto vrijeme, i stan i garaža se nalaze u ulazu. U predmetnoj zgradi postoje dvije podrumske etaže i ova gdje su sporne garaže je sada podrum 1 a postoji još gore jedna etaža. Također je naveo da zna da se to etažiralo dva puta, ali u naravi postoje dvije etaže, garaža u podrumu, i to donja i gornja. Predmetna garaža se nalazi u donjoj, podrum 1 kvota -6. U garaže je ugradio ventilacijski otvor. Naveo je da zna iz priče tuženik ad 3 i 4 da su što je i notorna činjenica kupili stan u istom ulazu i kupili su garažno mjesto.
Naveo On je sam poznavao tuženike ad 3 i 4 i to dobro pa mu nije jasno kako su mogli kupiti garaže 4 i nije mu jasno kako su mogli kupiti nešto što su oni kupili, iako su znali da smo oni vlasnici tih garaža. Također je naveo da su oni kupili tu garažu koja je nosila oznaku 4 P., K. -6 a kada se etažiralo 2013. radilo se o garaži sada oznake 9, K. -6, P.
1. Ta se garaža nalazila u U. br.
2. Tužiteljica je sporne garaže platila Ž. B. kao direktoru tvrtke P. d.d. dio u gotovom novcu i to na blagajni P. d.d. a ne preko računa, a dio je bila kompenzacija za radove koje sam izvodio na predmetnoj zgradi za P. d.d. Vjerojatno ima uplatnice kod kuće, zna da su neki papiri bili kod Ž. B. u tvrtci P. d.d. u baraci. Pretežnim dijelom kupovna cijena je plaćena novcem njegove supruge. Ista radi u bolnici, a otac joj je dugo godina bio u N. te je ona imala novca za kupnju predmetne garaže. A ne sjeća se čime je kompenzirao drugi dio kupovne cijene. Također je naveo da ne zna do kada je Ž. B. bio angažiran na predmetnoj zgradi. T. su znali da su oni kupili predmetne garaže jer bi ga tuženici ad 3 i 4 viđali u garaži, sa I. T. i popio par puta piće pa je mogao znati da je tu kupio garaže. Oni su kupili stanove u istom ulazu, tu su živjeli i on je morao znati da su oni vlasnici te garaže od 2008. On je kupio tek 2014. On je znao i mora znati da su oni kupili predmetne garaže.
U svom iskazu tužiteljica T. P. je navela da je 2008 godine od P.-a d.d. kupila ove dvije sporne garaže koje se nalaze na najdonjoj podrumskoj etaži. Radi se o garažama 3 i 4 garaže nisu podijeljene. Njen suprug je tu postavio rolo vrata i ona i njen sin su tu odložili neke svari. Uvedeni su u posjed tih garaža kada su platili kupoprodajnu cijenu. Također je navela da se ne može sjetiti kolika je bila kupovna cijena tih garaža. Kupili su i stan u toj zgradi i platili kupovnu cijenu. Tek nakon par godina ona je saznala da su tuženi ad 3 i 4 kupili jednu od tih garaža, a kada točno ne može se sjetiti.
Ove garaže su kupili od P.-a d. d. Do ovih garaža nalaze se garaže obitelji Č.. Također je navela da ona ne poznaje tuženike ad 3 i ad 4 i nije joj poznato da bi isti kupili parkirno mjesto ispred zgrade. Postoje dvije etaže garaža i parkirnih mjesta i ove predmetne garaže nalaze se na donjoj etaži u podrumu zgrade. Navela je da ona ima stan na adresi , a zna i da tuženici ad 3 i 4 u ovoj zgradi imaju stan. Predmetna stambena zgrada ima tri ulaz. Također je navela da je ona saznala da bi tuženi ad 3 i 4 kupili jednu od ovih garaža 4 - 5 godina nakon što je zaključila ugovor o kupnji spornih garaža.
Također je navela da se nije uknjižila kao vlasnik garaža iz razloga što u vrijeme zaključenja ugovora, zgrada nije bila niti uknjižena, a niti etažirana. Tuženici ad 3 i 4 kupili su garažu koja je odmah do obitelji Č.. Također je navela nakon što joj se predočila skica lica mjesta da tuženici ad 3 i ad 4 nisu nikada od nje tražili ključ, da bi oni pogledali garažu o kojoj je gore govorila. Ove je garaže platila gotovinom i to P.-u d.d., i tražila je priznanicu po kući, ali je nije mogla naći. I još je navela da se ne može sjetiti kome je platila novac u P.-u d.d.
Također je navela da je njoj poznat gospodin Ž. B. i ne može se sjetiti da li je s njim sklapala ugovor, to je sve tada vodio njen suprug, ali joj je poznato ime Ž. B.. Navela je da je njen suprug nešto radio na ovoj zgradi, ali što točno nije joj poznato. Njen suprug je privatni građevinar i ima tvrtku. U spornim garažama njen suprug je držao sitni alat, kao što su bušilice brusilice i sl. Također je navela da u predmetnoj zgradi nikada nisu živjeli ni ona, ni njen suprug, ni sin i stan je bio prazan. Oni svi žive u D. R.. Navela je da ne zna da li su prije oni, nego što su ušli u posjed spornih garaža, ušli u posjed garaža obitelji Č..
Također je navela da su ove dvije garaže zatvorene rolo vratima a misli i da su garaže obitelji Č. zatvorene isto rolo vratima.
U svom iskazu tužena ad 3 A. T. je navela da su oni zaključili ugovor s P. d.d. o kupnji jednog parkirnog mjesta i stana 2003. godine. To parkirno mjesto se nalazi na etaži poviše ovih spornih garaža 4 i 5 . Navela je da 10 godina nakon toga oni od V. V. i T. elementa kupuju još jedno parkirno mjesto i to ovo sporno. Također je navela da su oni kupovnu cijenu za to parkirno mjesto platili na račun tvrtke T. element. Zaključen je ugovor i ima i priznanica i plaćeno je preko računa iznos od 80.000,00 kn. Po zaključenju ugovora oni nisu bili uvedeni u posjed i njima su V.
V. i Ž. B. rekli će ih uvesti u posjed. Također je navela da su ih zvali telefonom, a oni se nisu javljali i da oni nikada nisu uvedeni u posjed spornih garaža. Navela je da su njoj i njenom suprugu, suglasno V. V. i Ž. B. kazali da su ova dva parkirna mjesta slobodna i da nisu ničije vlasništvo. Ni prije ni poslije zaključenja ugovora s T. elementom oni nisu tražili od T. P. i njena supruga da im predaju ključeve garaže. Također je navela da ih je nazvao gospodin P., a nakon što su se uknjižili, i kazao da neće izaći iz posjeda i da će ih tužiti.
Njoj je suprug tužiteljice kazao da u ovoj garaži drži stvari, a to su govorili i drugi stanari , a to je bilo prije potpisivanja ugovora. Navela je da u vrijeme kada su zaključili ugovor o kupnji ove sporne garaže, oni nisu znali da su te garaže već prodane, to im nisu rekli ni Ž. B., niti bilo tko iz P.-a d.d., niti itko iz T. elementa. Njoj je Ž. B. i V. V., nakon što su zaključili ugovor rekao da će tužiteljica i njen suprug odnijeti stvari iz te garaže. I oni su njima tada kazali da su u ovoj garaži ostale stvari od supruga tužiteljice, koji je nešto radio na ovoj zgradi i da je tu ostavio neke stvari.
Tužiteljica i njen suprug su ušli provo u posjed garaža obitelji Č. i bili su u posjedu tih garaža, ali i je gospodin Ž. B., kazao da moraju napustiti posjed i onda su se premjestili u ove garaže. Napravili su rolo vrata i na garažama obitelji Č. i na spornim garažama. A gospodin Č. je gospodinu P. i platio postavljanje ovih rolo vrata. Također je navela da bi bilo problema i s ovim drugim parkirnim mjestom i to mjesto je bio zaposjeo gospodin G., ali oni su u međuvremenu dobili spor pred sudom, da im se vrati ovo parkirno mjesto. Navela je da su oni tužili gospodina G. da im preda u posjed, sporno garažno mjesto.
Nakon što joj se predočila skica navela je da su P. bili u posjedu ovih dviju garaža gdje piše obitelj Č., a nakon toga ovih dviju garaža gdje piše P., a sporna je ova prva garaža gdje piše Č. Zna da je suprug tužiteljice radio sitne radove na predmetnoj zgradi i to na dva balkona je mijenjao pločice. Također je navela da njoj ne bi palo na pamet kupiti neke garaže, tako ni ove predmetne, a da je znala da je netko drugi vlasnik i za to dati 10.000,00 Eura.
U svom iskazu tuženik I. T. je naveo da se pridružuje iskazu tužene ad 3, te je dodatno naveo da prije zaključenja ugovora o kupnji ove sporne garaže je održan jedan sastanak u barakama P.-a kojem su nazočili Ž. B., V. U., P. i Č. i on. Na tom sastanku je dogovoreno da on za iznos od 80.000,00 kn kupuje ovu spornu garažu i da je taj iznos potreban gospodinu B. i V. za legalizaciju. To je bilo 2013 godine, ne može se točno sjetiti datuma. Odmah sutradan nakon tog sastanka, njegova supruga je otišla na banku i platila ovaj iznos od 80.000,00 kn na račun T. elementa. Također je naveo da je on nakon toga otišao na platformu van RH i pokušavao je kontaktirati gospodina B. i V. da ih uvedu u posjed, međutim oni su obećavali i nisu se javljali. N. su govorili da tu P. drže neke stvari da će ih ukloniti i da će oni ući u posjed garaže . Naveo je da su na tom sastanku bile predočene i tabularne izjave, a za ovu garažu nije bilo tabularne izjave i ista je bila slobodna i nije bila prodana. Naveo je da na ovom sastanku V. V. i Ž. B. nisu kazali da postoje tri garaže koje nisu plaćene. On nije znao gdje se nalazi ta garaža u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora i plaćanja iznosa od 80.000,00 kn. Također je naveo da on nije čuo da bi predmetna garaža bila zatvorena rolo vratima u vrijeme zaključenja ugovora. Naveo je da su se uselili u stan na istoj adresi 2009 godine. U zgradi postoji lift i on vozi sve do ovih etaža gdje se nalaze i ove sporne garaže. Na sva tri ulaza se može liftom doći do ovih garažnih etaža u podrumu. Također je naveo da on u trenutku zaključenja ugovora i isplate kupoprodajne cijene nije znao da bi eventualno netko bio upisan kao vlasnik, a da mu je ta činjenica bila poznata sigurno ne bi zaključio ugovor i platio iznos od 10.000,00 kn. Njemu su Ž. B. i V. V. kazali na tom sastanku da postoje stvari obitelji P. u toj garaži i da će oni iznijeti stvari i da će oni biti uvedeni u posjed garaže. Naveo je da oni kada su kupili stan, kupili su i još jedno garažno mjesto, ali nisu stupili u posjed jer je bio spor s gospodinom G..
U svom iskazu svjedok N. Č. je naveo da što se tiče predmetnih garaža 4 i 5, predmetne garaže su 2013 god od T. elementa kupili tuženici ad 3 i ad 4. Naveo je da zna da je 2010 godine, postavljeno na garažama br. 2 i 3 rolo vrata od strane g. P.. On je kupio te garaže 2 i 3 od P.-a d.d. Pitao je Ž. B. može li u posjed spornih garaža, na što mu je on kazao da može ući u posjed, te da sruši rolo vrata. Što se tiče garaža 4 i 5 iste su bile zatvorena. Naveo je da se ne radi se o garažama nego o parkirnim mjestima koja nisu bila zatvorena, ali su na ova parkirana mjesta 2,3,4 i 5 postavljena rolo vrata.
Naveo je da je njemu poznato da je suprug tužiteljice radio nešto na zgradi, nešto popravljao. Nikada nije vidio da bi suprug tužiteljice ili tužiteljica na garažnim mjestima 4 i 5 ostavljali svoje automobile iz razloga što su uvijek bila zatvorena ta parkirna mjesta 4 i 5 rolo vratima. Također je naveo da ne zna što je bilo na tim parkirnim mjestima 4 i 5 iza rolo vrata i ispred parkirnog mjesta je vidio neke palete i knauf ploče. Ne zna da li je suprug tužiteljice imao ključ od tih rolo vrata parkirnih mjesta 4 i 5. Također je naveo da parkirna mjesta 2 i 3 su isplaćena 2010 god., a prije toga je bio zaključen predugovor, misli 2004 za ova parkirna mjesta 2 i 3., te je dodatno naveo da je rolo vrata na garažnim mjestima 2 i 3 uredno platio g.
P., suprugu tužiteljice o čemu je sudu na uvid dao priznanicu. U kratkom periodu nakon što sam je on sklopio predugovor za kupnju parkirnih mjesta 2 i 3, parkirna mjesta 4 i 5 nisu tada bila zatvorena ali su u nekom kratkom vremenu nakon toga ta parkirna mjesta 4 i 5 zatvorena rolo vratima. Nakon što mu se predočila skica lica mjesta naveo je da je P. suprug tužiteljice koristio cijeli ovaj prostor, odnosno parkirna mjesta 2,3 te 4 i 5 te zatvorio cijeli ovaj prostor, gdje je vidljiv zid i to je bilo 2010 i tada je to bilo zatvoreno, te dodatno da ne zna koje parkirno mjesto su kupili tuženici ad 3 i 4 dali parkirno mjesto 4 ili parkirno mjesto 5.
Također je naveo da uvijek postoji pregrada između parkirnih mjesta, a što je bilo iza vrata parkirnih mjesta 4 i 5 ne zna jer to nije bilo vidljivo zbog rolo vrata. U startu prije nego što su postavljena rolo vrata nije bilo zida između parkirnih mjesta 4 i 5. Naveo je da su rolo vrata od strane g. P. postavljena, kako je to i ucrtano na situacijskom planu i to u produžetku zida, koji dijeli parkirna mjesta 2 i 3 te parkirna mjesta 4 i 5 i koji je označen iscrtano na situacijskom planu. Postoji ventilacijski otvor na parkirnom mjestu 2 i 3 i to je bilo po glavnom projektu.
Također je naveo da on nije vidio da tužitelji ad 3 i ad 4 koriste parkirna mjesta 4 i 5, jer su ta parkirna mjesta zatvorena rolo vratima, a koliko je njemu poznato tuženici ad 3 i ad 4 nemaju ključ od tih parkirnih mjesta, pa ih ne mogu koristiti. Naveo je da je jedne prigode vidio g. P. u garažama i on mu je kazao da ide ostaviti neke stvari u garaže ali ga on nije vidio da ulazi u garažu tj. parkirna mjesta 4 i 5. Novac koji je uplaćen od strane tuženika ad 3 i ad 4 za parkirna mjesta 4 i 5 je utrošen za troškove legalizacije predmetne stambene zgrade.
Naveo je da je njemu poznato da su T., tuženici ad 3 i ad 4 kupili jedno garažno mjesto i taj novac je išao na poseban račun T. elementa. Održan je jedan sastanak gdje je bio V. V. te isti kazao da ima više garaža slobodnih koje nisu plaćene, te će se jedna garaža dati upravo tuženicima ad 3 i ad 4, a ne zna koja je od parkirnih mjesta tj. garaža kasnije dana tuženicima ad 3 i ad 4. Naveo je da je pitao Ž. B. što je sa parkirnim mjesta 2 i 3 te mu je on kazao da sruši pregradu i da uđem u posjed tih garažnih mjesta 2 i 3, a suprug tužiteljice se tome nije protivio.
Nije mu poznata osoba pod imenom T. P. i on tu ženu nikada nije vidio.
Iz iskaza svjedoka I. P. i tužiteljice T. P. nedvojbeno proizlazi da je poslove oko kupoprodaje predmetne garaže, odnosno garažnog mjesta vodio upravo I. P.. Da je svjedok I. P. naknadno kupio garažna mjesta broj 4 i 5. Da prije između tih parkirnih mjesta nije bilo pregrade ni zida, da je P. postavio rolo vrata i da je imao ključ od garažnih vrata. Da su tuženici ad 3 i ad 4 platili novac za legalizaciju stambene zgrade a ne za kupovinu spornih garaža iako im je to obećao V. V..
Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica T. P. dana 01.06.2009 godine prva kupila spornu garažu koja je tada nosila oznaku parking mjesta br. 4 ulaz br.2 u podrumu. Po novom etažiranju to je garažno mjesto br. 9, podrum 1, ulaz 2, te parkirno mjesto br. 5, ulaz 2 u podrumu sada nosi naziv garažno mjesto br. 10, podrum 1 ulaz br. 2. Da oba garažna mjesta imaju jedinstvena rolo vrata i predstavljaju jedinstvenu cjelinu. Sve bi to proizlazilo iz kupoprodajnog ugovora od 01.06.2009, aneksa od 27.02.2012, te tabularne izjave od 29.02.2012 godine. Također bi nesporno proizlazilo da su tuženici ad 3 i ad 4 ovo isto garažno mjesto kupili 06.08.2013 nakon tužiteljice. Iz iskaza tužiteljice te svjedoka I. P. nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica po kupnji navedenog garažnog mjesta stavila garažna vrata već 2009 god te da je tu držala neka svoje stvari, što sve potvrđuje samostalni posjed kupljene nekretnine. Tuženi ad 3 i ad 4 nisu postupali u dobroj vjeri jer su znali da je nekretnina već valjano otuđena i da je nekretnina drugome predana u samostalni posjed. Tužiteljica se nije mogla uknjižiti u zemljišnim knjigama jer je nekretnina legalizirana tek 2013 godine. Nesporno je da su tuženici ad 3 i ad 4 kupili stan i još jedno drugo garažno mjesto i to 2003 godine, pa su bili upoznati sa stanjem u zgradi, i već su čitav niz godina živjeli na predmetnoj adresi, i oni su dobro znali da je garažno mjesto zatvoreno rolo vratima, a što bi proizlazilo iz iskaza svjedoka Č.. Ni danas na licu mjesta ne postoji nikakva pregrada koja dijeli ta dva garažna mjesta. Činjenica što je tužena ad 3 uplatila iznos od 80.000,00 kuna nije od značaja i prema mišljenju ovog suda to se ne bi odnosili na kupovinu garažnog mjesta nego na troškove legalizacije, a tek je 06.08.2013 zaključen ugovor o prodaji garaže.
Iz iskaza svjedoka Ž.B. bi proizlazilo da na zajedničkom sastanku obitelj T. bi bilo obećano ovo garažno mjesto koje je bilo prodano tužiteljici, pa su tuženici ad 3 i ad 4 znali da su predmetne garaže prodane upravo tužiteljici i da je ista uvedena u posjed. I sami svjedok N. Č. je naveo da će se jedna garaža dati tuženicima ad 3 i 4 a da on ne zna koja su parkirna mjesta dana tuženicima ad 3 i ad 4.
S obzirom na sve iznijeto zaključak je ovog suda da je tužiteljica prva kupila ovo garažno mjesto, da je odmah uvedena u posjed i da su tužiteljica i njen suprug čitav niz godina bili u posjedu spornih garaža i sve je to bilo poznato tuženicima ad 3 i ad 4.
S obzirom na iznijeto tužbeni zahtjev se ukazuje u cijelosti osnovanim, u odnosu na tuženika ad1, ad 2, ad3 i ad 4.
Još je potrebno istaknuti u odnosu na tuženika ad 1 da je podneskom od 09.05.2011 godine, tuženik označen kao stečajna masa iza T. element u stečaju, sukladno rješenju Trgovačkog suda u Splitu TT-17/3012-2. Te je taj novi upisani subjekt pravni slijednik tuženika ad1.
Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 11.01.2017 50 bodova, 19.04.2017 100 bodova, 21.03.2017 50 bodova, 13.09.2018 100 bodova, 28.11.2018 100 bodova, 01.02.2019 100 bodova, 22.03.2019 100 bodova, 14.05.2019 100 bodova, sastava podneska od 19.05.2019 100 bodova, odnosno ukupno 900 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 9.000,00 kuna koji iznos je uvećan na ime PDV-a 25 %, odnosno 2.250,00 kn, sudskih pristojbi tužbe 950 kuna, sudskih pristojbi odluke 950 kuna, odnosno ukupno 13.150,00 kuna.
U S., 27. lipnja 2019.
S U D A C
DRAGAN RAMLJAK v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.
Dna:
-pun. tužitelja, -pun. tuženika ad 1, -tuženiku ad 2, -pun. tuženika ad 3 i ad 4