I Kž-723/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 723/02-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 19. prosinca 2001. godine, broj: K-68/01, u sjednici održanoj 02. rujna 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenim sankcijama za kaznena djela zbog kojih je tom presudom proglašen krivim na način da se opt. J. B. za kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. KZ-a pod toč. 1. na temelju istog zakonskog propisa, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za dva kaznena djela iz čl. 122. st. 1. KZ-a pod toč. 2. i 3., utvrđuju se kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) mjeseca za svako, te se primjenom odredbe čl. 60. st. 2. toč. c) KZ-a, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, u osuđuje

koju mu se, na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 02. rujna do 19. prosinca 2001. godine, a ujedno se na temelju odredbe čl. 79. KZ-a, optuženiku izriče sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz Republike Hrvatske u trajanju od 5 (pet) godina.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, opisanog u toč. 1., te dva kaznena djela iz čl. 122. st. 1. KZ-a opisanih pod toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude. U skladu s odredbom čl. 60. st. 1. KZ-a sud je optuženiku najprije na temelju navedenih zakonskih propisa utvrdio pojedinačne kazne i to za djelo pod toč. 1. kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kaznena djela pod toč. 2. i 3. kazne zatvora u trajanju od po dva mjeseca za svako, pa mu je prema odredbi čl. 60. st. 2. toč. c) KZ-a izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju odredbe čl. 67. st. 2. i st. 5. KZ-a prema optuženiku je primijenio uvjetnu

I Kž 723/02-5

osudu, s rokom kušnje u trajanju od tri godine. Ujedno je odlučeno da se u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 02. rujna do 19. prosinca 2001. godine.

Na temelju odredbe čl. 79. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske u trajanju od tri godine nakon pravomoćnosti presude.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Na temelju odredbe čl. 132. st. 2. ZKP, oštećenica (francuska državljanka) upućena je da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači na način da optuženiku utvrdi kazne zatvora u duljem trajanju i da mu izreče bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju, kao i sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca također u duljem trajanju.

Opt. J. B. ni njegov branitelj I. I., odvjetnik u Z., nisu podnijeli odgovor na žalbu državnog odvjetnika.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 24. rujna 2002. godine, broj: KŽ-DO-1485/02, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba je osnovana.

Državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog odluke o kaznenim sankcijama.

Naime, razmotrivši odluku o kaznenim sankcijama Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju kazni zatvora za pojedinačna kaznena djela precijenio olakotnu okolnost kako je optuženik na glavnoj raspravi izrazio kajanje uz želju da se ispriča oštećenici (francuskoj državljanki). No, on se zapravo kaje za postupanje koje je opisao u svojoj obrani poričući počinjenje kaznenih djela, pa takvo kajanje nema onaj značaj koji mu pridaje prvostupanjski sud. Osim toga, iz činjeničnog opisa u izreci prvostupanjske presude navedene su utvrđene okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena. Te okolnosti, a naročito okolnost pod kojima je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. KZ-a, opisano pod toč. 1. izreke, nedvojbeno ukazuju na takvu kriminalnu količinu glede koje po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostupanjskog suda ne dolazi u obzir ni primjena odredaba iz čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ-a o ublažavanju kazne za djelo pod toč. 1., a niti primjena uvjetne osude u skladu s odredbom čl. 67. KZ-a u odnosu na odmjerenu jedinstvenu kaznu zatvora.

Imajući u vidu da je optuženik predmetna kaznena djela počinio pod okriljem noći, kada su oštećenici i oštećenice spavale, da je u bungalov, u kojem je spavala oštećenica (francuska državljanka), ušao kroz otvoreni prozor, da je pri počinjenju kaznenog djela

I Kž 723/02-5

pokazao naročitu upornost pri primjeni sile, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. KZ-a pod toč. 1. je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kaznena djela iz čl. 122. st. 1. KZ-a primjerene su kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca za svako. S obzirom na utvrđene kazne zatvora za pojedinačno počinjena kaznena djela, ovaj drugostupanjski sud je izrekao kao primjerenu bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, ocijenivši da će ta kazna postići svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a u okviru opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ-a.

Isto tako, suglasno mišljenju državnog odvjetnika, po ocjeni ovog suda izrečena sigurnosna mjera protjerivanja optuženika iz Republike Hrvatske u trajanju od tri godine nije primjerena, već je, s obzirom na sve naprijed navedene okolnosti, primjerena sigurnosna mjera protjerivanja optuženika u trajanju od pet godina, te mu je ta sigurnosna mjera i izrečena u navedenom trajanju, time da se ista ima računati od pravomoćnosti presude, a mjera izvršenja kazne ne uračunava se u trajanje te mjere.

Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenom žalbenih navoda državnog odvjetnika utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija u odluci o kaznenim sankcijama i da se, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda, na temelju odredbe čl. 390. st. 1. ZKP preinačio je prvostupanjsku presudu kako je navedeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 02. rujna 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.