Rev-58/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-58/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz V., koju zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica iz V., protiv tuženice Z. T. iz H., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 18. lipnja 1998. godine broj Gž-314/98, kojom je u odbijajućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 12. studenog 1997. godine broj P-322/91 te protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 18. lipnja 1998. godine broj Gž-314/98, kojom je odbačena žalba tužitelja od 5. siječnja 1998. godine, u sjednici održanoj 19. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da plati tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 400 DEM od podnošenja tužbe 26. travnja 1991. godine do isplate glavnog duga dana 25. studenog 1993. godine, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen, a tužitelj je obvezan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.077,00 kn. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (st. 2. izreke), a prihvaćena je žalba tuženice i ukinuta je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu (st. 1. izreke).

Posebnim drugostupanjskim rješenjem odbačena je žalba tužitelja (dopuna žalbe) od 5. siječnja 1998. godine kao nepravovremena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je izjavio reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. ZPP, s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena je u odgovoru na reviziju predložila da se revizija odbije kao neosnovana.

O izjavljenoj reviziji se nije izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama parničnog postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo kada se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje. Tvrdnja revidenta da iz razloga pobijane presude proizlazi da sud nije pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP nije odlučna kad ni sam revident ne upućuje na postojanje neke povrede postupka na koju je sud morao po službenoj dužnosti paziti. Propust suda da u obrazloženju navede da je pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede nije sam po sebi bitna povreda postupka, jer to nije bilo niti je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 354. st. 1. ZPP).

Pravilno je pobijanim rješenjem o odbacivanju dopune žalbe ukazano da se ne radi o slučaju predviđenom u čl. 113. st. 3. ZPP, jer je podnesak kojim je žalba izjavljena upućen sudu preporučenom pošiljkom i sadrži sve što je u smislu čl. 350. ZPP potrebno da bi se po njoj moglo postupati.

Naime, prema čl. 113. st. 3. ZPP ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je dan u roku ako uredan podnesak naknadno bude predan sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od 3 dana od dana predaje brzojava poštom.

U konkretnom slučaju se radi o drugoj žalbi (jer se i po ranije podnesenoj žalbi moglo postupati), koja također mora biti izjavljena u roku iz čl. 348. st. 1. ZPP.

Kako je punomoćnica tužitelja primila presudu dana 16. prosinca 1997. godine, a ovu drugu žalbu je predala na poštu preporučenom pošiljkom 5. siječnja 1998. godine, ta žalba nije pravovremena pa ju je pravilno drugostupanjski sud odbacio temeljem čl. 367. ZPP u svezi s čl. 358. st. 2. ZPP.

Neosnovan je i prigovor revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

- da su tužitelj i tuženica na svojoj svadbenoj svečanosti primili poklone u novcu u iznosu od 38.000 tadašnjih dinara, 100 DEM, 50 USA dolara, te iznos od 1.000 DEM položen na knjižicu otvorenu na ime tužitelja,

- da su od primljenog iznosa plaćene slike i kazete 7.700 dinara, a s preostalim iznosom stranke su kupile 4.500 DEM,

- da iznos od ukupno 4.600 DEM predstavlja zajednički poklon mladencima, a iznos položen na knjižicu tužitelja poklon samo njemu,

- da je tuženica pri odlasku iz zajedničkog stana uzela 2.700 DEM,

- da je tijekom postupka tuženica pravomoćno obvezana na isplatu iznosa od 400 DEM sa zateznom kamatom.

Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da se ne radi o posebnoj imovini u smislu čl. 278. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89, 59/90 i 25/94 – dalje ZBPO) koju bi stranke kao bračni drugovi stekli svaki za sebe darovanjem u tijeku bračne zajednice (osim iznosa položenog na knjižicu tužitelja) nego da se radi o zajedničkoj imovini (čl. 276. ZBPO), koju su stekli u jednakim dijelovima.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Osporavajući činjenične zaključke nižestupanjskih sudova, revident upućuje na pogrešno utvrđene činjenice, a revizijski sud nije ovlašten ocjenjivati njihovu pravilnost, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužitelja odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. veljače 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.