Legislator Case Law & Legislation
Gžp-659/2011-1 AI generated

Appeal dismissed; co-ownership claims rejected due to lack of possession period on socially owned land.

Case Number Gžp-659/2011-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal dismissed the appellants' appeal, upholding the first-instance judgment that rejected their claims for co-ownership of specific plots of land. The appellants argued for ownership based on long-term possession (adverse possession), but the court found this legal basis inapplicable because the land had been nationalized and held in social ownership since 1958. Consequently, the statutory period for acquiring ownership through possession could not run until after the removal of the legal prohibition on such acquisition on social property, which occurred on October 8, 1991, well after the lawsuit was filed in 1992.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine; Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima: Possession as a basis for acquiring ownership cannot apply to property held in social ownership until the legal prohibition on such acquisition is removed.

Keywords

AI generated
adverse possession social ownership co-ownership nationalized property statute of limitations land registry property rights

Cited Legislation

AI generated
Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine
Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci – rješenju br. U-III/23707/2009
članka 368. stavka 1. ZPP-a
Stoga je trebalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
članka 333. stavka 2. ZPP-a
godine postoji objektivni i subjektivni identitet spora, pa je stoga pravilno primijenjena odredba članka 333. stavka 2. ZPP-a kada je odbačena tužba u odnosu na tuženika S.k.s.K.
članka 380. točke 2. ZPP-a
Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Cited Case Law

AI generated
U-III/23707/2009

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Gžp-659/11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, kao predsjednice vijeća, Vicka Prančića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Lucije Lasić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. L. O. rođ. M., 2. S. O. pok. V., 3. Z. O. pok. V., 4. R. P. pok. R., 5. G. O. pok. R., 6. M. G. pok. R., 7. M.1 O. , 8. M.2 O. i 9. S. O., svi zastupani po punomoćniku Š. K., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. S.k.s.K. i 2. G. S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu posl.broj II P-2367/05 od 4. veljače 2010. godine, u sjednici održanoj dana 19. siječnja 2012. godine

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda i prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je između pok. R. O. i S.k.S.K. dana 19. kolovoza 1942. godine sklopljen kupoporodajni ugovor kojim samostan prodaje, a R. O. kupuje čest.zem. 1065 i 1066 K.O. S. za cijelo, te 485/151 idealnog dijela čest.zem. 1067 K.O. S., i baš onaj dio koji je u vještvu sudskog vještaka N. B. od 13. srpnja 2009. godine označen slovima H-I-T-U-H te slovima E-F-G-H- U-T-I-J-K-E (točka I. 1.), zatim da se utvrdi da tužitelji L. O., S. O., V. O. i Z. O. suvlasnici svaki od njih za 1/21 dijela, R. P. za 1/7 dijela, G. O. za 1/7 dijela, M. G. za 2/7 dijela, M.1 O. 1 i M.2 O. svaki za 1/14 dijela, te S. O. za 1/7 idealnog dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 1065 i 1066 K.O. S. s nalogom tuženiku da preda tužiteljima ispravu za uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima, a što će u suprotnom tužitelji biti ovlašteni to svoje pravo ishoditi putem ove presude (točka I.2.) i da se utvrdi da su tužitelji L. O., S. O. i Z. O. suvlasnici svaki za po 1/21 dijela, R. P. za 1/7 dijela, G. O. za 1/7 dijela, M. G. za 2/7 dijela, M.1 O. i M. O. svaki za po 1/14 dijela, S. O. 1 2 2

za 1/7 dijela od 485/1351 idealnog dijela čest.zem. 1067 K.O. S. i to baš onog dijela koji je u vještvu sudskog vještaka N. B. od 13. srpnja 2009. godine označen slovima H-I-T-U-H, te slovima E-F-G-H-U-T-I-J-K-E s nalogom tuženiku da preda tužiteljima ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva navedenog suvlasničkog dijela nekretnine u zemljišnim knjigama i drugim očevidnicima uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika za 485/1357 idealnog dijela jer će u suprotnom tužitelji biti ovlašteni to svoje pravo ishoditi na temelju ove presude (točka I.3.). Istom presudom je također odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži da se kani bilo kakvog pačanja u nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 1065. i 1066 K.O. S. te 485/1351 idealnog dijela čest. zem. 1067 K.O. S. i baš onog dijela koji je u vještvu sudskog vještaka N. B. od 13. srpnja 2009. godine označen slovima H-I-T-U- H, te slovima E-F-G-H-U-T-I-J-K-E (točka I.4.), te da se tuženiku naknadi tužiteljima parnični trošak (točka I.5.). Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u odnosu na tuženika S.K.s.K.

Protiv navedene presude i rješenja tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članak 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92,112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje ZPP), s prijedlogom da se preinače ili ukinu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

O žalbi protiv prvostupanjske presude

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih procesnih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upućuju tužitelji u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude; presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, tako da se presuda može ispitati.

Neosnovano tužitelji ističu u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da je prilikom donošenja prvostupanjske presude razmatrao dokaz, odnosno spis O. S.., Odsjeka za imovinsko pravne poslove broj:… koji nije izveden za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka. Kada sud svoj činjenični zaključak temelji na dokazu koji nije izveden u postupku, dakle, koji ne proizlazi iz provedenih dokaza, radi se o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Međutim u konkretnom slučaju je navedeni spis O. S.., Odsjeka za imovinsko pravne poslove priložen spisu i njega je prvostupanjski sud pregledao u dokazne svrhe, kako to proizlazi iz zapisnika ročišta za glavnu raspravu od 21. siječnja 2010. godine, zbog čega nije počinjena navedena bitna povreda.

Predmet spora u ovoj parnici su zahtjevi tužitelja kojima se traži:

a) da se utvrdi da je između prednika tužitelja pok. R. O. i S.k.s.K. dana 19. kolovoza 1942. godine sklopljen kupoprodajni ugovor kojim je prednik tužitelja kupio čest. zem. 1065 i 1066. K.O. S. za cijelo, te 485/1351 idealnog dijela čest. zem. 1067 K.O. S., i baš onaj dio koji je u vještvu sudskog vještaka N. B. od 13. srpnja 2009. označen slovima H-I-T-U-H te slovima E-F-G-H-U-T-I-J-K-E,

b) da se utvrdi da su tužitelji suvlasnici navedenih nekretnina u suvlasničkim dijelovima koji su pobliže označeni u točkama I.2. i I.3. izreke prvostupanjske presude, i c) da se tuženicima naloži da se kane bilo kakvog pačanja u navedenu nekretninu tužitelja.

Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio ove odlučne činjenice:

- da je dana 19. kolovoza 1942. godine sklopljen kupoprodajni ugovor između prednika tužitelja pok. R. O., kao kupca, čiji su tužitelji pravni sljednici, i S.k.s.K. iz S., kao prodavatelja, u pogledu nekretnina označenih kao čest. zem. 1061, 1065 i 1066, sve K.O. S. i da je taj ugovor realiziran jer je prednik tužitelja isplatio u cijelosti ugovorenu cijenu i stupio u posjed kupljenih nekretnina, ali taj ugovor o kupoprodaji nije proveden u zemljišnoj knjizi do stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58),

- da su nekretnine označene kao čest. zem. 1061, 1065 i 1066 K.O. S. na temelju rješenja Narodnog odbora O. S.., Sekretarijata za financije, Imovinskopravnog odsjeka od 25. studenog 1959. godine nacionalizirane i postale društveno vlasništvo, time da je na čest. zem. 1061 K.O. S. od 1961. godine upisano pravo korištenja u korist Narodnog odbora O. S.., dok je na nekretninama čest. zem. 1065 i 1066 K.O. S. kao nositelj prava korištenja upisan S.k.s.K.,

- da je S.k.S.K. dana 21. lipnja 1990. godine pred tadašnjim Odsjekom za imovinskopravne poslove u Splitu dao izjavu u skladu s odredbama članka 31. stavka 2. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88-pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90) kojom je kao prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta označenog kao čest. zem. 1065 i 1066 K.O. S. predao to zemljište O. S., nakon čega su spomenute čestice upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo s pravom korištenja O. S., odnosno prednika tuženika Grada S.,

- da je u ime S.k.s.K. izjavu pred nadležnim tijelom o predaji navedenih nekretnina pravnom predniku tuženika Grada S. dao I. M. koji je imao valjanu punomoć izdanu od S.k.s.K.,

- da se čest. zem. 1065, 1066 i 1067 K.O. S. nalaze u posjedu tuženika Grada S., time da se čest.zem. 1065 i većim dijelom čest.zem. 1066 i čest. zem. 1067, a koja je nastala od čest. zem. 1066 K.O.S.nalaze u zoni zaštitnog zelenila i pejzažne površine, dok se manji dio čest.zem. 1065 i čest. zm.1066 K.O. S. nalaze unutar površine infrastrukturnih sustava – transformatorske stanice i zaštićene povijesne jezgre S.,

- da se tužitelji odnosno njihov prednik nisu nalazili u posjedu spornih nekretnina prije 4. travnja 1941. godine, a ni nakon 8. listopada 1991. godine, nego su, kako je rečeno te nekretnine u posjedu tuženika Grada S..

Iznesena odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge koje tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju, pa zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužitelji, odnosno njihov pravni prednik nisu sporne nekretnine stekli na temelju pravnog posla.

Naime, odredbom članka 70. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta je propisano da se na osnovi ugovora o otuđenju građevinskog neizgrađenog zemljišta zaključenog prije 25. studenog 1958. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o prometu zemljišta i zgrada, a u kojima je makar i jedna ugovorna strana građanin, građanska pravna osoba, te društvena organizacija ili drugo udruženje građana može vršiti zemljišno knjižni prijenos vlasništva ako su prije 25. studenog 1958. godine potpis prodavaoca na ugovoru o kupnji i prodaji, potpis darodavca na ugovoru o daru ili potpisi ugovornih strana na drugim ugovorima ovjereni od organa nadležnih za ovjeravanje potpisa, ili ako je na osnovi takvog ugovora prije toga podnesen zemljišno knjižnom sudu osnovan prijedlog za bilo kakav upis u zemljišne knjige ili u druge javne knjige u koje se upisuje vlasništvo nad nekretninama, ili ako je u vršenju takvog ugovora ugovornoj strani izvršena isplata preko banke.

Odredbom članka 72. stavka 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta je propisano da ugovori na osnovi kojih se prema odredbama članka 70. ovoga Zakona ne može vršiti zemljišnoknjižni prijenos gube pravnu važnost, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će se odnosi između ugovornih strana koji proistječu iz ugovora, koji su po odredbi prethodnog stavka izgubili pravnu važnost, raspraviti, u slučaju spora, po pravilima imovinskog prava. Stoga je spomenuti ugovor o kupoprodaji sklopljen između pravnog prednika tužitelja pok. R. O. i S.k.s.K. izgubio pravnu valjanost. Građevinsko zemljište koje je nacionalizirano na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta postalo je društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog zakona, dok je rješenje nadležnog tijela kojim se utvrđuje koje je građevinsko zemljište nacionalizirano te deklaratornog karaktera. Polazeći od zatečenog pravnog i faktičnog stanja, Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) zakonodavac je uredio opseg i pretpostavke vraćanja oduzete imovine (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci – rješenju br. U- III/23707/2009 od 30. lipnja 2011. godine (Narodne novine br. 92/11), o čemu se odlučuje u pravnom postupku pred nadležnim tijelom.

Tužitelji su se pozivali i na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva spornog zemljišta. Pravilno je, međutim, prvostupanjski sud našao da takva osnova stjecanja prava vlasništva u konkretnom slučaju nije ostvarena.

Naime, sporne nekretnine su temeljem zakona prešle u društveno vlasništvo još 1958. godine. Na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva nije se moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću. To u konkretnom slučaju znači da se vrijeme od 1958. godine do 8. listopada 1991. godine ne može uračunavati kao vrijeme provedeno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu mogao je početi teći tek nakon brisanja odredbe članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kojom je bilo određeno da se pravo vlasništva ne može steći dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, dakle, počev od dana 8. listopada 1991. godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari donesena 19. kolovoza 1992. godine, to je očito da u ovom slučaju do podnošenja tužbe nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost.

Prema tome prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev prema tuženiku Gradu S. kao neosnovan.

Stoga je trebalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja

Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u odnosu na tuženika S.k.s.K. odbacio tužbu jer je o tužbenom zahtjevu koji su tužitelji istaknuli prema tom tuženiku već pravomoćno odlučeno presudom na temelju priznanja prvostupanjskog suda posl.broj II P- 1604/92 od 13. listopada 1997. godine.

Naime, između zahtjeva koji je prihvaćen u odnosu na tuženika S.k.s.K. presudom na temelju priznanja prvostupanjskog suda posl. br. II P-1604/92 od 13. listopada 1997. godine i zahtjeva koji su tužitelji postavili podneskom od 25. kolovoza 2009. godine postoji objektivni i subjektivni identitet spora, pa je stoga pravilno primijenjena odredba članka 333. stavka 2. ZPP-a kada je odbačena tužba u odnosu na tuženika S.k.s.K.

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu, 19. siječnja 2012. godine

Predsjednica vijeća:

Nataša Jerković