Rev-2646/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. banke d.d. K., protiv tuženika M.S. iz K., koga zastupa D.P., odvjetnik u K., radi isplate 82.144 HRD, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 23. ožujka 1994. br. Gž-220/94, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 3. studenog 1993. br. P-1501/92, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 1998.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2646/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2646/1994-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. banke d.d. K., protiv tuženika M.S. iz K., koga zastupa D.P., odvjetnik u K., radi isplate 82.144 HRD, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 23. ožujka 1994. br. Gž-220/94, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 3. studenog 1993. br. P-1501/92, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 1998.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da plati tužiteljici 50.949 HRD (50,94 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 1992. do isplate i parničnim troškom u iznosu od 5.465 HRD (5,46 kn) dok je ostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen.
Odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv prvostupanjske presude sud drugog stupnja je tu žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen glavni zahtjev tužiteljice, a preinačio prvostupanjsku presudu samo u odluci o zateznim kamatama na dosuđeni iznos tako da ta kamata teče od 3. srpnja 1992.
Protiv ove pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, koji revizijski razlog tuženik, uostalom, nije pobliže ni naznačio niti obrazložio.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
- da je tuženik dana 10. prosinca 1990. otvorio kod tužiteljice tekući račun i da tom prilikom nije posebno ugovorio da mu tuženica izvod iz tog računa dostavlja poštom na njegovu kućnu adresu;
- da zatezna kamata na negativni saldo na tekućem računu tuženika za razdoblje od 30. studenog 1991. do 1. lipnja 1992. iznosi upravo 50.949 HRD (prema Odluci o kamatnim stopama tužiteljice).
Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su naložili tuženiku da taj iznos plati tužiteljici.
Sudovi su s pravom odbili prigovore tuženika o krivnji tužiteljice za nastanak prijepornih kamata što odmah po nastanku negativnog salda nije o tome obavijestila tuženika s pozivom da ga tuženik namiri u kraćem roku, jer to nije ni ugovoreno između stranaka.
Prema Pravilima tužiteljice o tekućim računima građana (list 46 - 53) koja čine sastavni dio ugovora o bankarskom tekućem računu sklopljenom između stranaka u ovom sporu, vlasnik se o stanju na tekućem računu obavještava izvodom koji se čini jedanput mjesečno. Tužiteljica je ovo i činila, kako to proizlazi iz rezultata provedenih dokaza. Te izvode tužiteljica nije bila dužna slati na kućnu adresu tuženiku kad to nije između stranaka ugovoreno.
Sudovi su pravilno ocijenili i to da okolnost što je tuženikova osobna evidencija uništena prilikom oštećenja njegove kuće, nije od odlučnog značenja, jer se upravo zbog toga eg računa i kao savjestan komitent ustrojiti tuženik trebao interesirati o stanju njegovog tekuć
svoju evidenciju kako bi i na taj način pratio stanje sredstava na svom tekućem računu, a ne čekati opomenu pred tužbu da bi isplatio samo dio dugovanog iznosa.
Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 15. siječnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann v.r.