Gž Ob-1152/2016-3 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 71 Gž Ob-1152/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Horvat-Mataić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika J. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6436/14-46 od 13. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6436/14-46 od 13. svibnja 2016, u dijelu pod točkom I izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6436/14-46 od 13. svibnja 2016, u dijelu pod točkom II izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za utvrđenje da 136,36/1000 dijela nekretnine kuća i dvor ukupne površine 438 m2 (i to kuća površine 178 m2, a dvor površine 260 m2 sagrađeno na kč.br. 1196/4 (nova izmjera) što odgovara čestici broj 384/3 (stara izmjera) k.o. S. F. J., sve upisano u zk.ul.br. 113 te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela - apartmana na II katu, označenog brojem C1, ukupne površine 55,55 m2, a koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone i kuhinje sa dnevnim boravkom i pripadno parkirno mjesto broj P6 u izvanknjižnom vlasništvu tuženika, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice J. J. iz Z., i tuženika M. J. iz Z., preko 24/100 dijela do 40,78 dijela, odnosno svakog preko 12/100 dijela do 20,39/100 dijela te sudi:

Utvrđuje se da 136,36/1000 dijela nekretnine kuća i dvor ukupne površine 438 m2(i to kuća površine 178 m2, a dvor površine 260 m2 sagrađeno na kč.br. 1196/4 (nova izmjera) što odgovara čestici broj 384/3 (stara izmjera) k.o. S. F. J., sve upisano u zk.ul.br. 113 te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela - apartmana na II katu, označenog brojem C1, ukupne površine 55,55 m2, a koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone i kuhinje sa dnevnim boravkom i pripadno parkirno mjesto broj P6 u izvanknjižnom vlasništvu tuženika, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice J. J. iz Z., i tuženika M. J. iz Z., u daljnjih 16,78/100 dijela, odnosno svakog u daljnjih 8,39/100 dijela.

III Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6436/14-46 od 13. svibnja 2016, u dijelu pod točkom III izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko 937,50 kn te sudi:

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 937,50 kn do iznosa od 2.734,38 kn (za iznos od 1.796,88 kn).

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da 136,36/1000 dijela nekretnine kuća i dvor ukupne površine 438 m2(i to kuća površine 178 m2, a dvor površine 260 m2 sagrađeno na kč.br. 1196/4 (nova izmjera) što odgovara čestici broj 384/3 (stara izmjera) k.o. S. F. J., sve upisano u zk.ul.br. 113 te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela - apartmana na II katu, označenog brojem C1, ukupne površine 55,55 m2, a koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone i kuhinje sa dnevnim boravkom i pripadno parkirno mjesto broj P6 u izvanknjižnom vlasništvu tuženika, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice J. J. iz Z., i tuženika M. J. iz Z., u 24/100 dijela, odnosno svakog u 12/100 dijela.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini dio nekretnine preko dosuđenog omjera u točki I izreke presude.

III Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.734,38 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

Protiv dijela presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II izreke te protiv odluke o parničnom trošku, žalbu je podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili da se presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

Protiv dijela presude kojim je usvojen tužbeni zahtjev, žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

Žalba tužiteljice je osnovana.

Žalba tuženika je neosnovana.

Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP).

Prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredba parničnog postupka jer pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

Prvostupanjski sud nije počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Žalitelj upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP.

Sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, a kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za to, ovaj sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP sam je utvrdio bitne činjenice i prvostupanjsku odluku temeljem tog utvrđenja preinačio. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenjem bračne stečevine.

Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- stranke su zaključile brak dana 23. studenog 1991.,

- brak stranaka razveden je 17. veljače 2009.,

- tuženik je prije zaključenja braka (1989. godine) kupio zemljište u S. F. I. J.,

- kupoprodajni ugovor između R. ž. S. M. u F. J.,u kao prodavatelja i tuženika J. M. kao kupca, zaključen je 27. listopada 1989. (list 52 spisa) a kojim ugovorom je tuženik kupio parcelu broj 2 površine 432 m2 kao dio parcele broj 1196 k.o. F. J. za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 60.000,00 DEM,

- kupoprodajnim ugovorom zaključenim između K. ž. S. M. iz S. F. I. J. kao prodavatelja i tuženika J. M. kao kupca 6. listopada 2000. (list 30 spisa) utvrđeno je da je citiranim ugovorom zamijenjen interni kupoprodajni ugovor zaključen između istih stranaka dana 27. listopada 1989., na način da je u istom točno naznačena parcela nove izmjere broj 1196/4 površine 438m2 koja parcela u staroj izmjeri odgovara čest. zem. 376/6 i 384/3 k.o. F.

I. J. i da je kupac isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu, te da je stupio u posjed i vlasništvo kupljene nekretnine,

- tuženik je kupoprodajnim ugovorom zaključenim 26. rujna 2001. prodao P. T. zemljište u S. F. I. J. (list 32 spisa), time da su prethodno dana 22. rujna 2001. zaključili sporazum (list 36) kojim tuženik prodaje građevinsko zemljište u S. F. I. J. (150 DEM/m2) za novo izgrađeni apartman cca 52-58 m2 (1600 DEM/m2 sa PDV) na istom zemljištu, time da je u trenutku uknjižbe tuženik dužan isplatiti i razliku u vrijednosti apartmana,

- tuženik je kupoprodajnim ugovorom zaključenim 26. rujna 2001. (list 32-33 spisa) te aneksom kupoprodajnog ugovora od 1. ožujka 2006. (list 34-35 spisa) prodao P. T. parcelu nove izmjere broj 1196/4 površine 438m2 koja parcela u staroj izmjeri odgovara čest. zem. 376/6 i 384/3 k.o. F. I. J., a uvjeti, način i dinamika isplate kupoprodajne cijene utanačeni su posebnim Sporazumom od 22. rujna 2001. između tužitelja J. M. i P. I. i T. (list 36-37 spisa),

- da je iz Sporazuma razvidno da J. M. ustupa tj. prodaje građevinsko zemljište u S. F. J. (150 DEM/m2) za novoizgrađeni apartman cca 52-58 m2 (1600 DEM/m2 sa PDV) na istom zemljištu, a da je rok izgradnje apartmana, kao i primopredaje istog određen je za 1. lipnja 2002.,

- u trenutku uknjižbe M. J. dužan je isplatiti i razliku u vrijednosti apartmana,

- uvidom u izjavu od 14. kolovoza 2002. utvrđeno je da je tuženik isplatio P. T. iznos od 21.000,00 DEM (11.500,00 EUR-a) na ime razlike duga te je istog dana između njih zaključen i ugovor o kupoprodaji;

- kupoprodajni Ugovor broj … zaključili su dana 14. kolovoza 2002. (list 20-23 spisa) T. P. kojeg zastupa P. T., kao prodavatelj i tuženik J. M. kao kupac, time da citiranim ugovorom prodavatelj jamči da je stvarni i jedini vlasnik nekretnine koja je sagrađena k.č. br. 1196/4 (nova izmjera) što odgovara čestici br. 284/3 (stara izmjera) k.o. S. F. I. J., a upisana je u z. k. ul.broj 113, a ugovorene strane su se suglasile da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 136,36/1000 dijela nekretnine - zemljišta i zgrade iz članka 1. ovog Ugovora te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno je i sa njime povezano vlasništvo posebnog dijela - apartmana, na II katu označenog brojem C1, ukupne površine 55,55m2, a koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaone i kuhinje s dnevnim boravkom. Za opisani je apartman rješenjem ministarstva uprave od 12. rujna 2002. (list 29 spisa) utvrđena i osnovica poreza na promet nekretnina;

- Ugovorom o darovanju nekretnina od 7. srpnja 2007. (list 14-15 spisa) tuženik je darovao apartman u S. F. J. svojoj majci R. J., a rješenjem uprave utvrđen je porez na kuću za odmor za 2007.;

- Ugovorom o kreditu broj … od 16. srpnja 2002. (list 250 spisa) zaključen između S. b. i tužiteljice J. J., kao korisnika kredita, odobren je tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 22.046,28 kn, što predstavlja protuvrijednost od 3.000,00 Eura i to na rok otplate od 24 mjeseca,

-iz internog naloga S. b. od 16. srpnja 2002. (list 253 spisa) razvidno je da je tužiteljici isplaćena gotovina u iznosu od 22.046,28 kn dana 16. srpnja 2002., a temeljem gore citiranog kredita,

- da pregledom prometa po tekućem računu tužiteljice broj … kod S. b. za razdoblje od 4. srpnja 2002. do zaključno sa 31. prosinca 2002. (list 254 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica dana 1. kolovoza 2002. podigla iznos od 19.000,00 kn,

-kupoprodajna cijena apartmana iznosila je 88.880,00 DEM (55,55 x 1.600 DM= 88.880).

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da iznos od 21.000,00 DEM (11.500,00 EUR-a), isplaćen dana 14. kolovoza 2002. od strane tuženika J. M., P. T., a na ime razlike između vrijednosti zemljišta i apartmana predstavlja bračnu stečevinu stranaka, budući je citirani iznos isplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i to zajedničkim radom tijekom te bračne zajednice, a da je temeljem iskaza tužiteljice utvrđeno da je faktična bračna zajednica između stranaka prestala 1. rujna 2008.

Prvostupanjski sud utvrdio je da je citirani iznos isplaćen od zajedničkih sredstava stranaka, odnosno zajedničkim radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice. To stoga što je tužiteljica dana 16. srpnja 2002. kod S. b. podigla nenamjenski kredit u iznosu od 22.046,28 kn protuvrijednost u iznosu od 3.000,00 EUR-a, te joj je istog dana taj iznos isplaćen u gotovini, a dana 1. kolovoza 2002. podigla je sa svog tekućeg računa iznos od 19.000,00 kn, dakle, gore citirane novčane iznose tužiteljica je podigla neposredno prije nego što je tuženik dana 14. kolovoza 2002. isplatio P. T. razliku u vrijednosti apartmana, a ostatak novca za isplatu stranke su posudile od roditelja tužiteljice koji su potom vratile.

Također, utvrdio je da je u vrijeme stjecanja citiranog iznosa od 21.000,00 DEM tužiteljica bila zaposlena i ostvarivala je plaću, dok je tuženik u razdoblju od 2002. do 2006. godine bio nezaposlen, ali da se u tom periodu prema iskazu tužiteljice, a koji iskaz nije osporio tuženik bavio posredovanjem pri prodaji nekretnina te je za pretpostaviti da je od toga ostvario zaradu. Osim toga da su se oboje bivših supružnika brinuli o zajedničkoj djeci, a tužiteljica je bila opunomoćena za raspolaganje kreditnim karticama tuženika te je brinula o kućanstvu.

U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice i tuženika sporno je, je li bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove čini nekretnina ili dio nekretnine pobliže opisana pod točkom I izreke presude ili ta nekretnina predstavlja posebnu, odnosno vlastitu imovinu tuženika.

Prema odredbi čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 162/98, 116/08, 17/04,136/04. i 107/07. - dalje: ObZ) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je čl. 249. citiranog zakona određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

Temeljem čl. 253. st. 2. ObZ vlastita imovina bračnog druga je imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

Dakle, je li neka imovina vlastita prosuđuje se po trenutku njezinog nastanka u odnosu na sklapanje braka, na eventualni prestanak bračne zajednice i na način njezinog nastanka.

Osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je sud prvoga stupnja kao pogrešnu osnovu utvrdio Sporazum od 22. rujna 2001. zaključen između tuženika kao prodavatelja zemljišta i I. i T. P.-F. T., kao kupca, međutim pogrešno navodi žaliteljica da bi osnova za utvrđenje vrijednosti utvrđenja posebne imovine i bračne stečevine stranaka predstavljao ugovor od 26. rujna 2001.

Naime, ugovorom o kupoprodaji br. 006/02 zaključenim 14. kolovoza 2002., a ovjerenim kod Javnog bilježnika J. K.-R. dana 14. kolovoza 2002. prodavatelj i kupac ugovorili su konačnu kupoprodajnu cijenu zemljišta i apartmana, čime su stavili izvan snage sve dotadašnje ugovorene cijene predmetnih nekretnina.

Iz citiranog ugovora proizlazi da je vrijednost sporne nekretnine 253.308,00 kn, a vrijednost zemljišta 58.260,84 kn.

Slijedom navedenoga primjenjujući citirane zakonske odredbe na naprijed utvrđeno činjenično stanje razlika između vrijednosti zemljišta i apartmana predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

Kupoprodajna cijena apartmana iznosila je 253.308,00 kn. Razlika u vrijednosti između zemljišta kojeg je tuženik bio vlasnik prije sklapanja braka i novo izgrađenog apartmana iznosila je 195.047,16 kn. Dakle, vlastita imovina tuženika je iznos od 58.260,84 kn. Iznos od 195.047,16 kn na ime razlike između vrijednosti zemljišta i apartmana predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

Dakle, posebnu imovinu tuženika predstavlja 23% predmetne nekretnine, dok su stranke s naslova bračne stečevine stekle 77% predmetne nekretnine, odnosno svaka stranka stekla je 38,5% predmetne nekretnine, a što predstavlja suvlasništvo svakog u 38,5/100 dijela.

Međutim, budući je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka predstavlja 40,78/100 dijela, odnosno svakog u 20,39/100 dijela to je njezin zahtjev u cijelosti osnovan.

Neosnovan je žalbeni navod tuženika u kojem navodi da je sud prvoga stupnja propustio obrazložiti činjenicu identiteta predmetne utužene nekretnine. Identitet nekretnine, kao objekt prava je pravno individualizirana nekretnina, u konkretnom slučaju koja je bila predmet i ugovora o kupoprodaji, a tužiteljica je sukladno ugovoru o kupoprodaji i dokumentaciji koja prileži spisu precizirala identitet nekretnine tužbenim zahtjevom.

Budući je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje da je suvlasnica 20,39/100 dijela to je valjalo prihvatiti njezin tužbeni zahtjev u cijelosti.

Kako je došlo do djelomičnog preinačenja presude suda prvog stupnja, to je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbama čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cijelog postupka.

Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14. i 118/14. - dalje: Tarife) i to za trošak sastava tužbe (Tbr. 7 t.1) 250 bodova, podneska od 23. prosinca 2010. 250 bodova (Tbr. 8. t. 1.), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 12. veljače 2010, 2. prosinca 2010. i 15. travnja 2011. za svako po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1.), za ročište održano 7. prosinca 2009., 125 bodova (Tbr. 9. t. 2), za ročišta 6. travnja 2010., 14. veljače 2011. i 12. travnja 2011. za svako po 62,5 bodova (Tbr. 9. t. 5.), trošak sastava žalbe 250 bodova (Tbr. 10. t. 1.), zastupanje na ročištu 13. travnja 2016., 125 bodova (Tbr. 9. t. 2.), a što sve ukupno iznosi 1937,5 bodova, a što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 19.375,00 kn. Ovako utvrđeni troškovi zastupanja umanjeni su sukladno uspjehu tužiteljice u sporu približno od 30,00% i iznose 5.812,50 kn, a što uvećano za 25% na ime PDV tj. za iznos od 1.453,12 kn (Tbr. 42.) ukupno iznosi 7.265,62 kn. Tužiteljici nije dosuđen trošak biljega na uvjerenje o vlasništvu motornog vozila jer se iz spisa ne vidi da bi platila taj trošak u zatraženom iznosu.

Tuženiku je priznat trošak za radnje odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1.), zastupanja na ročištima održanim dana 12. veljače 2010. i 2. prosinca 2010. za svako po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1.), zastupanja na ročištu 14. veljače 2011. 62.5 bodova (Tbr. 9. t. 5.), zastupanje na ročištu 13. travnja 2016., 125 bodova (Tbr. 9. t. 2.), što sve ukupno iznosi 9375 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 9.375,00 kn. Ovako utvrđeni troškovi zastupanja umanjeni su sukladno uspjehu tuženika u sporu približno od 70,00% i iznose 6.562,50 kn, a što uvećano za 25% na ime PDV tj. za iznos od 1.640,62 kn, ukupno iznosi 8.203,12 kn.

Nakon prijeboja parničnog troška tužiteljice i tuženika, tužiteljica je u obvezi nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn. Slijedom navedenoga tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška u navedenom iznosu, a ne u iznosu od 2.734,38 kn, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Razlika se dakle ukazuje u iznosu od 1.796,88 kn, za koji iznos je valjalo odluku suda prvoga stupnja preinačiti i tuženika sa dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka odbiti.

Pravilno je sud prvoga stupnja na navedeni trošak dosudio zateznu kamatu temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Radi iznesenog valjalo je po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude, odnosno valjalo je po osnovu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP odlučiti kao pod točkom II i III izreke ove presude.

Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP. Kao potreban parnični trošak tužiteljice u žalbenom postupku ukazuje se trošak nagrade za sastav žalbe po odvjetniku u vrijednosti od 312,50 bodova što uz vrijednost boda po važećoj Tarifi od 10,00 kn te uz 25% uvećanja na ime PDV predstavlja iznos od 3.906,25 kn (Tbr. 10. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife). Kako je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela u cijelosti ona ima pravo na naknadu toga troška. Radi toga odlučeno je kao pod točkom IV izreke ove presude. Tužiteljici nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu jer iz sudskog spisa nije razvidno da je ista pristojbu platila.

U Zagrebu, 15. siječnja 2019.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.