Rev-x-392/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 392/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužiteljice B. D. iz S. Č., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. e. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćnici S. P., diplomiranoj pravnici, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 4500/09-2 od 2. studenoga 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-13961/01 od 23. studenoga 2007., 26. rujna 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o presumiranom povlačenju tužbe.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju „sukladno odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a“ i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a jer odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana „da li se dostava pismena može smatrati uredno izvršenom ukoliko dokazi provedeni u postupku upućuju na suprotno, kao i da li se sudska odluka može temeljiti na nejasnim razlozima kao što je to slučaj u postupku, a sve obzirom se učinjenim povredama može izravno utjecati na ishod postupka i na taj način nanijeti nenadoknadiva šteta stranci“, a sve s prijedlogom da se ukinu oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koju odredbu u ovom slučaju treba primijeniti u smislu odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08), stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Stoga, a obzirom da prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, revizija tužiteljice u smislu te odredbe protiv osporenog rješenja nije dopuštena jer ne bi bila dopuštena ni protiv presude o njezinom zahtjevu (budući da vrijednost predmeta spora u predmetu ne prelazi 100.000,00 kuna).

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu (u smislu odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a) podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. tog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je zahtjev na obvezivanje tuženika da tužiteljici isplati 34.873,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Rješenjem prvostupanjskog suda od 7. svibnja 2007. određeno je mirovanje postupka, i to po utvrđenju da je tužiteljica izostala s ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 7. svibnja 2007., dok je rješenjem istoga suda od 23. studenoga 2007., koje je osporenim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno, odlučeno, a po utvrđenju da u roku iz odredbe čl. 217. st. 3. ZPP-a nije stavljen prijedlog za nastavak postupka, o presumiranom povlačenju tužbe. Revidentica je u reviziji navela da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza pogrešno utvrdili da je njoj uredno izvršena dostava rješenja od 7. svibnja 2007., odnosno jer se iz dostavnica priloženih spisu i izvedenih dokaza imalo zaključiti upravo suprotno - da njoj nije uredno izvršena dostava rješenja o mirovanju postupka, pri čemu je postavila pitanje: „da li se dostava pismena može smatrati uredno izvršenom ukoliko dokazi provedeni u postupku upućuju na suprotno, kao i da li se sudska odluka može temeljiti na nejasnim razlozima kao što je to slučaj u postupku.“

Međutim, time što je to u reviziji navela nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost podnesene revizije.

Naime, iz sadržaja istaknutih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da se izvanredna revizija ne može podnijeti samo pozivom na određeno shvaćanje glede ocjene u postupku izvedenih dokaza i uz konstataciju da je pobijano rješenje u proturječju s tim shvaćanjem, odnosno samo naznakom određenog pitanja i uz konstataciju da se podnosi jer je to pitanje važno „za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana“: u reviziji valja izložiti i razloge zbog kojih se smatra da je upravo naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija tužiteljice sadrži i pitanje koje se u suštini odnosi na ocjenu dokaza izvedenih u postupku - dakle na postupanje suda u okolnostima konkretnog slučaja, a ne što predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Valja imati na umu da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati razloge zbog kojih revident smatra da je upravo naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana - postojanje kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno budući da ono što revidentica ističe ne može biti predmetom meritornog razmatranja u povodu revizije podnesene u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, reviziju tužiteljice valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 26. rujna 2011.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.