Rev-339/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-339/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz V., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika S. P., M. S. i M. S., svi djelatnici PU V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-486/98 od 18. studenog 1998., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1338/96 od 23. travnja 1998., u sjednici održanoj dana 11. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru br. Gž- 486/98 od 18. studenog 1998. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1338/96 od 23. travnja 1998. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-486/98 od 18. studenog 1998. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1338/96 od 23. travnja 1998., kojima je odbijen prigovor tuženika o nepostojanju zakonske osnove za izdavanje platnog naloga, te platni nalog u cijelosti održan na snazi.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana odgovorila je na reviziju, predlažući da se obije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Ostvareni su revizijski razlozi na koje se ukazuje u reviziji.

Tužitelj u ovoj tužbi zahtijeva povrat iznosa koje je, prema pravomoćnoj presudi br. P- 527/94 Općinskog suda u Vinkovcima, a po tužbi tamo tužitelja HPT Z., protiv tamo tuženika I.K., dakle ovdje tužitelja, isplatio s naslova korištenja telefona.

Udovoljavajući tužbenom zahtjevu prvostupanjski kao i drugostupanjski sud polaze od utvrđenja da su stvarni korisnici telefonskog priključka bili tuženici koji su u to vrijeme (razdoblje od listopada 1995. pa do zaključno mjeseca rujna 1996.) koristili stan tužitelja, temeljem rješenja Policijske uprave Županije v. o privremenom korištenju stana.

Kako je tužitelj pravomoćnom presudom u predmetu P-527/94 Općinskog suda u Vinkovcima obvezan platiti tamo tužitelju HPT Z., za sporno razdoblje, mjesečne iznose od 403,43 kn, kako je to sve pobliže specificirano tužbenim zahtjevom, smatraju tužbeni zahtjev osnovanim dok, naprotiv, smatraju neosnovanim prigovore koje ističu tuženici, tj. da nisu sudjelovali u parnici koja se vodila pod br. P-527/94, odnosno da ih tužitelj o toj parnici nije obavijestio, a da je propustio istaći, da je za navedeno potraživanje bila nastupila zastara, u smislu čl. 378.s t. 1. toč. 1. i 2. ZOO.

Tuženici i u reviziji ustraju u svojim prigovorima da ih tužitelj nije obavijestio o parnici koja se vodila pod br. P-527/94, a da u toj parnici tužitelj, tamo kao tuženik, nije isticao prigovor zastare, a upravo stoga što je propustio istaknuti taj prigovor tužbeni zahtjev HPT je usvojen iako ga je trebalo odbiti zbog zastare.

Ističu da bi oni u toj parnici nesumnjivo istakli prigovor zastare da ih je tuženik pozvao da se umiješaju u parnicu, odnosno da ih je obavijestio o vođenju parnice.

Pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da navedeni prigovori tuženika nisu pravno odlučni u ovom predmetu.

Pravomoćna odluka donesena u parnici koja se vodila pod brojem P-527/94 mogla bi imati prema tuženicima poseban, tzv. intervencijski učinak u slučaju da su tuženici bili obaviješteni o parnici, da su u njoj sudjelovali kao umješači ili da su odbili sudjelovati u toj parnici.

U tom slučaju oni ne bi mogli, u načelu, s uspjehom osporavati pravilnost navedene odluke ni u činjeničnom ni u pravnom pogledu.

Međutim, ukoliko tuženici nisu bili obaviješteni o toj parnici i nije im pružena mogućnost da sudjeluju u parnici i da poduzimaju potrebne parnične radnje, pravomoćna odluka donesena u parnici između tužitelja i HPT neće izazvati intervencijski učinak u naknadnoj parnici, dakle u ovoj parnici koja se vodi između tužitelja i tuženika.

To znači da će tuženici moći tužitelju istaći prigovor da je loše vodio parnicu, odnosno i sve one prigovore koje bi inače bili mogli isticati u toj parnici kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu.

U konkretnom slučaju to znači da tuženici mogu s osnovom isticati i prigovor zastarjelosti potraživanja koje je bilo utuženo u ranije vođenoj parnici, pa ukoliko je taj prigovor osnovan i ukoliko bi njegovo isticanje u parnici br. P-527/94 dovelo do odbijanje tužbenog zahtjeva, te su okolnosti od bitnog utjecaja i za odlučivanje u ovoj parnici o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja.

Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski i drugostupanjski sud, propustili utvrditi i ocijeniti navedene odlučne okolnosti za primjenu materijalnog prava trebalo je reviziju uvažiti i temeljem odredaba čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.