Uzp-115/2008-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 115/08-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja D. R. iz T., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. travnja 2008., dana 12. siječnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se predlagatelju D. R. iz T. primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.000,00 (slovima: sedamtisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 16. travnja 2008. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kojem navodi da mu je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupcima koji se pred Upravnim sudom Republike Hrvatske vode pod poslovnim brojevima Us-2670/08 i Us-2671/08 kao i u upravnim postupcima koji su prethodili tim sudskom postupcima. Ovaj predmet poslovnog broja Uzp-115/08 se odnosi na dio zahtjeva kojim predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda poslovni broj Us-2670/08, a o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda poslovni broj Us-2671/08 postupak se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Gzp-116/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, isprava priloženih zahtjevu, očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2008., 26. lipnja 2008. i 22. kolovoza 2008., pregleda preslike spisa Upravnog suda broj Us-12132/2001, Us-8469/2006, Us-6992/2007 i Us-2670/2008 te naknadno pribavljene dostavnice o primitku presude kojom je postupak okončan utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

- Ministarstvo unutarnjih poslova je 3. kolovoza 2001. donijelo rješenje broj: 511-01- 53-58436/76-01 kojim je predlagatelj, kao neraspoređeni državni službenik stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske,

- predlagatelj je protiv navedenog rješenja koje mu je dostavljeno 8. kolovoza 2001. pravovremeno podnio prigovor, a zbog nedonošenja odluke o prigovoru je 19. studenog 2001. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske koja je zaprimljena pod poslovnim brojem Us-12132/01,

- Ministarstvo unutarnjih poslova je rješenjem broj: 511-01-53-67014/01-01 od 4. ožujka 2002. odbilo navedeni prigovor kao neosnovan,

- predlagatelj je podneskom od 5. travnja 2002. proširio tužbu i na rješenje od 4. ožujka 2002.,

- Upravni sud je presudom broj Us-12132/2001-12 od 11. rujna 2002. odbio tužbu predlagatelja,

- predlagatelj je protiv navedene presude podnio ustavnu tužbu koja je odlukom Ustavnog suda broj U-III-431/2003 i U-III-433/2003 od 11. srpnja 2006. usvojena te je presuda Upravnog suda broj Us-12132/2001 od 11. rujna 2002. ukinuta i predmet vraćen Upravnom sudu na ponovni postupak,

- Upravni sud je presudom broj Us-8469/2006-3 od 22. studenog 2006. tužbu predlagatelja uvažio i poništio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 4. ožujka 2002.,

- Ministarstvo unutarnjih poslova je rješenjem broj: 511-01-53-26723/2-07 od 9. svibnja 2007. djelomično uvažilo prigovor predlagatelja te djelomično poništio prvostupanjsko rješenje od 3. kolovoza 2001.,

- predlagatelj je 29. lipnja 2007. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv rješenja od 9. svibnja 2007., a ista je zaprimljena pod brojem Us-6992/2007,

- Upravni sud je presudom broj Us-6992/2007-4 od 28. studenog 2007. uvažio tužbu predlagatelja i poništio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 9. svibnja 2007.,

- Ministarstvo unutarnjih poslova je ponovno odlučilo o prigovoru predlagatelja rješenjem broj: 511-01-53-4496/1-08 od 26. veljače 2008., a protiv tog rješenja predlagatelj je 13. ožujka 2008. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske koja je zaprimljena pod poslovnim brojem Us-2670/2008,

- Upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Us-2670/2008-4 od 29. svibnja 2008. odbio tužbu predlagatelja, a ta presuda je punomoćniku predlagatelja dostavljena 23. lipnja 2008.

Pravno relevantno razdoblje odlučno pri ocjeni pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju počinje teći od dana nastanka spora u upravnom postupku u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02, dalje: Konvencija).

Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, koju prihvaća i ovaj sud, spor u upravnom postupku nastaje kada je stranka prvi puta podnijela redovni pravni lijek u upravnom postupku (žalbu protiv prvostupanjskog rješenja odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba nije dopuštena).

Nadalje, u slučaju ponavljanja upravnog postupka zbog toga što je Upravni sud poništio pobijani upravni akt i predmet vratio upravnom tijelu na ponovni postupak, pri odlučivanju o povredi prava na suđenje u razumnom roku potrebno je uzeti u obzir ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka.

Prema tome, pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju počinje teći od podnošenja prigovora protiv rješenja od 3. kolovoza 2001. i traje do 23. lipnja 2008. kada je punomoćnik predlagatelja primio presudu kojom je postupak okončan, pa se, stoga, radi o razdoblju od preko 6 (šest) godina i 10 (deset) mjeseci.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja spornog dijela upravnog postupka i duljine trajanja postupaka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01).

Prema ocjeni ovog suda radi se o donekle složenom predmetu u kojem su se javila različita tumačenja instituta stavljanja na raspolaganje državnih službenika.

Predlagatelj je djelomično doprinio duljini trajanja postupka jer nije odmah po isteku zakonskog roka za donošenje odluke o prigovoru protiv rješenja od 3. kolovoza 2001. koristio sredstva protiv šutnje uprave niti je koristio sredstava propisana člankom 64. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (7.000,00 kn) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odredio imajući u vidu sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe iz članka 28. ZS-a, prihvatiti zahtjev predlagatelja, dosuditi mu primjerenu naknadu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. siječnja 2009.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.