II Rev-89/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 89/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz T., koga zastupa S. P., odvjetnik u S., protiv tuženika C. o. iz Z., uz sudjelovanje umješača I. D. iz P., koga zastupa I. Š., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju umješača na strani tuženika protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 5. svibnja 1992. br. Pž-865/92, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 8. listopada 1991. br. P-1327/89, u sjednici održanoj dana 12. siječnja 1993.

p r e s u d i o j e :

Revizija umješača na strani tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku „C. o." da tužitelju S. M. plati iznos od 4.325.712 lira sa odgovarajućom kamatom i parnični trošak u iznosu od 12.506 HRD. Ta je presuda potvrđena odlukom Privrednog suda Hrvatske od 5. svibnja 1992. godine broj Pž-865/92-2.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavio umješač na strani tuženika I. D. zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, pobijane odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su po mišljenju revidenta uslijed nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili propise materijalnog prava kad zahtjev tužbe prihvaćaju. Sudar automobila nije se dogodio na mjestu utvrđenja sudova, uviđaj na licu mjesta nije proveden, vještačenje je provedeno ex

II Rev 89/1992-2

catedra, konfiguracija zemljišta je ostala nepoznata, a predložene dokaze radi utvrđenja tih važnih činjenica sudovi nisu prihvatili, posebno ne saslušanje svjedoka - očevica D. Z., u čemu revident i vidi opravdanost izjavljene revizije.

U postupku je utvrđeno da se u prometnoj nezgodi od 14. 4. 1987. godine na J. t. cesti kod odvojka za P. tužiteljev teretni automobil kretao smjerom R.-Z. i da je iznenada iz sporednog puta izletilo vozilo osiguranika tuženika, ovdje umješača na njegovoj strani, što je i dovelo do ove prometne nezgode za koju je po ocjeni sudova isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a sa tom ocjenom slaže se i ovaj revizijski sud. Istaknuta činjenična utvrđenja revizijom se i ne mogu sa uspjehom pobijati (čl. 385. st. 3. ZPP, "NN" br. 53/91), a na ponovljene tvrdnje revidenta potrebno je utoliko odgovoriti da u reviziji izneseni prigovori ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost donesenih odluka. Naime, podaci utvrđeni u postupku dovoljno jasno ukazuju na položaj automobila na mjestu događaja, što se posebno odnosi na skicu lica mjesta a zatim i utvrđenje da se osiguranik tuženika svojim automobilom nekontrolirano uključio u glavnu prometnicu i pri tome zahvatio vozilo tužitelja na glavnom putu, zbog čega je prekršajno oglašen krivim i kažnjen. Na takova utvrđenja upućuju i tahografski podaci kao i nalaz vještva koje je i nakon prigovora umješača na strani tuženika prihvaćeno kao potpuno realno, pa te važne činjenice ne daju mogućnost zaključka da bi i na strani tužitelja makar i djelomično postojala odgovornost za nastalu štetu, niti su tvrdnje i dokazni prijedlozi izneseni u reviziji takove prirode da bi kraj istaknutih odlučnih utvrđenja mogla za osiguranika tuženika dovesti do povoljnije odluke. Zato je reviziju umješača na strani tuženika kao neosnovanu, trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. siječnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat,v.r.