Rev-3863/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "KIO" K. i. o.K., protiv tuženika Z. i M.Č., ranije iz K., koje zastupa staratelj za poseban slučaj D.P., odvjetnik iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika, protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 8. prosinca 1992.g. br. Gž 717/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 8. rujna 1992.g. br. P 488/92-11, u sjednici održanoj dana 8. ožujka 1994.g.,
Legislator headnote
AI generatedRev-3863/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud prvog stupnja je utvrdio da tuženici ne koriste sporni stan neprekidno duže od šest mjeseci. U dosadašnjem postupku nisu dokazane bilo kakve činjenice koje bi upućivale na zaključak da oni taj stan ne koriste iz opravdanih razloga (čl. 99. st. 2. Zakona o stambenim odnosima).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3863/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "KIO" K. i. o.K., protiv tuženika Z. i M.Č., ranije iz K., koje zastupa staratelj za poseban slučaj D.P., odvjetnik iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika, protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 8. prosinca 1992.g. br. Gž 717/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 8. rujna 1992.g. br. P 488/92-11, u sjednici održanoj dana 8. ožujka 1994.g.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja usvojen je otkaz stanarskog prava prema tuženicima te su ovi obvezani sporni stan predati na slobodno raspolaganje tužitelju.
Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog pogrešne primijene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na povno suđenje.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju, dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske o njoj izjasnio izrazivši mišljenje da u ovom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, stoga je predložio da ovaj sud reviziju odbije kao neosnovanu.
Revizija nije osnovana.
Sud prvog stupnja je utvrdio da tuženici ne koriste sporni stan neprekidno duže od šest mjeseci. U dosadašnjem postupku nisu dokazane bilo kakve činjenice koje bi upućivale na zaključak da oni taj stan ne koriste iz opravdanih razloga (čl. 99. st. 2. Zakona o stambenim odnosima).
Okolnost što su u stan smješteni prognanici i prije proteka roka od šest mjeseci nakon napuštanja stana od strane tuženika u konkretnom slučaju ne čine takve razloge. Ovo stoga, što u postupku nije dokazano, a to tuženici ne tvrde ni u reviziji, da su se u bilo koje vrijeme nakon napuštanja stana pokušali u stan vratiti.
Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).
U Zagrebu, 8. ožujka 1994.g.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.