Rev-350/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 350/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz D. S., koga zastupaju B. Š., Z. Š. i T. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik J. K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2002. godine broj Gžn-2605/02-2 kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2000. godine broj Pn-1046/93, ispravljena rješenjem toga suda od 12. lipnja 2002. godine broj Pn-1046/93, u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Ispravljenom djelomičnom prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan tužitelju platiti 151.699,80 kn sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2000. godine do isplate, te mu plaćati od 1. travnja 2000. godine mjesečno 390,06 kn sa zateznim kamatama na dospjele iznose, a preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 348.356,61 kn, te za rentni iznos od 4,94 kn, sa zateznim kamatama je odbijen, a odluka o rentnom zahtjevu za izgubljenu zaradu i parničnim troškovima ostavljena je za naknadno odlučivanje.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska djelomična presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 105.000,00 kn, a djelomično je preinačena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen za daljnjih 13.000,00 kn sa zateznim kamatama.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužitelju dosudi daljnji iznos od 105.000,00 kn sa zateznim kamatama uz dosudu naknade parničnih troškova, ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći 18. rujna 1992. godine u Dugom Selu, kada je došlo do sudara osobnog automobila osiguranika tuženika reg.br. … i motorkotača kojim je upravljao tužitelj. Tom prilikom tužitelj je zadobio mnogobrojna natučenja glave, tijela i ekstremiteta, komplicirani prijelom kostiju lijeve natkoljenice i potkoljenice sa konvasacijom lijeve noge i traumatski šok.

Zbog ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke boli jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana, manjeg intenziteta oko 30 dana, te povremene boli slabog intenziteta oko 4 mjeseca.

U vezi sa štetnim događajem tužitelj je pretrpio jaki strah oko 2 dana, zatim dugotrajni sekundarni strah srednje jakog intenziteta, boji se i za stanje svojeg zdravlja, a posljedice strahovanja manifestiraju se u strahu pred prometom.

Trajne posljedice ozljeđivanja smanjile su životnu aktivnost tužitelja za 60%, a tužitelj je u vrijeme štetnog događaja bio u dobi od 22 godine.

Tužitelj je i jako naružen (bez noge, šepa), što je svima vidljivo.

Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja nije sporna, kao niti doprinos tužitelja nastanku vlastite štete iz istog događaja u 50% dijela.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) su nižestupanjski sudovi utvrdili primjerenu novčanu naknadu u vezi straha u iznosu od 10.000,00 kn, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 160.000,00 kn, a drugostupanjski je sud pravilno odmjerio novčanu naknadu u vezi fizičkih boli u iznosu od 30.000,00 kn, te duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 40.000,00 kn, imajući u vidu vrstu ozljeda koje je tužitelj zadobio, intenzitet i trajnost navedenih oblika nematerijalne štete, a s obzirom na podijeljenu odgovornost za nastalu štetu (čl. 192. ZOO) pravilno je tužitelju dosuđena naknada u polovini dijela od navedenih iznosa, sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete pravilno odbijen.

Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja da mu je novčana naknada nematerijalne štete trebala biti dosuđena u zatraženim iznosima. Prilikom odmjeravanja novčane naknade uzete su u obzir sve odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane naknade za nematerijalnu štetu.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. ožujka 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.