Supreme Court dismisses appeal as unfounded, upholding lower courts' rejection of medical malpractice claim due to expert findings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the lower courts' decision to reject a claim for damages arising from a cataract surgery. The plaintiff argued that the surgeon's lack of experience and failure to manage high eye pressure constituted medical negligence, but the court relied on expert opinions confirming the procedure followed professional standards. The court determined that the severe complication was an unpredictable, rare event for which the surgeon could not have foreseen or prevented, thus finding no breach of duty.
Legislator headnote
AI generatedČl. 392. a) ZPP; Čl. 154. i 171. ZOO: The Supreme Court reviews appeals only on grounds of procedural violation or misapplication of law; where expert evidence establishes that a medical procedure was performed according to professional rules and complications were unforeseeable and unavoidable, the claim for damages based on negligence is properly rejected.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 397/06-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića, Vlatke Potočnjak-Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz V.. koju zastupa M. R.-R., odvjetnica u K., protiv Opće bolnice B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 19. siječnja 2006. godine, broj: Gž-1570/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Garešnici od 23. svibnja 2005. godine, broj: P-65/04, u sjednici održanoj dana 28. lipnja 2006. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete (nematerijalne štete u iznosu od 120.000,00 kn, materijalne štete u iznosu od 6.370,00 kn, kao i rente s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kn mjesečno), te je ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.
Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Tuženik na reviziju nije odgovorio.
Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – ZPP) revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Revizija je neosnovana.
Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale tužiteljici prilikom operativnog zahvata uklanjanja mrene na desnom oku izvršene kod tuženika.
I u ovoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženika u smislu čl. 154. i 171. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – ZOO).
Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je dana 08. listopada 2001. godine kod tuženika izvršena operacija zbog katarakte na desnom oku, te da je za vrijeme operacije katarakte došlo do ekspulzivnog krvarenja, odljepljenja mrežnice i isticanja staklovine, što je dovelo do sljepoće tužiteljice (tada stare 78 godina) na desnom oku.
Sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da šteta tužiteljici nije nastala uslijed liječničke pogreške.
Revizijski navodi tužiteljice se u biti svode na prigovore nalazima vještaka koje je sud prihvatio i to one koje su dali vještaci KBC R. Z. (dr. D. K., dr. R. K., dr. B. C.), a potvrdila ekspertiza vještaka Medicinskog fakulteta u Z. (doc. dr. sc. R. P. i prof. dr. sc. N. S.).
Tužiteljica i u reviziji suprotstavlja prihvaćanim mišljenjima od strane suda mišljenje vještaka dr. A. F. da se u konkretnom slučaju radilo o neiskustvu operatera i njegovoj pogrešnoj procjeni koja se očitovala o pristupu operaciji bez adekvatne pripreme tužiteljice, izvedene na uobičajeni rutinski način, zanemarujući pritom drastično visoki očni tlak (glaukom), umjesto da se prethodno pristupilo medikamentoznom snižavanju očnog tlaka i drugim poznatim varijantama liječenja, a manje rizičnim.
Sve gore istaknute prigovore sudovi su raspravili tijekom postupka, te u cijelosti postupili u smislu čl. 261. ZPP-a kada su nakon što su vještaci dr. F. i vještaci KBC R. Z. s obzirom na međusobno suprotstavljene nalaze nisu mogli usuglasiti, jer je svaki ostao kod svog nalaza, pa je sud odredio treće vještačenje koje je povjerio Medicinskom fakultetu Z. i koje je potvrdilo nalaze i mišljenje KBC R. Z..
Nalazi i mišljenje vještaka sud ocjenjuje kao i svaki drugi dokaz, pa su tako u konkretnom slučaju postupili nižestupanjski sudovi, te njihov pravni zaključak prihvaća i ovaj sud.
Naime, cijeneći nalaze i mišljenje vještaka sudovi su utvrdili da povišeni očni tlak kod tužiteljice nije apsolutna kontraindikacija za operaciju koja je poduzeta, a operaciji mrene se moralo pristupiti, jer je ona osnovni uzrok povećanja očnog tlaka, tako da je pristup liječnika operatera u konkretnom slučaju bio u skladu s pravilima struke, te da konkretan uzrok ekspulzivnog masivnog krvarenja ni do danas sa sigurnošću nije poznat, izuzetno je rijedak, ali nepredvidiv, a operater kada se ista komplikacija dogodi nema nikakvu mogućnost spasiti vidnu funkciju ili anatomski oblik oka.
Stoga suprotno istaknutoj tvrdnji tužiteljice nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa.
Prigovori tužiteljice u stvari upućuju se ocjeni izvedenih dokaza koji prigovor upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a to nije dopušten revizijski razlog u smislu čl. 385. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 154. ZOO-a tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 170. ZOO-a u vezi sa čl. 171. ZOO-a, za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovora poslodavac odnosno druge pravne osobe u kojima je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.
S obzirom na istaknuto, kako je u postupku utvrđeno da šteta tužiteljici nije nastala zbog propusta operatera tuženika, tj. njegovom krivnjom već da je isti postupao po pravilima struke, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 28. lipnja 2006. godine
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.