Criminal appeal upheld; Supreme Court quashes lower court verdict due to flawed factual findings on drug possession for sale.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal and quashed the first-instance judgment, returning the case for retrial. The lower court had convicted the defendant of drug trafficking based on the presence of packaged heroin and marijuana, concluding the packaging indicated intent to sell. The Supreme Court found this factual finding erroneous because the irregular packaging sizes suggested personal consumption rather than commercial sale, and no evidence of prior sales existed. Consequently, the conviction was overturned to ensure a fair trial on the disputed facts.
Legislator headnote
AI generatedČl. 173. st. 2. KZ; Čl. 388. st. 1. ZKP: When a first-instance court establishes facts regarding drug trafficking without sufficient evidence or by disregarding reasonable alternative explanations for packaging, the appellate court must quash the verdict and remand the case for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-685/1999-7
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Vrbetić Vesne, Garačić Ane i Budinski Josipa, kao članova vijeća i tajnika u vijeću - višeg sudskog savjetnika Kapetanović Ahmeda, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. N. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 1999. K-114/99, u sjednici održanoj 7. ožujka 2000., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vidić Pavla i optuženikova branitelja V. Z., odvjetnika iz Z.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se žalba opt. H.N., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.
Obrazloženje
Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. H.N. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, te je po tom zakonskom propisu, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. siječnja 1999. godine, pa nadalje, s time da je pritvor rješenjem izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda ukinut 18. studenog 1999. godine.
Na temelju čl. 173. st. 7. ZKP od optuženika je oduzeta opojna droga i to 2,75 grama marihuane i 11,27 grama heroina, a na temelju čl. 76. KZ izrečena mu je i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.
Protiv te presude državni odvjetnik i optuženik su podnijeli žalbe.
Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se optuženiku izrekne stroža kazna.
Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači i njegovo djelo pravno označi po čl. 173. st. 1. KZ, te u skladu s tim preinači i u odluci o kazni izricanjem blaže kazne ili uvjetne osude, odnosno podredno da se pobijana presuda preinači samo u dijelu odluke o kazni izricanjem kazne zatvora u kraćem vremenskom trajanju.
Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen, dok je optuženik podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem je predložio, da se ta žalba odbije kao neosnovana a prihvati njegova žalba.
Nakon razmatranja spisa državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženiku izrekne stroža kazna.
Na zahtjev stavljen u žalbi optuženika u smislu čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegov branitelj, V.Z., odvjetnik iz Z., koji je uz zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske i prisustvovao sjednici vijeća.
Osnovana je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je uslijed toga postala bespredmetna žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.
Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud prihvaća mišljenje psihijatrijskog vještaka prema kome je optuženik politoksikoman, koji konzumira više vrsta droga, s time da su njegove ovisničke potrebe za heroinom sigurno ne manje od 2 grama dnevno. Isto tako prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je optuženik čitavu količinu droge s kojom je raspolagao nosio sa sobom, jer se bojao da će je u kući pronaći članovi njegove obitelji, osobito majka, koja je često vršila premetačinu njegove sobe.
Uz također nespornu činjenicu da je osobnom pretragom kod optuženika osim marihuane pronađena i opojna droga heroin, prepakirana u paketiće pojedinačne težine od 0,59 grama, 0,51 gram, 0,62 grama, 0,61 gram, 0,65 grama i 0,64 grama, te PVC vrećica sa 7,75 grama heroina u grumenima, prvostupanjski je sud izveo zaključak da je optuženik "ovakva prepakiravanja droge učinio upravo radi prodaje droge drugim ovisnicima." U prilog ovakvom zaključku prvostupanjski sud navodi da je količina droge koja je pronađena kod optuženika bila dovoljna svega za nekoliko dana za njegove osobne potrebe, pa da se ne bi našao u situaciji da nema ni droge ni novaca za njenu nabavku, da je drogu prepakirao kako bi prodajom "na malo" zaradio i tim novcem ponovno kupio drogu za osobne potrebe i to u većoj količini od one koju bi prodao. Ovakve zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda optuženik navodima svoje žalbe s pravom dovodi u pitanje, ističući prigovor da nisu utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka.
Naime, prvostupanjski sud očito ne prihvaća obranu optuženika da je dio droge prepakirao u manje vrećice a jedan dio ostavio u grumenu jer mu se to učinilo najpraktičnije za konzumiranje droge u nekom haustoru, toaletu ugostiteljskog objekta ili sličnom mjestu u gradu, s obzirom da se kod kuće bojao uživati drogu osobito zbog starijeg brata koji radi u specijalnim postrojbama MUP-a i koji ga je najviše napadao zbog ove njegove ovisnosti. Međutim, upravo suprotno rezoniranju prvostupanjskog suda, okolnost da je dio droge pronađen kod optuženika bio prepakiran u paketiće u kojima je količina droge u pojedinom neoznačenom paketiću varirala od 0,51 do 0,65 grama, dovodi u pitanje pravilnost zaključka da su ti paketići bili namijenjeni za prodaju drugim ovisnicima, jer je opće poznato da na ilegalnom narkomanskom tržištu osim vrste droge cijena ovisi i o njezinoj količini, pa se upravo radi toga droga i mjeri vrlo preciznim instrumentima.
Sve izloženo, uz činjenicu da optuženik do sada nije osuđivan, niti je tijekom ovog kaznenog postupka utvrđeno da je on drugim osobama prodavao, nudio na prodaju ili navodio na trošenje opojnih droga, temeljito dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je optuženik osim za osobne potrebe, drogu držao i radi prodaje drugim ovisnicima.
Stoga, barem za sada, izvedenim dokazima nije isključena obrana optuženika da je on drogu koja je kod njega pronađena držao za svoje osobne potrebe.
Kako je dakle ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja i otkloniti nedostatke u utvrđivanju činjeničnog stanja, na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon svestrane i temeljite ocjene optuženikove obrane i izvođenja potrebnih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrditi pravno relevantno činjenično stanje, na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.
S obzirom da je prihvaćena žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, postala je bespredmetna žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.
Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP o žalbama optuženika i državnog odvjetnika odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 7. ožujka 2000.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Kapetanović Ahmed v.r.
Potrebica Ante v.r.