Rev-649/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 649/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Đure Sesse, Mirjane Magud i Aleksandra Peruzovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „B.“ d.o.o. iz O., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., protiv tuženika „M.“ d.o.o. S., zastupana po punomoćniku A. C., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž-1098/07-2

od 21. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini broj P-64/07-12 od 23. srpnja 2007., u sjednici vijeća održanoj dana 21. rujna 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Virovitici broj Gž- 1098/07-2 od 21. veljače 2008. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini broj P-64/07-12 od 23. srpnja 2007. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 750.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 21.410,00 kuna.

Protiv citirane pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa od 750.000,00 kuna s naslova ugovorne kazne predviđene Kupoprodajnim ugovorom od 14. rujna 2004. Obrazlaže to time, da je tuženika, kao kupca iz spomenutog ugovora i u slučaju daljnje prodaje nekretnina koje su bile predmet tog Ugovora vezivala ugovorena obveza da ne smije dozvoliti

i da je,

trećoj osobi obavljanje istovjetne djelatnosti koju je obavljao prodavatelj a buduć prema navodima tužitelja, prilikom daljnjih prodaja predmetnih nekretnina tuženik povrijedio tu obvezu, smatra da mu duguje odredbama ugovora predviđeni iznos ugovorne kazne. Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja i zaključka da se Kupoprodajnim ugovorom od 14. rujna 2004. i to čl. 7. tog Ugovora kupac obvezao da po stjecanju vlasništva predmetne nekretnine neće koristiti za obavljanje djelatnosti koja je istovjetna djelatnosti prodavatelja a niti dozvoliti obavljanje takve djelatnosti trećoj fizičkoj ili pravnoj osobi time da se u slučaju nepoštivanja navedene obveze kupac obvezuje isplatit prodavatelju iznos od 750.000,00 kuna.

Utvrđeno je, nadalje, da takva obveza odnosno plaćanje ugovorne kazne nije predviđeno za slučaj daljnje prodaje već se prema odredbama čl. 8. navedenog Ugovora, kupac obvezao da će prilikom eventualne prodaje nekretnina trećem subjektu ili tvrtki pismeno obavijestiti prodavatelja o namjeravanoj transakciji i predati mu na uvid ovjereni kupoprodajni ugovor.

S obzirom na utvrđeni sadržaj navedenih ugovornih odredaba te na rezultat provedenih dokaza a posebno iskaze preslušanih svjedoka u kom pravcu kako prvostupanjska tako i drugostupanjska presuda sadrže valjano obrazložene razloge, trebalo je prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da citirane ugovorne odredbe ne sadrži takve obveze kupca iz kojih bi proizlazila i obveza plaćanja ugovorne kazne predviđene u smislu odredaba čl. 7. istog Kupoprodajnog ugovora.

Stoga materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno kad je tužbeni zahtjev odbijen (čl. 272. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Suprotni navodi tužitelja kojima osporava ocjenu provedenih dokaza smatrajući da je trebalo preslušati i daljnje svjedoke te osporava utvrđeni sadržaj ugovornih odredaba kao i prave volje stranaka, nisu se mogli prihvatiti kao osnovani posebno iz razloga jer najvećim dijelom osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koji se prigovori u revizijskoj fazi postupka ne mogu s uspjehom iznositi (čl. 385. toč. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. toč. 1. i 2. ZPP) reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. rujna 2010.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.