Rev-78/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 78/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Nenada Perina, Ivice Crnića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. G. iz D., koga zastupa M. U., odvjetnik u D., protiv tuženika V. F. V. – A. G. D., koga zastupa S. P., odvjetnik u S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 17. lipnja 2004. godine, br. Gž-1389/00., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 4. listopada 2000. godine, br. P- 252/89., u sjednici održanoj dana 6. rujna 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju 58.900 USA dolara sa 10% kamata od 20. siječnja 1987. do isplate,"

i tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 59.838,26 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U vještačkom stručno obrazloženom mišljenju Centra za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče nema takvih nedostataka zbog kojih bi trebalo postupiti po odredbi čl. 261. st. 3. ZPP, pa nije učinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi ove navedene zakonske odredbe, koju povredu revident posebno ističe u sadržaju svoje revizije.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 18. kolovoza 1985. godine u prometnoj nezgodi teško stradala tužiteljeva supruga Z. G. na J.T.C. …i to u sudaru tužiteljevog osobnog automobila kojim je upravljao njegov brat N. G., u kojem se nalazila tužiteljeva supruga i osobnog vozila njemačke reg. oznake kojim je upravljao njegov vlasnik L. D., koji je osiguranik tuženika i da je tu nezgodu prouzročio L. D., koji je kritične zgode prešao na svoju lijevu stranu kolnika.

Tužitelj u ovom sporu traži nadoknadu štete na ime izgubljene zarade za razdoblje od 20. rujna 1985. do 18. travnja 1988. godine i to po 1.900 USA dolara mjesečno, odnosno ukupno 58.900 USA dolara, jer da se do 18. travnja 1988. nije mogao ukrcati na brod kompanije kod koje je ranije bio zaposlen iako je u svibnju 1986. godine već bio zdravstveno sposoban obavljati posao.

U postupku je utvrđeno:

- da se tužitelj kao pomorac iskrcao s broda 29. srpnja 1985. godine, i da je imao dopust 50 dana, koji je istekao 19. rujna 1985. godine,

- da se tužitelj nije javio poslodavcu 19. rujna 1985. godine, nego tek dopisom od 19. prosinca 1986. godine, kada obavještava svog bivšeg poslodavca da je "njegov zdravstveni problem prošao",

- da je vještačenjem Centra za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice V. utvrđeno da je tužitelj psihijatrijski liječen zbog depresivne reakcije uvjetovane teškim ozljeđivanjem njegove supruge i da to stanje pokazuje nesposobnost za rad tužitelja u razdoblju od 19. kolovoza do 22. studenoga 1985. godine i da se ne može ispitati nesposobnost za rad do 16. prosinca 1986. godine, kako to posebno tvrdi tužitelj, te da su osim izravnog utjecaja psihičke traume uvjetovane i drugim razlozima sadržanim u premorbidnim dispozicijama tužiteljeve ličnosti,

- da stranke, a tako ni tužitelj nisu prigovorile navedenom vještačkom mišljenju,

- da je supruga tužitelja puštena na kućnu njegu iz bolnice 15. rujna 1985. godine, i to u vrijeme prije isteka 50 dnevnog dopusta tužitelja, te da je tada otklonjena opasnost za život tužiteljeve supruge.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO – čl. 154.).

Sudovi su pravilno odbili zahtjev tužitelja za dopunu vještačenja jer su valjano ocijenili da je mišljenje Psihijatrijske bolnice Vrapče dovoljno za donošenje odluke u ovom sporu, a osim toga tužitelj nije oko dvije godine izvršio uplatu na ime troškova za takvo vještačenje.

Konačno tužitelj nije dokazao da bi u ovom slučaju bez svojih propusta pretrpio štetu, jer se tužitelj nije obratio svom poslodavcu u vrijeme istjecanja 50 dnevnog dopusta. No da se i obratio tada brodovlasniku traženjem ponovnog zaposlenja bio bi ponovno zaposlen pod istim uvjetima i uglavcima, ako bi bilo nekih raspoloživih slobodnih mjesta, kao što to proizlazi iz dopisa od 26. lipnja 1986. godine (list 25.).

Međutim, neovisno o izloženom, posredno oštećeni kao što je tužitelj ima pravo na naknadu štete samo pod pretpostavkama iz zakona o obveznim odnosima (čl. 201) što znači da ne bi imao pravo zahtijevati naknadu koju potražuje u ovom sporu.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 6. rujna 2005.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.