Rev-694/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 694/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljat, Augusta Husinec, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. S. i K. J. iz S. B., zastupani po punomoćniku J. S., odvjetniku iz S. B., protiv tuženih G. M., G. A. iz S. B., zastupani po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz S. B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sl. Požegi od 25. listopada 1991. br. G-1303/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 1. srpnja 1991. br. P-62/91, u sjednici, održanoj dana 30. lipnja 1992. godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom suđeno je:

"I. Tužitelji K. S. i J. odbijaju se sa svojom tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji K. S. i J. iz S. B., vlasnici dijela nekretnine čk. br. 517/1,a koja je u naravi obilježena tako da ide donjim dijelom tzv. "brine" što su tuženi G. M. i G. A. dužni priznati,te predati u posjed tužiteljima sporni dio površine od 68 m[2] ,sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

II. Tužitelji K. S. i K. J. dužni su tuženima G. M. i A., naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.810,00 dinara, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revidenti predlažu da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije istinita tvrdnja tužitelja da prvostepena presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama a čime se tvrdi da je u postupku kod prvostepenog suda počinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

Upravo suprotno revizijskim navodima iz spisa se vidi da je prvostepeni sud raspravio i ocijenio sve odlučne i sporne činjenice i u svojoj presudi naveo jasne razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen.

Odlučujući o žalbi protiv prvostepene presude drugostepeni sud je ocijenio sve žalbene navode pa se zbog toga neosnovano u reviziji tvrdi da je u postupku kod drugostepenog suda učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP i u postupku kod drugostepenog suda bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč.

10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP-a nije ostvario.

Nakon što je međa između nekretnina stranaka u postupku koji je vođen i dovršen u spisu prvostepenog suda broj Rl-110/90 uređena po posljednjem mirnom posjedu, tužitelji u ovom parničnom postupku traže da se usvajanjem tužbenog zahtjeva utvrdi njihovo jače pravo na spornu površinu (da se međa uredi po jačem pravu).

Kada je nesporno da su tuženi u navedenom vanparničnom postupku uređenja međe dokazali svoj posljednji mirni posjed na spornoj površini, a tužitelji ničim u ovom parničnom postupku nisu dokazali da imaju jače pravo na spornoj površini onda je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen. To zbog toga jer kada u sporu o međi ni jedna strana ne dokaže jače pravo sporna površina pripada u vlasništvo onome tko se nalazi u posljednjem mirnom posjedu i time međa koja je utvrđena po posljednjem mirnom posjedu (međa posjeda) postaje međa vlasništvo, a što znači da onaj koji je utvrđen posljednjim mirnim posjednikom postaje vlasnik sporne površine.

Sadržajem revizije tužitelji zapravo osporavaju činjenično stanje, a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 375. ZPP nije dopušteno.

Kako se dakle nije ostvario ni jedan revizijski razlog revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 30. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.