Rev-1337/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1337/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Ljubice Munić, Gordane Matasić-Špoljarić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D. iz N., …, kojeg zastupa punomoćnica S. S., odvjetnica iz I.-G., …, protiv tuženice C. o. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik iz Z., …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice R. B. iz K., …, kojeg zastupa punomoćnik E. H., odvjetnik iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžn-1396/06-2 od 27. ožujka 2007., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5446/03 od 28. rujna 2005., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 163.979,20 kn i naknadi parnični trošak u iznosu od 33.144,05 kn (točka I. izreke) te mjesečnu rentu po osnovi dijetne prehrane u iznosu od 350,00 kn počevši od 1. ožujka 1995. pa nadalje (točka II. izreke). Tužbeni zahtjev na ime naknade štete odbijen je za iznos od 111.556,80 kn i za zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 163.979,20 kn za razdoblje od 18. veljače 1995. do 27. rujna 2005. te po osnovi rente za 150,00 kn mjesečno (točka III. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.924,00 kn (točka IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana (točka III. izreke). Žalba tuženice djelomično je odbijena, a djelomično prihvaćena tako da je presuda suda prvog stupnja djelomično potvrđena u pobijanom dijelu za dosuđujući iznos naknade štete od 8.386,00 kn, rente u iznosu od 350,00 kn mjesečno i parničnog troška u iznosu od 18.080,00 kn (točka I. izreke), dok je djelomično preinačena tako da je tužbeni zahtjev odbijen za daljnji iznos od 75.93,20 kn i zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 5.064,05 kn (točka II. izreke).

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pobijajući je u dijelu u kojem je njegova žalba odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja te u dijelu u kojem je presuda suda prvog stupnja preinačena i tužbeni zahtjev odbijen za daljnje iznose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili da se presude sudova nižeg stupnja u pobijanom dijelu ukinu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica je podnijela odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbaci kao nedopuštena ili da se odbije kao neosnovana.

Pogrešno tuženica u odgovoru na reviziju navodi da pravomoćno odbijeni dio tužbenog zahtjeva ne prelazi svotu od 100.000,00 kn pa da zbog toga revizija nije dopuštena. Tužitelj je u reviziji naveo da pobija točku II. i III. izreke drugostupanjske presude. Točkom II. izreke djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 75.093,20 kn, a točkom III. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (točka III. izreke presude suda prvog stupnja), tj. za iznos od 111.556,80 kn. Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi, dakle, 186.645,00 kn pa je revizija dopuštena.

Revizija međutim nije osnovana

Pobijana presuda smislu odredbe čl. 392. a ZPP ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Navodima u reviziji da postoji «nedostatak pravnorelevantnog obrazloženja» o navodnom znanju tužitelja za alkoholiziranost vozača, zatim nedostatak obrazloženja «relevantnog za utvrđenu visinu satisfakcije» i odluke o troškovima spora te da ono što drugostupanjski sud «nudi nije obrazloženje» (nakon toga citiraju se dijelovi obrazloženja drugostupanjske presude) tužitelj ukazuje da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Suprotno tim navodima, presude sudova nižeg stupnja nemaju nedostataka uslijed kojih se ne bi mogle ispitati. U obrazloženju svoje presude drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP. Neslaganje tužitelja sa zaključcima i ocjenom izvedenih dokaza ne predstavlja nedostatak u obrazloženju nižestupanjskih presuda, pri čemu treba reći da navodi o tome da postoji nedostatak «pravnorelevantnog obrazloženja» i da ono što «nudi drugostupanjski sud nije obrazloženje» nisu određeno navedeni revizijski razlozi u smislu čl. 392. a ZPP.

U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj 24. kolovoza 1994. stradao u prometnoj nezgodi kao suvozač u automobilu kojim je upravljao R. B. (umješač u ovom sporu), koji je proglašen krivim za kazneno djelo ugrožavanja javnog prometa (presuda općinskog suda u S. broj K-442/95 od 10. travnja 1996.) jer je bio pod utjecajem alkohola (1,11 g/kg u krvi i 1,70 g/kg u mokraći),

- da je tužitelj znao da je vozač R. B. pod utjecajem alkohola, ali je unatoč tome pristao da ga ovaj vozi automobilom (utvrđeno temeljem iskaza svjedoka N. Š., T. Đ. i umješača R. B., koji su iskazali da su te večeri samo u «disco clubu» popili «nekoliko rundi piva», a tužitelj im je prilazio dok su stajali za šankom i pili, pa prvostupanjski sud zaključuje da je vidio da R. B. konzumira alkohol i slijedom toga znao za njegovu alkoholiziranost),

- da je tužitelj zadobio rupturu i gubitak lijevog bubrega i uslijed toga velik izljev krvi uz oštećenje funkcije drugog bubrega s kroničnim upalnim procesom mokraćnog mjehura, napuknuće slezene, površni razdor hvatišta debelog crijeva, natučenje slabinske kralježnice i teški traumatsko-hemoragijski šok,

- da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta 10 do 12 dana, srednjeg intenziteta 12 do 15 dana i slabije (povremene) 3 do 4 tjedna, dok je strah jačeg intenziteta osjećao u trajanju od 4 do 6 dana, a srednjeg intenziteta 12 do 15 dana nakon čega se nastavlja stanje kasnog straha od 3 mjeseca,

- da je opća životna aktivnost tužitelja smanjena za 60%,

- da kod tužitelja postoji naruženje jačeg stupnja (postooperativni ožiljci trbušne stjenke i slabinskog područja),

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 6 tjedana po 6 sati dnevno ili ukupno 252 sata,

- da je tuženica po presudi prvostupanjskog suda broj Pn-1546/95 od 5. lipnja 2000. platila tužitelju 110.264,00 kn glavnice, 9.188,91 kn na ime kamata i 10.000,00 na ime parničnog troška.

Neosnovano se u reviziji navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a imajući na umu tako utvrđene činjenice. Prema odredbi čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 72/91, 3/94, 7/96, 112/99. i 88/01. - ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05), oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu. Ta odredba se na odgovarajući način primjenjuje i na materijalnu štetu (čl.205. ZOO). Ocjenu sudova nižeg stupnja da je tužitelj, time što je pristao na vožnju u automobilu premda je znao da je vozač pod utjecajem alkohola, pridonio nastanku štete za 30% prihvaća kao pravilnu i ovaj sud. Polazeći od intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, lokaliteta povreda, stupnja naruženosti, smanjenja životne aktivnosti i svih ostalih okolnosti konkretnog slučaja, a pridržavajući se kriterija iz čl. 200. ZOO, utvrđena je pravična novčana naknada pobijanom drugostupanjskom presudom (nakon djelomične preinake presude suda prvog stupnja) u iznosu od 15.000,00 kn za fizičke bolove, za pretrpljeni strah također 15.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženosti 30.000,00 kn te za smanjenje životne aktivnosti 220.000,00 kn.

Tužitelju prema ocjeni ovog suda ne može biti utvrđena pravična novčana naknada za pojedine vidove nematerijalne štete u većem iznosu ni uz uvažavanje okolnosti koje se navode u reviziji (karakter ozljeda, životna dob tužitelja od 24 godine u vrijeme ozljeda, lokalitet naruženja, smanjenje opće životne radne sposobnosti sa svakog pojedinog aspekta, tj. kirurškog, urološkog i neuropsihijatrijskog), a koje okolnosti su sudovi nižeg stupnja (suprotno navodima u reviziji) imali na umu.

Tužitelju bi, dakle. na ime nematerijalne štete prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda pripadalo 280.000,00 kn i još na ime materijalne štete 4.520,00 kn (za tuđu pomoć i njegu nespornih od 2.500,00 kn i 2.000,00 kn na ime troškova dijetne prehrane u trajanju od četiri mjeseca) ili ukupno 284.520,00 kn. Nakon smanjenja tog iznosa za 30% za koliko je tužitelj pridonio nastanku štete obveza tuženice bi iznosila 199.150,00 kn. Nije sporno da je tuženica u međuvremenu po presudi Pn-1546/95 od 5. lipnja 2000. platila tužitelju na ime naknade štete 110.264,00 kn, pa ostaje još obveza tuženice da tužitelju plati 88.886,00 kn za koliko je konačno tužbeni zahtjev i prihvaćen. Pravilno je stoga tužbeni zahtjev u dijelu koji prelazi tu svotu odbijen.

Treba reći da tužitelj u pogledu djelomičnog odbijanja tužbenog zahtjeva za iznos od 150,00 kn na ime rente po osnovi dijetne prehrane i zahtjeva za kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 18. veljače 1995. do 27. rujna 2005. nije naveo bilo kakve razloge. Neosnovano tužitelj pobija i odluku o parničnom trošku koju su sudovi nižeg stupnja utemeljili na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP uz detaljno obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud. Odluka o parničnom trošku u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP.

Zbog tih razloga odlučeno je temeljem čl. 393. ZPP kao u izreci.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.