Revr-825/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 825/12-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz D. R., zastupanog po punomoćniku H. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K. i D. K. u K., protiv tuženika M.-H d.o.o., S., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Z., radi isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1698/09-2 od 18. siječnja 2012., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-659/05-37 od 4. lipnja 2009., te je tužba odbačena, u sjednici održanoj 29. travnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se rješenje Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1698/09- 2 od 18. siječnja 2012. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-659/05-37 od 4. lipnja 2009. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 10.443,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 17. kolovoza 2002. do isplate, te isplatiti tužitelju iznos 16.929,00 kn na ime parničnih troškova.

Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1698/09-2 od 18. siječnja 2012. prihvaćena je žalba tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda tako da je „odbačen tužbeni zahtjev tužitelja….“ upravljen na isplatu mu iznosa 10.443,58 kn sa zateznim kamatama, te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos 11.345,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pobijajući ga iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njegovo preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njezino odbacivanje kao nedopušteno, odnosno odbijanje kao neosnovane.

Revizija je osnovana.

Kako je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude primjenom odredbe čl. 373. a) st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koji se na temelju odredbe čl. 53. st. 1. ZPP-a primjenjuje na ovaj spor, istu preinačio, te je odbacio žalbu, a kojim drugostupanjskim rješenjem se postupak pravomoćno završava, to je protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja dopuštena revizija sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. u svezi s odredbom čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa 10.443,58 kn, koji potražuje s osnova naknade ugovorene menadžerskim ugovorom i aneksom tog ugovora sklopljenih između stranaka 2001.

Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da utužena tražbina, a koja se odnosi na naknadu za srpanj 2002., a obzirom na datum podnošenja tužbe – 20. svibnja 2005. nije podnesena izvan trogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 131. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR).

Drugostupanjski sud je pak polazeći od činjenica:

- da je u tužbi podnesenoj 20. svibnja 2005. tužitelj isplatu utuženog iznosa potraživao na ime naknade za lipanj 2002., a

- da je na ročištu održanom 7. ožujka 2007. tužitelj promijenio istovjetnost zahtjeva potražujući utuženi iznos na ime naknade za srpanj 2002. ocijenivši da se radi o preinaci tužbe,

zaključuje da je takva, sada preinačena tužba (opaska: ne preinačuje se tužbeni zahtjev već se preinačuje tužba!) podnesena izvan trogodišnjeg roka propisanog odredbom čl. 131. ZR, a u čemu nalazi njezinu nepravodobnost i razlog za njezino odbacivanje u smislu odredbe čl. 282. ZPP-a, te tužbu odbacuje pozivom na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.

Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno, a rezultat je pogrešnog pravnog pristupa odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

Odredba čl. 282. ZPP-a, a koja govori o nepravodobnosti tužbe kao razloga za njezin odbačaj odnosi se na one situacije kada je pravo na podnošenje tužbe vezano za rok propisan posebnim propisom, a propuštanje kojeg roka ima za posljedicu gubitak prava traženja sudske zaštite – tzv. prekluzivni rok (npr. rok u kojem radnik može tražiti sudsku zaštitu zbog povrijeđenog prava iz radnog odnosa; rok za podnošenje tužbe za naknadu štete zbog prouzročene objave informacije u javnom glasilu; rok za podnošenje tužbe za poništaj ugovora itd.). U takvoj situaciji, ako je tužba podnesena izvan propisanog prekluzivnog roka ona je nepravodobna i sud je ovlašten primjenom odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a odbaciti je, odnosno ako unatoč takvoj procesnoj situaciji je prvostupanjski sud propustio odbaciti tužbu, to ima značaj apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a i razlogom je za odbacivanje tužbe od strane žalbenog suda. Ovdje to međutim nije bio slučaj. Naime, zahtjev koji je novčano potraživanje iz radnog odnosa nije posebni propisom ograničen propisanim prekluzivnim rokom u smislu gubitka prava na podnošenje takve tužbe.

To pak znači da pitanje utjecaja i značaja vremena kada je takva tužba podnesena na osnovanost njezinog zahtjeva može biti dovedena u pitanje samo povodom istaknutog prigovara zastare.

Prigovor zastare je materijalnopravni, a ne procesnopravni prigovor, a osnovanost kojeg prigovara nema za posljedicu gubitak prava na utuženje, već samo prestanak prava zahtijevati ispunjenje određene tražbine. Posljedica toga je da u slučaju osnovanosti prigovara zastare se tužba ne odbacuje već se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti osnovanost žalbenih navoda, a glede zakonitosti prvostupanjske presude, to je drugostupanjsko rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.