Kzz-18/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 18/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Dragana Poljaka i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. S. C. zbog kaznenog djela iz čl. 330. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 17. svibnja 2007. broj KZZ-DO-205/06, podignutim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 03. listopada 2006. broj I Kž-1649/06, u sjednici održanoj dana 28. kolovoza 2007., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 03. listopada 2006. broj I Kž-1649/06 povrijeđen kazneni zakon u korist opt. S. C. u odredbi čl. 82. st. 1. Kaznenog zakona.

Obrazloženje

Općinski sud u Zagrebu je presudom od 26. srpnja 2006. broj XIX KO-1281/06 proglasio krivim opt. S. C. zbog kaznenog djela iz čl. 330. st. 2. i čl. 96. st. 4. KZ-a, te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Temeljem čl. 79. KZ-a primijenjena je sigurnosna mjera protjerivanja stranaca iz zemlje u trajanju od deset godina, a temeljem čl. 82. st. 1. KZ-a od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.158.059,30 kuna, dok su oštećenici sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

Povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, Županijski sud u Zagrebu je uvodno citiranom presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o oduzimanju i da se ona neće oduzeti. Žalbe državnog imovinske koristi iz čl. 82. KZ-a odlučujuć

odvjetnika i optuženika su istom presudom odbijene, te je u ostalom nepreinačenom a pobijanom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, i to u dijelu koji se odnosi na odluku o neoduzimanju imovinske koristi Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti, smatrajući da je drugostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP-a u vezi čl. 82. st. 1. KZ-a. U zahtjevu se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom samo utvrdi navedenu povredu zakona jer je povrijeđen zakon u korist osuđenika.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu za zaštitu zakonitosti tvrdi da je citiranom presudom Županijskog suda u Zagrebu povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP-a, u vezi čl. 82. KZ-a, jer je donoseći odluku o tome da se imovinska korist od optuženika neće oduzeti, sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.

Naime, u obrazloženju svoje presude županijski sud navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u smislu odredbe čl. 368. toč. 5. ZKP-a time što je oduzeo imovinsku korist od optuženika, a istovremeno je oštećenike sa njihovim imovinskopravnim zahtjevom uputio na parnicu. Sud drugog stupnja smatra da je upućivanjem na parnicu sud odlučio o tom zahtjevu oštećenika pa nije mogao istovremeno po čl. 82. KZ-a odrediti da se od optuženika oduzima imovinska korist u točno označenom iznosu.

Takav stav suda drugog stupnja je pogrešan jer je prvostupanjski sud bio ovlašten i dužan po čl. 82. KZ-a od optuženika oduzeti imovinsku korist u iznosu od 1.158.059,30 kuna, bez obzira što je oštećenike uputio na parnicu. Sud prvog stupnja je, naime, nedvojbeno utvrdio da je optuženik izvršenjem kaznenog djela protupravne naplate iz čl. 330. st. 2. KZ-a od oštećenika D. C. pribavio točno neutvrđeni iznos, ali ne manji od 1.158.059,30 kuna, i ta utvrđenja je unio u izreku presude. Iako je bio postavljen imovinskopravni zahtjev na iznos od 5.800.000,00 kuna u ime obitelji pokojnog D. C., dakle, na daleko veći iznos od utvrđene protupravne imovinske koristi koju je ostvario optuženik, sud prvog stupnja nije mogao odlučiti o zahtjevu oštećenika jer se on sastojao od većeg broja stavki, koje nisu bile precizno obrazložene, tako da se nije znalo na što se koje potraživanje odnosi. Kako se radilo o pritvorskom predmetu koji je hitan, sud prvog stupnja nije pozivao opunomoćenika oštećenih da precizira zahtjev, pa je oštećenike uputio na parnicu, a protupravnu korist je od optuženika oduzeo.

Iz svega izloženog evidentno je da je prvostupanjski sud pravilno postupio jer je naprosto morao prema kogentnoj odredbi čl. 82. KZ-a oduzeti imovinsku korist koju je počinitelj kaznenog djela protupravno stekao, bez obzira što su oštećenici osnovano upućeni na parnicu, budući da nije bilo pouzdane osnove da mi se dosudi imovinskopravni zahtjev. Kada bi se prihvatilo stajalište suda drugog stupnja, prema kojemu se u slučaju upućivanja oštećenika na parnicu ne može oduzeti imovinska korist od počinitelja kaznenog djela, tada bi u niz slučajeva, kada do pokretanja parnice nikada i ne dođe, npr. zbog nedostatka aktivne legitimacije, zastare potraživanja, odustanka oštećenika i sl. došlo do toga da se počinitelj izvršenjem kaznenog djela obogati na protupravni način, što je nedopustivo. Prema tome, sud drugog stupnja je, donoseći odluku da se neće oduzimati protupravna imovinska korist od optuženika, prekoračio zakonske ovlasti i time je povrijedio kazneni zakon u smislu odredbe čl. 368. t. 5. ZKP-a u vezi čl. 82. st. 1. KZ-a.

Kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu osuđenika to je ovaj Vrhovni sud, temeljem čl. 422. st. 2. ZKP-a samo utvrdio povredu zakona, ne dirajući u pravomoćnu odluku.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.