Revr-49/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 49/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. B. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćnici K. Ć., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č., M., Ž., Š. iz Z., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1323/13- 2 od 24. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2462/11-65 od 27. prosinca 2012., u sjednici održanoj 9. rujna 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1323/13-2 od 24. rujna 2013. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2462/11-65 od 27. prosinca 2012. kojom je odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je nezakonita odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 7. veljače 2000. i nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na posao na radno mjesto tehničara u razvoju kao i isplatiti joj iznos 238.832,82 kn na ime naknade bruto plaće s pripadajućim zateznim kamatama, te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos 55.750,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju formalno pozivajući se na sve zakonom propisane revizijske razloge, predloživši njezino preinačenje usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Kako osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji određeno ne ukazuje u čemu bi se sastojala ta povreda, te s obzirom na ograničenja iz odredbe čl. 392. a) ZPP-a glede ovlaštenja suda u ispitivanju pobijane presude, ovaj sud ne nalazi potrebnim osvrtati se na takve neodređene revizijske razloge.

Nižestupanjskim presudama odbijen je zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu od 7. veljače 2000., a time i zahtjev tužiteljice za njezino vraćanje na posao i isplatu joj naknade plaće, a nakon što je u postupku utvrđeno:

- da je 7. veljače 2000. tuženik donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici sa otkaznim rokom od četiri mjeseca prema kojoj bi radni odnos tužiteljici trebao prestati 24. srpnja 2000.,

- da je 9. ožujka 2000. tužiteljica zatražila sudsku zaštitu glede odluke o otkazu ugovora o radu, time

- da su tijekom trajanja sudskog postupka, a povodom tužbe tužiteljice i baš 5. srpnja 2000. stranke sklopile sporazum kojim je određeno da otkazni rok tužiteljici ističe 6. srpnja 2000., tuženik se obvezao isplatiti tužiteljici 21.750,00 kn na ime otpremnine s rokom isplate do 10. srpnja 2000. što je tuženik i učinio.

Pri tome nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je sporazumom sklopljenim 5. srpnja 2000. prešutno stavljena izvan snage odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici, te je radni odnos tužiteljici prestao sporazumom stranaka sa danom 6. srpnja 2000., sve u smislu odredbe čl. 103. toč. 5. i čl. 104. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR), u skladu s čim je tuženik i isplatio tužiteljici ugovorenu otpremninu sve na temelju odredbe čl. 118. ZR-a.

Pravilnost takve pravne ocjene iz pobijane presude tužiteljica revizijskim navodima nije dovela u sumnju. Naime, polazeći od sadržaja sporazuma sklopljenog između stranaka 5. srpnja 2000., a koji po svojoj pravnoj naravi jest nagodba stranaka kojom su riješile sporni odnos među njima koji je bio predmetom sudskog postupka i kojom je cjelovito uređeno pitanje razrješenja radnopravnog odnosa stranaka u smislu da je uređeno pitanje prestanka ugovora o radu sklopljenog između stranaka i to na drugačiji način no što je to bilo predviđeno odlukom o otkazu ugovora o radu glede dana prestanka radnog odnosa, te je određen i iznos otpremnine, te rok njezine isplate tužiteljici, nužno je zaključiti kako je ovako sklopljenim sporazum riješeno pitanje prestanka ugovora o radu tužiteljici, a time ujedno i stavljena izvan snage odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Okolnost što to nije izričito uneseno u sadržaj sporazuma, ne dovodi u sumnju pravilnost prethodno izvedene ocjene sadržaja i smisla sporazuma sklopljenog među strankama.

Neosnovani su i revizijski prigovori glede pravilnosti odluke o parničnim troškovima. Naime, odlučujući o parničnim troškovima tuženika, sudovi su vodili računa ne samo o predmetu spora (utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu i zahtjev za isplatu iznosa 238.832,82 kn) već i o radnjama poduzetim u sporu, a za koje tuženika pripada naknada u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi tužitelja za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 16/94, 11/96, 87/93, 63/93, 91/04, 75/05, 59/07 i 148/09) sve u smislu odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 151. i 155. ZPP-a.

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 9. rujna 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.