IV Kž-102/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 102/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog G. G. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi Zamjenika ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu državnog odvjetnika), podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. rujna 2008. godine, broj Kv-468/08 (U-Kio- 7/08) u sjednici održanoj dana 18. studenog 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se rješenje prvostupanjskog suda, tako da se prihvaća istražni zahtjev u toč. 3) i određuje:

provođenje istrage

protiv

okrivljenog G. G., sina A. i T., rođene K., rođenog ... 1949. godine, državljanina RH, s adresom prebivališta u M., ...

okrivljenog J. B., sina V. i K., rođene R., rođenog ... 1948. godine, Hrvata, državljanina RH, s adresom prebivališta u Rijeci, ...

okrivljene J. S. B., kćeri P. i M., rođene B., rođene ... 1955. godine, Hrvatice, državljanke RH, sa adresom prebivališta u R., ...

jer postoji osnovana sumnja da su:

dana 20. veljače 2007. godine, u R., okrivljena J. S. B. telefonskim putem obratila se okrivljenom G. G., da ovaj u svojstvu pročelnika Državnog inspektorata Područne jedinice R., zatraži od nadležnog inspektora Državnog inspektorata Područne jedinice R. da „ne pravi probleme“ glede valjanosti uvoznih deklaracija u postupku provođenja inspekcijskog nadzora kakvoće proizvoda uvezenih po trgovačkom obrtu „A.“ sa sjedištem u R., ..., u vlasništvu njenog supruga A. B., nakon čega je okrivljeni G. G. telefonski nazvao njemu podređenog

IV Kž 102/08-3

okrivljenog J. B., uređujućeg inspektora kao voditelja Odsjeka prometa robe i usluga, upoznajući ga sa sadržajem razgovora obavljenog s okrivljenom J. B. S., naglasivši pri tome da je potonja bivša zamjenica Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, nakon čega je okrivljeni J. B. za navedeni obrt suprotno čl. 14. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine 76/99 i 129/05) istog dana sačinio nevjerodostojni Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru kakvoće proizvoda za koje je potrebno uvjerenje, klase 336-01/07- 01/189, ur. broj 556-12-01-07-01, u kojem je neistinito utvrdio da je navedenog dana osobno izvršio senzorski pregled uvezene robe 750 komada putnih torbi i 750 komada toaletnih torbica, premda to doista nije učinio, te takav zapisnik potpisao i ovjerio službenim pečatom, da bi potom istog dana izdao uvjerenje o kakvoći robe broj 336-01/07-01/189, ur. broj 556- 12-01-07-01, broja 262302,

dakle, okrivljeni G. G. kao službena osoba sa ciljem da drugome pribavi kakvu neimovinsku korist iskoristio svoj položaj, okrivljeni J. B. kao službena osoba sa ciljem da drugoj fizičkoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist nije obavio svoju dužnost te kao službena osoba u službenu ispravu unio neistinit podatak i svojim potpisom i službenim pečatom ovjerio takvu ispravu s neistinitim sadržajem, okrivljena J. S. B. drugoga potakla da kao službena osoba sa ciljem da drugoj fizičkoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist ne obavi dužnost te da kao službena osoba u službenu ispravu unese neistinit podatak i svojim potpisom i pečatom ovjeri takvu ispravu

pa da bi time počinili okrivljeni G. G. kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti opisano i kažnjivo po čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona, okrivljeni J. B. kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja opisano i kažnjivo po čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona te kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave opisano i kažnjivo po čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona, okrivljena J. S. B. kazneno djelo protiv službene dužnosti – poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti opisano i kažnjivo po čl. 337. st. 1. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona te kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – poticanjem na krivotvorenje službene isprave opisano i kažnjivo po čl. 312. st. 1. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona, sve uz primjenu čl. 60. Kaznenog zakona.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Rijeci, prihvaćajući neslaganje istražnog suca, odbilo je u odnosu na toč 3. istražni zahtjev državnog odvjetnika, protiv okrivljenog G. G., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01, 105/04; 84/05 i 71/06), protiv J. B. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona i čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona, te protiv J. S. B. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona i čl. 312. st. 1. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

IV Kž 102/08-3

U pravu je državni odvjetnik kada smatra da podaci u spisu upućuju na relevantan stupanj osnovanosti sumnje da su počinjena kaznena djela opisana u toč. 3) istražnog zahtjeva.

Iz podataka u spisu i navoda pobijanog rješenja vidljivo je da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio obranu okrivljenog J. B. i da je zaključio da u opisanom ponašanju nisu sadržana inkriminirana kaznena djela, i to iz razloga što je prema stavu suda postojanje kaznenih djela isključeno time što nije bilo uopće potrebno pribavljati sporno uvjerenje o kakvoći.

Suprotno tvrdnjama pobijanog rješenja ovaj sud smatra da za sada postoji relevantan stupanj osnovanosti sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

Naime, u konkretnoj situaciji nije odlučno pitanje na koje se koncentrirao prvostupanjski sud – je li bilo potrebno pribavljati uvjerenje o kakvoći i prije toga poduzeti inspekcijski nadzor, već je odlučno pitanje namjere okrivljenika i daljnjeg postupanja u tom pravcu, a za tu namjeru postoji osnovana sumnja da je bila usmjerena na pribavljanje nematerijalne koristi okrivljenoj J. S. B. u vidu sastavljanja uvjerenja o kakvoći za uvezene proizvode, a bez prethodne senzorske i druge potrebne inspekcijske provjere istih proizvoda koju je okrivljeni J. B. kao nadležni inspektor bio dužan poduzeti. S obzirom na osnovanu sumnju na postojanje takve namjere i slijedom toga, postupanje okrivljenih G. G. i J. B. koje je rezultiralo zapisnikom o senzorskom nadzoru koji nije stvarno poduzet i na temelju takvog zapisnika, izdanom uvjerenju o kakvoći proizvoda, u cijelosti je ostvarena osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona.

Pribavljanje neimovinske koristi odnosno nastupanje štete je cilj za kojim počinitelj ide kod ovog kaznenog djela i kojim je određena namjera kao subjektivni element, ali za postojanje djela nije potrebno nastupanje te posljedice. Ostvarenje tog cilja (tzv. materijalno dovršenje djela) izlazi izvan okvira bića ovog djela, jer se posljedica tj. povreda službene dužnosti, ostvaruje već izvršenjem radnji (iskorištavanje položaja ili ovlasti, prekoračenje granica svoje ovlasti ili ne obavljanje dužnosti), pri čemu za formalno dovršenje kaznenog djela nije potrebno ostvarenje krajnjeg cilja. Dakle, namjera svih okrivljenika je bila usmjerena na pribavljanje, odnosno sastavljanje uvjerenja o kakvoći proizvoda uvezenih od strane obrta „A.“, a bez prethodnog poduzimanja inspekcijskog nadzora.

I pored toga, a suprotno tvrdnjama pobijanog rješenja, žalitelj je u pravu kada ističe da je i dalje dvojbeno pitanje je li konkretno uvjerenje bilo potrebno, a što ovisi o načinu kako su se provodile u praksi odredbe Zakona o Državnom inspektoratu i podzakonskih propisa. Međutim, kao što je napomenuto, to nije i odlučno pitanje budući da za postojanje kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona nije potrebno nastupanje konkretne nematerijalne koristi.

Osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona od strane J. B. i poticanja na isto kazneno djelo od strane okrivljene J. S. B. također proizlazi iz podataka u spisu, a tu okolnost ustvari i ne osporava u svojoj obrani okrivljeni J. B.. Naime, iz uvjerenja o kakvoći (list 348 spisa) od 20. veljače 2007. godine vidljivo je da je okrivljeni J. B., kao gospodarski inspektor Državnog inspektorata izdao to

IV Kž 102/08-3

uvjerenje na temelju senzorskog pregleda uvezenih predmeta, dok je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od istog dana (list 349 spisa) navedeno da je isti okrivljenik obavio inspekcijski nadzor tih predmeta dok, nasuprot tome isti u svojoj obrani navodi da nije išao na pregled te robe.

S obzirom na suprotnost sadržaja službenih isprava i navoda obrane tog okrivljenika u pogledu okolnosti obavljanja inspekcijskog nadzora, ostvarena je osnovana sumnja da je okrivljeni J. B. počinio kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona na način da je kao službena osoba u službenu ispravu unio neistinit podatak i svojim potpisom i službenim pečatom ovjerio takvu ispravu s neistinitim sadržajem, a da je osumnjičena J. S. B. počinila isto djelo u poticanju, i to posredno preko okrivljenog G. G..

Dakle, budući da podaci u spisu sadržavaju relevantan stupanj osnovanosti sumnje da su ostvareni elementi inkriminiranih djela, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i odrediti provođenje istrage, a u istrazi će se prikupiti dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak, te dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnoj raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo skopčano s teškoćama.

Slijedom svega iznesenog trebalo je, u skladu s odredbom čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. studenog 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Damir Kos, v. r.