IV Kž-170/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-170/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća, te sudskog savjetnika Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-osum. J. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. rujna 2001. godine, broj: Kv-322/01-3, u istražnom predmetu broj: Kio- 264/01, u sjednici održanoj 12. veljače 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja D.Č., I.H., D.D. i K.K..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Osijeku, u povodu neslaganja istražnog suca, odbio je istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja protiv I-osum. J.S., II-osum. M.P., zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ-a, te protiv III-osum. K.B., radi kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ-a.

Protiv tog rješenja oštećenici kao tužitelji podnijeli su žalbu, s prijedlogom da ga Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači i odredi provođenje istrage protiv osumnjičenika.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju podataka i dokumentacije u spisu pravilno zaključio kako ne postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Iz istražnog zahtjeva je vidljivo da su oštećenici kao tužitelji jamci za kredit koji je dobio III-osum. K.B. u S. banci d.d., u kojoj je I-osum. J.S. bio član uprave, dok je II-osum. M.P. sudužnik u kreditu.

S obzirom da se radi o bankarskom kreditu, te da je uloga jamaca opće poznata u smislu da se oni obvezuju vratiti kredit u slučaju da dužnik iz bilo kojih razloga to ne učini, onda se jamci ne mogu pozivati da su dovedeni u bilo kakvu zabludu od strane zajmoprimatelja. To tim više što ga oštećenici poznaju i s njime su bili u prijateljskim odnosima te da su imali saznanje o njegovom dobrom materijalnom stanju u vrijeme podizanja kredita, jer je imao privatno poduzeće.

Isto tako, u odnosu na I-osum. J.S. nisu navedene bilo kakve okolnosti koje bi upućivale da je on odobrio kredit III-osum. K.B. u namjeri da bi mu omogućio stjecanje protupravne imovinske koristi. Naime, iz same prirode stvari jasno proizlazi da se odobravanjem bankarskog kredita ne može steći protupravna imovinska korist, a opće je poznato da banka ima pravo da za urednu otplatu kredita traži razne oblike osiguranja, pa i jamce, a nesporno je da su oštećenici kao tužitelji pristali da budu jamci za navedeni kredit. U odnosu na II-osum. M.P. u spisu predmeta također nema okolnosti za postojanje osnovane sumnje da je on počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. To tim više, što ne postoji osnovana sumnja u odnosu na I-osum. J.S., pa je jasno da ne može egzistirati ni tvrdnja kako je II-osum. M.P. poticao I-osum. J.S. na počinjenje kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a.

Oštećenici kao tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u dvojbu pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepostojanju osnovane sumnje da bi osumnjičenici počinili predmetna kaznena djela, pa je njihova žalba kao neosnovana odbijena na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 12. veljače 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v. r.

Milan Gudelj, v. r.