Rev-1741/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1741/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Nenadu Perinu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice M. C. iz R., koju zastupaju punomoćnici M. K. i M. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K.1 i M. K. , u R., protiv ovršenice A. P., rođene F. iz R., koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u R., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3037/09 od 17. rujna 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rabu poslovni broj Ovr-194/08 od 4. studenoga 2008., 13. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nedopuštena revizija ovršenice.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem poslovni broj Gž-3037/09 od 17. rujna 2009. odbijena je kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđeno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rabu, poslovni broj Ovr-194/08 od 4. studenoga 2008.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela ovršenica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) i čl. 382. st. 2. točke 1. do 4. ZPP. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti pobijano rješenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela. To znači da pitanje mora biti individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju, u okviru koje zakonske norme ili određenog pravnog instituta, je riječ, a uz to stranka mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a neki razlozi za to su samo primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata iz čl. 382. st. 3. ZPP, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Ovo zbog toga što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se revizijom pobija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Iz obrazloženja revizije može se zaključiti da revident postavlja slijedeće pravno pitanje:

- Je li zakonito pobijano rješenje o ovrsi, ako je pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku, koja je bila osnov za donošenje rješenja o ovrsi, donijela, u svojstvu suca, osoba u odnosu na koju je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Zpa-5/2004 od 2. prosinca 2004. poništena odluka o imenovanju za suca i čija je ustavna tužba protiv takve odluke Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III/1626/2005 od 13. srpnja 2005)?

Kao razloge zbog kojih postavljeno pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revidentica se poziva na razloge primjerice navedene u odredbi čl. 382. st. 2. točke 1. do 4. ZPP. Međutim, tako općenito pozivanje na razloge navedene u odredbi čl. 382. st. 2. točke 1. do 4. ZPP ne čini te razloge dovoljno određenima.

Naime, revidentica je, ako je smatrala da je postavljeno pitanje važno radi razloga navedenog u čl. 382. st. 2. točka 1. ZPP, u reviziji trebala navesti drugostupanjske sudove koji su donijeli različite odluke, što u reviziji nije učinjeno. Ako je smatrala da je postavljeno pitanje važno radi razloga navedenog u čl. 382. st. 2. točka 2. ZPP, tada je u reviziji bila dužna obrazložiti zbog čega je za očekivati da bi drugostupanjski sudovi mogli različito tumačiti neke zakonske odredbe, koje točno zakonske odredbe i na koji način, a zbog čega je potrebno da o tom pitanju shvaćanje zauzme revizijski sud. Konačno, ako razlog važnosti navedenog pitanja revidenica nalazi u razlozima primjerice navedenim pod točkama 3. i 4. ovog članka ZPP, tada je prije svega trebala navesti u kojoj je odluci revizijskog suda o postavljenom pravnom pitanju zauzeto pravno shvaćanja te je u smislu točke 3. ovog članka trebala obrazložiti u čemu se očituje razlika između shvaćanja iznesenog u pobijanoj odluci u odnosu na shvaćanje revizijskog suda, odnosno u smislu točke 4. ovog članka, obrazložiti razloge zbog kojih smatra da je ista pravna shvaćanja izražena u pobijanoj odluci i nekoj revizijskoj odluci potrebno ponovno ispitati.

Dakle, revizija ne sadrži određeni razlog zbog čega nije moguće ocijeniti je li postavljeno pitanje zaista važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Zbog toga revizija nije dopuštena pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. travnja 2012.

Sudac:

Nenad Perin, v.r.