Revr-1564/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1564/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. H. iz Z., zastupane po punomoćnicima D. D. i S. S., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., D. & S. j.t.d. u Z., protiv tuženika Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Z., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1575/2013-2 od 12. svibnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3760/12-37 od 13. lipnja 2013., u sjednici održanoj 2. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je u toč. I/ izreke utvrđeno da je odluka tuženog od 30. travnja 2008. kojom je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu nedopuštena, dok je u toč. II/ izreke prvostupanjske presude naloženo tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade neisplaćenih plaća iznos od 62.236,80 kn zajedno sa zateznim kamatama u visini, na pojedinačne iznose te od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. II/ izreke prvostupanjske presude. U toč. III/ izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.825,00 kn sa kamatom tekućom od 13. lipnja 2013. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, dok je u toč. II. izreke drugostupanjske presude tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.174,00 kn. U toč. III. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg iznosa od 3.802,50 kn na ime zatraženih troškova parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 30. travnja 2008. o otkazu ugovora o radu tužiteljici, a predmet spora je slijedom toga i zahtjev na ime isplate naknade neisplaćenih plaća za vrijeme nezaposlenosti zbog otkaza ugovora o radu.

Tužiteljica u reviziji između ostalog ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s time da u reviziji u odnosu na taj revizijski razlog navodeći općenito da u obrazloženju drugostupanjske odluke postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, i to između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnika, odnosno iskaza svjedoka danih tijekom postupka i materijalnog prava. Tužiteljica nigdje u reviziji pobliže ne navodi niti ne opisuje u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka već zapravo navodi zakonsku formulaciju iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Na taj način se uopće ne da ispitati taj revizijski razlog, slijedom čega nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica s tuženikom prvotno 8. ožujka 2002. sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 8. ožujka 2002. do 8. ožujka 2006.,

- da je za vrijeme trajanja navedenog Ugovora o radu sklopila s tuženikom novi Ugovor o radu 14. siječnja 2005. za obavljanje poslova znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta na projektu ... do 7. ožujka 2010., a prema pravilima i kriterijima iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 i 46/07 – dalje: ZZDVO),

- da su stranke ugovorile mogućnost otkaza Ugovora o radu prema ZZDVO i Zakonu o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR), a što je navedeno u čl. 9. Ugovora o radu,

- da je rad znanstvenog novaka sukladno ZZDVO i podzakonskim aktima donesenim na temelju tog Zakona trebao biti vrednovan između ostalog prema broju znanstvenih radova ili radova objavljenih u časopisima navedenim u drugim bazama relevantnim za određeno znanstveno polje i timskom radu, pri čemu je posebna pozornost morala biti usmjerena na radove iz problematike koja će se istraživati i kvalitetu časopisa u kojima su radovi objavljeni,

- da je mentor tužiteljice dr. sc. N. T. 25. veljače 2008. izradio izvještaj s negativnom ocjenom za petu godinu istraživačkog rada tužiteljice, koji se u bitnom temelji na neposrednom praćenju njezina rada vezano za znanstveni projekt ..., kojeg je bio voditelj, a putem kojeg je i financiran tužiteljičin rad kao znanstvene novakinje,

- da se navedena negativna ocjena temeljila na tužiteljičinom ponašanju prema obvezama preuzetim ugovorom o radu, ispunjenju njezina plana rada za 2007. kojeg je izradila i predala mentoru, a nije ga realizirala, kao i njezinom odnosu prema kolegama, znanstvenim novacima i mentoru vezano za rad na projektu zbog kojeg je ugovor o radu i sklopljen,

- da je tužiteljica i prije navedenog izvještaja ponovljeno upozoravana po mentoru, a i po ravnateljici tuženika na ispunjavanje obveza u vezi timskog rada i rada vezanog za projekt ..., zbog čega je između ostalog i lošije ocijenjena za 2006.,

- da je izvješće mentora u vezi ocjene tužiteljičina rada podneseno Vijeću za znanstveno istraživačku djelatnost tuženika i da se isto suglasilo s danom ocjenom na sjednici održanoj 2. travnja 2008. i o istome obavijestilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 3. travnja 2008.,

- da je nakon toga sukladno odredbi čl. 43. st. 5. ZZDVO pokrenut postupak otkazivanja ugovora o radu tužiteljici,

- da se sindikalni povjerenik dopisom od 14. travnja 2008. suglasio s namjerom tuženika za otkaz ugovora o radu tužiteljici iz osobno uvjetovanih razloga.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da temeljem odredbe čl. 45. st. 5. ZZDVO nije predviđeno automatsko otkazivanje ugovora o radu zbog negativne ocjene, već samo pokretanje postupka otkazivanja ugovora o radu, a da tuženik na kojem je teret dokazivanja nije učinio izvjesnim razloge na kojima temelji svoju odluku o otkazu, a time niti dopuštenost otkaza u smislu čl. 106. st. 1. toč. 2. i čl. 110. ZR. Pritom je prvostupanjski sud zaključio i da je otkaz ugovora o radu posljedica šikanoznog postupanja prema tužiteljici, obzirom da istoj nije bilo omogućeno obavljanje njenih radnih zadataka u prostorijama tuženika, te da tuženik nije provjeravao neargumentirano izvješće mentora tužiteljice o njezinom radu, a niti je pravilnikom tuženik odredio kriterij ocjenjivanja. Suprotno navedenom, drugostupanjski sud je zaključio da je predmetni otkaz ugovora o radu zakonit i da je donesen u skladu sa odredbom čl. 43. st. 5. ZZDVO i čl. 106. st. 1. toč. 2. ZR.

Tužiteljica u reviziji iznosi i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te tako navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je trebao primjenjivati Zakon o znanosti koji odredbom čl. 38. st. 2., 3. i 5. propisuje da znanstveno vijeće znanstvenog instituta i tijelo određeno općim aktom sveučilišta ocjenjuje jednom godišnje rad znanstvenog novaka, slijedom čega da ovlaštena osoba nije donijela odluku o ocjeni rada tužiteljice. Nadalje, tužiteljica u reviziji navodi da nije jasno temeljem kojih kriterija se mentor tužiteljice vodio pri izradi mišljenja o radu tužiteljice i da prema odredbama čl. 43. st. 5. ZZDVO se postupak ocjenjivanja, odnosno kriteriji, pobliže uređuju općim aktom instituta, a to nije bilo učinjeno. Tužiteljica pored toga također ističe da je tuženik trebao prije otkazivanja ugovora o radu dati pisano upozorenje tužiteljici na obveze iz radnog odnosa te da Vijeće za znanstveno istraživačku djelatnost koje se suglasilo s ocjenom mentora tužiteljice nije bilo pravilno sastavljeno. Tužiteljica također u reviziji ističe da se zapravo prema njoj šikanozno postupalo jer da nije imala niti svoj prostor kod tuženika gdje bi mogla raditi već je kod kuće radila koristeći svoje privatno računalo i sama plaćala Internet koji joj je bio neophodan za rad te nije imala uvjete koji su propisani Pravilnikom o radu tuženika.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ovaj sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da su u konkretnoj pravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici iz čl. 106. st. 1. toč. 2. ZR u vezi odredbe čl. 43. st. 5. ZZDVO, odnosno da su bile ispunjene sve pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici. Naime, odredbom čl. 43. st. 5. ZZDVO koji je lex specialis propisano je da se svake godine ocjenjuje rad asistenta i da se ocjena temelji na pisanom izvješću mentora u kojem se vrednuje kandidatova uspješnost u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu, kao i uspješnost na poslijediplomskom studiju. Također je navedenom odredbom određeno da se postupak ocjenjivanja pobliže uređuje općim aktom instituta, a ako je ocjena rada asistenta negativna da se pokreće postupak redovitog otkaza ugovora o radu. U konkretnoj pravnoj stvari točno je da tuženik nije svojim općim aktom pobliže uredio postupak ocjenjivanja, ali to u konkretnom slučaju nije od značaja jer ovaj sud prihvaća da je na strani tužiteljice utvrđeno da ista nije zadovoljila u petoj godini istraživačkog rada kao znanstveni novak u suradničkom zvanju asistenta upravo na projektu u odnosu na koji je i zasnovan ugovor o radu sa tužiteljicom. Pritom treba napomenuti da je tužiteljica od strane mentora za 2006. ocjenjena prosječnom ocjenom s ciljem pružanja još jedne šanse obzirom na nesudjelovanje u izradi znanstvenih radova vezano za projekt ..., za koji je i sklopila ugovor o radu, kao i zbog odsustva timskog rada i bez suradnje s ostalim znanstvenim novacima na navedenom projektu. Tužiteljica je bila dakle upozorena i od strane mentora, a nakon toga i od strane ravnateljice i prethodne godine prije donošenja negativne odluke.

Osim toga, negativnu ocjenu razmatralo je i Vijeće za znanstveno istraživačku djelatnost tuženika te se isto u potpunosti suglasilo s danom ocjenom, a proizlazilo bi da i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nije imalo nikakve prigovore obzirom da je o istome bilo obaviješteno 3. travnja 2008. Stoga se ne može uzeti da zbog nepostojanja općeg akta kojim bi se pobliže uredio postupak ocjenjivanja se uopće ne bi mogla donositi negativna ocjena u odnosu na rad znanstvenog novaka, a slijedom toga i pokrenuti postupak redovitog otkaza ugovora o radu te donijeti odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Kod toga treba istaknuti da i ovaj sud prihvaća da se u takvom slučaju radi o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a ne o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužiteljica se u reviziji poziva na odredbe "Zakona o znanosti", a koji zakon niti ne postoji, slijedom čega su potpuno neosnovane tvrdnje da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da je ocjena za rad znanstvenog novaka donesena od strane nenadležne osobe. Isto tako nisu osnovani navodi tužiteljice u reviziji da je tuženik trebao voditi računa kod osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete zaposlenika jer se u konkretnom slučaju ne radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a niti postoji obveza davanja pisanog upozorenja prije otkaza ugovora o radu jer se isto odnosi samo kad se radi o povredi radne obveze skrivljenim ponašanjem. Otkaz ugovora o radu tužiteljici je osobno uvjetovan otkaz ugovora o radu temeljem odredbe čl. 43. st. 5. ZZDVO koje je lex specialis u odnosu na ZR. Navodi tužiteljice u reviziji koji se odnose na postupanje sindikalnog povjerenika koji da nije niti sam znao na temelju koje procedure se tužiteljici može dati otkaz, pa da slijedom toga nije mogao štititi uopće interes tužiteljice, nisu od značaja za zakonitost otkaza ugovora o radu. Također nisu od značaja i navodi tužiteljice da je bila šikanirana zbog toga što nije imala adekvatan prostor za rad kod tuženika već je morala raditi kod kuće iz razloga što je tužiteljica prigovor da je šikanirana iznijela tek nakon što je već donesena odluka o otkazu ugovora o radu, a osim toga sama tužiteljica je podnijela zahtjev za rad kod kuće što joj je i omogućeno. Stoga ukupno nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Obzirom na navedeno valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije potreban za potrebe vođenja ove parnice, a sve temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 2. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.