Rev-1670/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1670/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravnom odjelu, uz sudjelovanje zainteresirane stranke J. B. iz D., zastupane po punomoćnici N. S., odvjetnici iz D., radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/08-01/127, Ur. broj: 514-04-02-03/1-08-2 od 11. prosinca 2008., a u svezi poništenja rješenja o eksproprijaciji, odlučujući o reviziji zainteresirane stranke protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. P-9/09 od 22. rujna 2009., kojom je tužba uvažena i poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, u sjednici održanoj 23. studenoga 2011.,

p r e s u d i o j e :

Revizija zainteresirane stranke odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. P-9/09 od 22. rujna 2009. uvažena je tužba tužiteljice Republike Hrvatske te poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/08-01/127, Ur. broj: 514-04-02-03/1-08-2 od 11. prosinca 2008., i rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Klasa: UP/I-943-02/06-02/17, Ur.broj: 2117-04/4-08-8 od 29. veljače 2008. i predmet upućen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv navedene presude zainteresirana stranka podnijela je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a s prijedlogom da se ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu presudu (donesenu u postupku izvlaštenja, a prema odredbama čl. 42. a. - 42.h. Zakona o izvlaštenju) ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP- a.

U reviziji je samo uopćeno istaknut revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a budući nije određeno naznačeno o kojoj se povredi radi ili čime je počinjena, o tome razlogu ovaj sud ne može razmatrati.

Navodi kojima revidentica dovodi u pitanje ocjenu Županijskog suda u Dubrovniku o raspravljenosti predmeta spora i zaključak da još „nije s sigurnošću utvrđeno da li je nekretnina privedena namjeni zbog koje je eksproprirana“, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o podnesenoj tužbi, a kako se presuda ne može pobijati revizijom pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), ni ti navodi ne mogu biti predmetom razmatranja u revizijskom stadiju postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora u revizijskom stadiju je zakonitost rješenja upravnih tijela kojima je poništena toč. 374. pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Narodnog odbora Kotara Dubrovnik, Odjela za financije broj: 06-2751/3 od 13. lipnja 1960.

Prema stanju predmeta spisa proizlazi:

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Klasa: UP/I- 943-02/06-02/17, Ur. broj: 2117-04/4-08-8 od 29. veljače 2008. (donesenim po Zahtjevu za poništenje rješenja o eksproprijaciji, a podnesenim od strane bivših vlasnika odnosno njihovih nasljednika - s obrazloženjem da eksproprirane nekretnine nisu privedene svrsi niti se koriste) poništena „toč. 374. pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Narodnog odbora Kotara Dubrovnik, Odjela za financije, broj: 06-2751/3 od 13. lipnja 1960., kojim se radi izgradnje P. g. s. u K. u korist Poljoprivrednog dobra „R.“ u D. potpuno ekspropriraju nekretnine upisane u z.ul. 316 k.o. P., zemljišnoknjižne oznake čest. zem. 1587/1, 1587/2, 1588/1 i 1588/2, uknjižene vlasnosti I. B. pok. I. za 48/96 suvlasničkih dijelova, S. B. D. za 8/96 suvlasničkih dijelova, L. B. pok. P. za 8/96 suvlasničkih dijelova, K. G. ud. I., zv. B. B. za 6/96 suvlasničkih dijelova i A. G. pok. I. zv. B. B. za 18/96 suvlasničkih dijelova“, i to uz zaključak da je udovoljeno uvjetima za poništenje eksproprijacije obzirom „nema dvojbe da predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćene bilo kakvim radovima“ te da „svrha eksproprijacije na predmetnim nekretninama nije ostvarena“,

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/08-01/127, Ur. broj: 514-04-02-03/1-08-2 od 11. prosinca 2008., odbijena žalba koju je tužiteljica Republika Hrvatska izjavila protiv prethodno navedenog rješenja,

- da je protiv rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Republika Hrvatska podnijela tužbu Županijskom sudu u Dubrovniku, a koja tužba je glede spornih nekretnina (na temelju rješenja o eksproprijaciji uknjiženih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku kao društveno vlasništvo) sada pobijanom presudom uvažena te je poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/08-01/127, Ur. broj: 514-04-02- 03/1-08-2 od 11. prosinca 2008., i rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Klasa: UP/I-943-02/06-02/17, Ur.broj: 2117-04/4-08-8 od 29. veljače 2008. i predmet upućen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje uz uputu da bi u ovome trebalo „s sigurnošću utvrditi da li je korisnik eksproprijacije koristio predmetne nekretnine za košnju trave i prihranu stoke, ako jest na koji je način vršena komunikacija između objekata u kojima se nalazila stoka i ovih nekretnina“.

Stranke zahtjeve istaknute u postupku temelje na:

- odredbi čl. 48. st. 2. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 - dalje: ZI-a), kojom je propisano: „Na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništit će se i pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovoga Zakona ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako do dana stupanja na snagu ovoga Zakona korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana“.

- odredbama čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 79/06), kojima je propisano.

„Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01).

Iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka primijenit će se odredbe ovoga Zakona i neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, odnosno izvlaštenju:

- u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane, odnosno izvlaštene nekretnine odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed;

- u slučaju ako je korisnik eksproprijacije odnosno izvlaštenja prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju priveo nekretninu drugoj namjeni od one za koju je eksproprirana odnosno izvlaštena ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornoga uređenja“. Zainteresirana stranka u reviziji iznosi prigovor koji se u bitnome svodi na tvrdnje da eksproprirane nekretnine nisu privedene svrsi niti se koriste za ono zbog čega su eksproprirane: da na njima „nisu nikada nikakvi radovi izvedeni“ te ne čine „zaokruženi dio K. p.“ i ne nalaze se ni u kakvoj funkcionalnoj vezi s objektima (ostacima zgrada, ruševnim farmama krava) koji su ostali na tome polju. Drži da osporenoj presudi nije bilo mjesta obzirom i na činjenicu da je drugome predlagatelju (ranijem vlasniku) vraćen suvlasnički dio predmetnih nekretnina - ekspropriranih istim rješenjem (i to na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine – „Narodne novine“, broj 92/96, 33/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02), pa je u zemljišnim knjigama već upisan s tim pravom.

Međutim, obzirom zainteresirana stranka istaknutim navodima faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, i to (kako je već istaknuto) iako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u smislu odredbi čl. 385. ZPP-a ), tim navodima zainteresirana stranka ne može ostvariti uspjeh u revizijskom stadiju postupka.

Za odluku o predmetnom upravnom sporu odlučno je utvrditi jesu li eksproprirane nekretnine privedene svrsi zbog koje su eksproprirane, a kako je Županijski sud u Dubrovniku (postupajući u smislu odredbe čl. 42. e) st. 1. ZI-a, prema kojoj vijeće Županijskog suda raspravlja i odlučuje na temelju činjenica koje su iznesene u upravnom postupku, a stranka u tužbi ne može iznositi nove činjenice, ali može predložiti nove dokaze u pogledu činjenica koje je iznijela u upravnom postupku) ocijenio da ta činjenica nije u provedenom upravnom postupku sa sigurnošću utvrđena, pravilno je uvažio podnesenu tužbu te ukinuo rješenja upravnih tijela i predmet uputio prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovno odlučivanje, a radi utvrđenja navedene odlučne činjenice.

Pritom revidentica povoljniju poziciju ne može ostvariti niti činjenicom na koju se poziva, sve da je i istinita, što je drugoj osobi predan („vraćen“) suvlasnički dio prijepornih nekretnina - i to u drugome postupku i po drugoj osnovi, budući to nije pravno relevantni razlog koji dovodi u pitanje osporenu presudu.

Stoga, a kako se nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga, reviziju zainteresirane stranke valjalo je odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 23. studenoga 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.