Rev-1759/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. D. I., kojeg zastupa majka i z.z. S. I. i tužiteljice S. I. iz D. S., zastupanih po M. B., odvjetnici iz D. S., protiv tuženika Z. J. iz D. S., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku iz Z., radi utvrđivanja očinstva i određivanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. siječnja 1996. godine posl. br. Gž2-110/95 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 24. ožujka 1995. godine posl. br. P2-23/94, u sjednici održanoj dana 31. listopada 1996. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1759/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Stoga, kako se mišljenje i nalaz vještaka ne mogu ispitati niti provjeriti zbog nedostataka u samom vještačenju niti po stajalištu revidenta presuda koja je na njemu zasnovana ne može se ispitati niti provjeriti, pa da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a ujedno neprihvaćanjem DNA metode povrijeđeno je i materijalno pravo.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1759/1996-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. D. I., kojeg zastupa majka i z.z. S. I. i tužiteljice S. I. iz D. S., zastupanih po M. B., odvjetnici iz D. S., protiv tuženika Z. J. iz D. S., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku iz Z., radi utvrđivanja očinstva i određivanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. siječnja 1996. godine posl. br. Gž2-110/95 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 24. ožujka 1995. godine posl. br. P2-23/94, u sjednici održanoj dana 31. listopada 1996. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik otac mldb. D.I.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik otac mldb. tužitelja (toč. I. presude), te je naloženo tuženiku da doprinosi za njegovo uzdržavanje u iznosima pobliže navedenim u toč. II. izreke, dok je pod toč. III. izreke mldb. tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s osnova uzdržavanja. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženik utvrđen ocem mldb. tužitelja, dok je u dijelu kojim je odlučeno o plaćanju uzdržavanja (toč. II. izreke prvostupanjske presude) prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tuženik utvrđen ocem mldb. tužitelja, izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.
Tužitelji su u odgovoru na reviziju predložili da se revizija odbije kao neosnovana dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnio.
Revizija je neosnovana.
U bitnom, opravdavajući reviziju revident u reviziji analizira i ukazuje na nedostatke vještačenja i vještačkog nalaza dr. A.K., na čijem nalazu i mišljenju su niži sudovi temeljili svoju odluku, suprotstavljajući ujedno provedenoj metodi "tipizaciji tkiva" novu suvremeniju, kao i sigurniju DNA metodu, koju su niži sudovi odbili provesti.
Naime, ova metoda, koja jamči vjerojarnost do 99,99% prema tvrdnji revidenta može potvrditi i pobiti svaki rezultat HLA metode koja je provedena.
Stoga, kako se mišljenje i nalaz vještaka ne mogu ispitati niti provjeriti zbog nedostataka u samom vještačenju niti po stajalištu revidenta presuda koja je na njemu zasnovana ne može se ispitati niti provjeriti, pa da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a ujedno neprihvaćanjem DNA metode povrijeđeno je i materijalno pravo.
Suprotno tvrdnji revidenata pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ti razlozi međusobno ne proturječe, tako da se obje presude mogu ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.
Prema utvrđenju nižih sudova, koje se temelji na rezultatu provedenih dokaza, posebice saslušanja drugotužiteljice kao i svjedoka M.Đ. i D.V. proizlazi, da je tuženik održavao intimne odnose s majkom djeteta, tj. drugotužiteljicom, pa i u kritično vrijeme začeća, te su niži sudovi u cijelosti stoga prihvatili zaključak vještaka dr. K. temeljenog na osnovi rezultata određivanja nasljednih tkiva gena sustava HLA.
Na osnovu ove metode tuženik se ne može isključiti od biološkog očinstva djetetu, već naprotiv s 99,86% vjerojatnosti praktički je dokazano njegovo očinstvo.
U takvoj činjeničnoj situaciji sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kada su prihvatili tužbeni zahtjev i tuženika utvrdili ocem mldb. djeteta.
Okolnosti istaknute tek u reviziji, koje dovode u sumnju prihvaćenu metodu i njezin rezultat kao i tvrdnje koje ukazuju na eventualne propuste učinjene tijekom vještačenja (nisu obuhvaćeni u ispitivanju roditelji tuženika i drugotužiteljice) ne mogu se kao relevantne ocjenjivati, jer u stvari takvi prigovori upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a to po izričitoj zakonskoj odredbi u ovoj fazi postupka nije dopušteno (čl. 385. st. 3. ZPP).
Naime, valja još istaći da je tuženiku dana mogućnost, da na glavnoj raspravi vještaku neposredno postavlja pitanja i stavlja konkretne prigovore na nalaz, pa kada je vještak na iste odgovorio, a sud argumentirano pojašnjenja vještaka prihvatio, s obzirom na stručnost i iskustvo u vršenju metode tipizacijom tkiva, koja se od 1974. godine provodi kao uobičajena metoda u postupku utvrđivanja očinstva, nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer nisu postojale pretpostavke iz čl. 261. ZPP.
Osim toga, postojanje mogućnosti korištenja nove metode ne upućuje imajući u vidu rezultat postupka, da bi primjenom te metode mogla biti donesena drugačija odluka za tuženika, kada se medicinski vještak dr. M.K., koji inače provodi metodu DNA (list 51 spisa) izjasnio da bi se u konkretnom slučaju s obzirom na visoki postotak vjerojatnosti (99,86%) u kojem slučaju je po međunarodnim kriterijima, očinstvo praktično dokazano (vjerojatnost je preko 99,80%) DNA metodom eventualno samo povećao postotak vjerojatnosti, jer naime i ovom metodom, a kako su s osnovom zaključili niži sudovi kao i dosad primijenjenim metodama ne može se sa sto posto sigurnosti utvrditi da je tuženik biološki otac djeteta.
Kako, dakle, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, a niti je učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 31. listopada 1996. godine,
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.