Rev-1910/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1910/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., Š., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i. p. j.t.d. u Š., protiv tuženika A. M. iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici B. B. i F. B., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu B. u Š., te umješača na strani tuženika V. G. iz Š. koju zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Š., radi diobe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-1091/2012-2 od 25. veljače 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-1554/2010 od 26. travnja 2012., u sjednici održanoj 25. studenoga 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja razvrgnuta je suvlasnička zajednica koja postoji na čest. br. ... z.u. ... k.o. Š., na način da se nekretnine dijele u odvojene fizičke dijelove, koji odgovaraju suvlasničkim dijelovima stranaka i to na način da tužitelju pripadne 54/64 dijela nekretnine što odgovara površini od 413 m2, a tuženiku 10/64 dijela nekretnine što odgovara površini od 77 m2 i to prema diobenoj varijanti označenoj crvenom bojom koju je izradio vještak za građevinarstvo M. P. dana 17. siječnja 2011., a po kojoj varijanti tužitelja pripada dio zemljišta označen brojevima 7-8-9-10-11-12-7 u površini od 413 m2, a tuženika dio zemljišta označen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-1 u površini od 77 m2 (toč. 1.). Ujedno je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 123.394,60 kn na ime naknade za dvije garaže koje se nalaze na dijelu nekretnine koja je diobom pripala tužitelju (toč. 2.). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tužitelj od tuženika tražio naknadu troška izvanparničnog postupka, koji je vođen pred istim sudom pod brojem R1-180/09 u iznosu od 1.630,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 15% godišnje, a od 1. srpnja 2011. po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate (toč. 3.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (toč. 4.).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (toč. 3.), dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i u cijelosti žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u usvajajućem dijelu i u odluci o parničnom trošku (toč. 1., 2. i 4.) na način da se tužbeni zahtjev u tim dijelovima odbijen, a tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.984,37 kn te umješaču u iznosu od 4.687,50 kn (toč.2.).

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev iz točke 1. prvostupanjske presude, da se odbije nalog za plaćanje naknade za dvije garaže te obveže tuženika na platež parničnog troška odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

U ovom predmetu revizija nije dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn (u tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora u visini 10.000,00 kn). Osim toga, drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, a niti se radi o radnom sporu, radi čega nisu dopuštene niti revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka treba, prema st. 3. istog članka, određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tužitelj nije postavio određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje, već isti pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako tužitelj nije postavio određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje od kojeg ovisi odluka u ovom predmetu, to nisu ispunjene pretpostavke da bi se o reviziji meritorno odlučivalo, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP.

Zagreb, 25. studenog 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.