Legislator Case Law & Legislation
Rev-1301/1990-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal claiming erroneous application of tort law regarding non-material damages in traffic accident case.

Case Number Rev-1301/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment awarding additional non-material damages for a traffic accident victim. The victim suffered severe injuries including head trauma and chronic pain, leading the lower courts to increase compensation for physical pain, reduction of life activities, and consolation. The court ruled that the second-instance court correctly applied the Obligations Act and found no significant procedural errors warranting the appeal's rejection.

Legislator headnote

AI generated

član 200. Zakona o obveznim odnosima; član 386. i 393. ZPP-a: The Supreme Court dismisses an appeal when the lower court correctly applies substantive tort law regarding non-material damages and finds no significant procedural violations.

Keywords

AI generated
non-material damages traffic accident liability physical pain compensation reduction of life activities appeal dismissal procedural error review Obligations Act

Cited Legislation

AI generated
član 200. Zakona o obveznim odnosima
član 386. ZPP-a
član 393. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 130l/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautz, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja K. D. iz Z., koga zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. C. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 21. studenog 1989. godine br. Gž 6950/89-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 1989. godine br. Pn 2573/85, u sjednici održanoj dana 23. listopada 1990. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom tužena je obvezana da tužitelja isplati za naknadu /nematerijalne i materijalne/ štete iznos od 7,620.000 pr. dinara /762,00 konv.dinara/ sa kamatom koja teče od dana donošenja te presude do isplate i naknadi parnični trošak, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za nematerijalnu štetu u iznosu od 15,000.000 pr. dinara /1.500,00 konv.dinara/.

U povodu žalbe stranaka, uvažena je tužiteljeva, te mu je drugostepenom presudom dosudjen još i iznos od 1.500,00 konv.dinara za nematerijalnu štetu, odbijena je žalba tuženika i rješenjem ukinuta odluka o kamati na iznos od 25,00 konv.dinara, te je vraćena na ponovno odlučivanje u tom ukinutom dijelu.

Protiv drugostepene presude, za dosudjenih još 1.500,00 konv. dinara, tužena je izjavila pravovremenu reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se drugostepena presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja za tih dosadjenih 1.500,00 konv. dinara.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je nastradao u prometnoj nesreći, krivnjom osiguranika tužene, u dobi od 23 godine i zadobio teške tjelesne povrede - udarno krvne podljeve glave, rane razderotine na čelu te potres i naboj mozga.

Ostao mu je ožiljak na čelu, ima smetnji - glavobolje, vrtoglavice, nervozu, zaboravan je, brzo se zamara, ima distoničke tegobe /tremor digitorum/ i napetost. Smanjena mu je opća i radna efikasnost za 15, a trpio je fizičke bolove - 5 do 6 dana jake, 12 do 14 srednje i 90 dana manje.

Zbog tih, nabrojanih posljedica povreda, utvrdjene po medicinskom vještaku, je pravilno drugostepeni sud utvrdio i dosudio tužitelju u smislu člana 200. Zakona o obveznim odnosima /"Službeni list SKUP br. 29/78, 39/75, 46/85 i 57/89/ pravičnu novčanu naknadu i to:

- za fizičke bolove 350,00 konv. dinara /umjesto 200,00 po prvostepenom sudu/,

- za smanjenje životnih aktivnosti 15.000 konv. dinara /umjesto 400,00 po prvostepenom sudu/

- za nagrdjenje 150,00 konv. dinara /umjesto 50,00 po prvostepenom sudu/ i

- za pretrpljeni strah 200,00 konv. dinara /umjesto 50,00 po prvostepenom sudu/,

odnosno za sve te vidove nematerijalne štete, za 1.500,00 konv. dinara više od prvostepenog suda.

Dosudjene su naknade primjerene težini i intenzitetu bolova, povreda i posljedica i u skladu sa cit. propisom i sudskom praksom u dosudjivanju nematerijalne štete u vrijeme kada je donijeta prvostepena presuda.

Materijalno je pravo, dakle, po drugostepenom sudu, pravilno primijenjeno, a kako ovaj sud nije našao da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti /u smislu člana 386. ZPP-a/, revizija tužene odbijena je kao neosnovana i presudjeno je kao u izreci na osnovu člana 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.