Rev-1320/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1320/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivke Zlokić, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina, Željka Glušića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz K. G., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., protiv tuženika O. H. d.d. Z., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u Z., te M. B., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3395/06 od 6. ožujka 2008., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Kaštel Lukšiću broj P-254/02 od 13. travnja 2006., u sjednici održanoj 13. siječnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Kaštel Lukšiću broj P-254/02-87 od 13. travnja 2006. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-3395/06 od 6. ožujka 2008., u dijelu iz toč. II. izreke prvostupanjske presude i sudi:

Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja dosuđen s naslova tuđe pomoći i njege preko dosuđenih 3.344,00 kn, a za iznos od 328,00 kn sa pripadajućom kamatom na taj iznos. U preostalom se dijelu revizija tuženika odbija kao neosnovana.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci o parničnom trošku.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev, pa je naloženo tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete i to s naslova duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 504.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate, dok je za više zatraženo u iznosu 126.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U toč. II. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade za tuđu pomoć i njegu isplaćivati tužitelju iznos od 3.672,00 kn mjesečno, počev od dana 15. studenog 2002. pa ubuduće, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, time da je iznose dospjele od dana 15. studenog 2002. do pravomoćnosti presude dužan isplatiti odjednom, a ubuduće mjesečne obroke svakog 1. u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatražene iznose obroka koji bi tekli od 17. svibnja 2002. do 15. studenog 2002., tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U toč. III. izreke tuženiku je naloženo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 196.087,81 kn.

Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke presude.

U toč. II. izreke djelomično je prihvaćena žalba tužitelja, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena u pobijanom dijelu kojim je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štetu s naslova duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti, na način da je naloženo tuženiku da tužitelju s te osnove isplati u roku od 15 dana, daljnji iznos od 124.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 13. travnja 2006. pa do isplate, dok je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 2.000,00 kn odbijen kao neosnovan.

Rješenjem suda drugog stupnja u toč. I. izreke ukinuta je odluka o parničnom trošku iz toč. III. izreke prvostupanjske presude, pa je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U toč. II. izreke odlučeno je da će o troškovima žalbenog postupka biti odlučeno zajedno sa konačnom odlukom.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine.

Protivna strana na reviziju nije odgovorila.

Revizija je djelomično osnovana.

Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

U donošenju pobijane presude, suprotno reviziji, nisu počinjene bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP-a, kao što nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

Naime, pobijana presuda sadrži razloge, oni su jasni, nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati.

Suprotno reviziji, nižestupanjski je sud odgovorio na istaknuti žalbeni navod glede počinjenja bitne povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, pa je s pravom otklonio da bi prvostupanjski sud u postupku počinio tu bitnu povredu, jer su presuda Općinskog suda i Županijskog suda u Dubrovniku priložene spisu i uvezane u spis, pa je tuženik imao mogućnost izvršiti uvid u te odluke, zbog čega mu nedostavljanjem tih odluka nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Suprotno reviziji, prvostupanjski je sud ovlašten rukovoditi raspravom i u smislu odredbe iz čl. 300. ZPP-a odlučiti koje će dokaze u postupku izvesti. Sukladno tome, prvostupanjski je sud postupao u postupku, a rezultat čega je i pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje je zato sud drugog stupnja s pravom prihvatio.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u onom dijelu u kojem je sud odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu mu troškova tuđe pomoći i njege, sukladno odredbi iz čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO).

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužitelj teško nastradao u dobi od 21 godine u prometnoj nezgodi od 17. svibnja 2002., kada je zadobio prijelom lubanje čeono sa utiskivanjem koštanih ulomaka prema mozgu, krvarenje u mekim mozgovnim ovojnicama nakon ozljede, prijelom VII. i VIII. prsnog kralješka i pojavu paraplegije, potpunu oduzetost nogu, traumatsko prsnuće slezene uz potpun gubitak osjetila od razine rebrenih lukova naniže, te uz potpuni gubitak kontrole stolice i mokrenja, zbog čega je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 100%.

Utvrđeno je, da je obzirom na narav teških posljedica zadobivenih u ovoj prometnoj nezgodi, tužitelju neophodno potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 12 sati dnevno obzirom da kod tužitelja može doći do nekontroliranih spazama, tj. napadaja pojačanih napetosti mišića, koji mogu tužitelja neočekivano i iznenadno uznemiriti, pa čak izbaciti i iz invalidskih kolica.

Suprotno reviziji, za takvo utvrđenje o potrebi tuđe pomoći i njege u navedenom trajanju, prvostupanjski je sud proveo odgovarajuća vještačenja po vještacima dr. Z. O. i dr. M. T. (u prilog takvih utvrđenja iskazivali su i vještaci dr. I. – list 84 i list 108 spisa, i vještak dr. B. – list 109 spisa), zbog čega je drugostupanjski sud valjano postupio kada je u svemu prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, unatoč toga što tužitelja nisu pregledali vještaci.

Sudovi su pravilno utvrdili visinu sata tuđe pomoći i njege prema prosječnoj mjesečnoj netto plaći NKV radnika u Republici Hrvatskoj, koje podatke je sudu dostavio Državni zavod za statistiku 8. srpnja 2005. Temeljem tako pribavljenih podataka, pravilno je stoga odmjerena visina cijene sata od 13,00 kn za tuđu pomoć i njegu, uzimajući u obzir i sredinu u kojoj tužitelj živi.

No, u pravu je tuženik kada prigovara visini dosuđene naknade s naslova tuđe pomoći i njege. Utoliko je sud po pitanju dosuđene visine naknade pogrešno primijenio materijalno pravo.

Naime, tužitelju bi prema utvrđenim podacima i cijeni satnice pripadala naknada po toj osnovi u iznosu od 4.680,00 kn.

Slijedom utvrđenja u postupku, tužitelj prima doplatak za tuđu pomoć i njegu u visini od 400,00 kn mjesečno od Centra za socijalnu skrb S., Podružnica K. (list 194 spisa), pa taj iznos valja odbiti od utvrđene naknade za tuđu pomoć i njegu.

Slijedom utvrđenog doprinosa tužitelja u nastanku štetnog događaja od 20%, a uz odbitak naknade koju prima od Centra za socijalnu skrb, Podružnice K., tužitelju pripada po toj osnovi iznos od 3.344,00 kn.

Budući da je tužitelj po toj osnovi tražio iznos od 3.672,00 kn, slijedom gore navedenog obračuna valjalo je zato tužitelja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u daljnjem iznosu od 328,00 kn.

Slijedom svega navedenog, valjalo je stoga samo djelomično prihvatiti reviziju tuženika i nižestupanjske presude preinačiti u dijelu dosuđene naknade s naslova tuđe pomoći i njege, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

U preostalom je dijelu valjalo reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Revizijski sud nije odlučivao o parničnom trošku, budući da je odluka u tom dijelu ukinuta pobijanom presudom, pa će stoga nižestupanjski sud i o revizijskom trošku odlučiti konačnom odlukom o parničnom trošku.

Valjalo je tako odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Ivka Zlokić, v.r.