Rev-359/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 359/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Željka Glušića, člana vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz V., kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 875/08 od 17. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 2947/02 od 9. siječnja 2008., u sjednici održanoj 18. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Dužan je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, isplatiti tužitelju I. J. iz V., …, na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 150.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 09. siječnja 2008. g. (kao dana presuđenja) pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu za razliku od dosuđenog iznosa od 150.000,00 kuna do zatraženog iznosa od 493.000,00 kuna te za isplatu zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe pa do dana presuđenja, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. II. Dužan je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, isplatiti tužitelju I. J. iz V., …, na ime pretrpljenih fizičkih boli iznos od 3.920,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 09. siječnja 2008. g. (kao dana presuđenja) pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu za isplatu zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe pa do dana presuđenja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, isplatiti tužitelju I. J. iz V., …, na ime pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 09. siječnja 2008. g. (kao dana presuđenja) pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu za isplatu zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe pa do dana presuđenja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Dužan je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, isplatiti tužitelju I. J. iz V., …, na ime izmakle koristi (zarade) iznos od 14.643,92 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. prosinca 2002. g. (kao dana podnošenja tužbe) pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu za razliku od dosuđenog iznosa od 14.643,92 kuna do zatraženog iznosa od 60.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja I. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2947/02 od 9. siječnja 2008. godine u toč. I. i IV. izreke u odbijajućem dijelu i to: na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 493.000,00 kn te za iznosa na ime izmakle koristi iznad dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 60.000,00 kn.

II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2947/02 od 9. siječnja 2008. godine u toč. I., II., III. i IV. izreke u dosuđujućem dijelu i to: za iznos na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 150.000,00 kn, na ime pretrpljenih boli iznos od 3.920,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn, na ime izmakle koristi iznos od 14.643,92 kn.“

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tužitelja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužitelja iznesene u reviziji i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana, na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj bio u pritvoru Okružnog zatvora u Zadru od 17. listopada 1995. do 15. srpnja 1996.;

- da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj K-23/99 od 7. veljače 2002. obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja za kazneno djelo koje je tužitelju optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zadru stavljano na teret i zbog kojeg se nalazio u pritvoru, jer je Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku odustalo od optužnice;

- da je tužitelj prilikom privođenja u Okružni sud u Zadru zadobio lakše tjelesne ozljede i to: natučenje glave, lijeve strane prsnog koša, obje butne regije i obje natkoljenične regije;

- da je tužitelj zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio fizičke bolove;

- da se kod tužitelja zbog okolnosti dovođenja u pritvor, koje je za njega predstavljalo traumatsko iskustvo razvio strah, te da je tužitelj trpio primarni i sekundarni strah;

- da je tužitelj trpio duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i to u razdoblju od mjesec dana došlo je do smanjenja životne aktivnosti zbog simptomatologije kriznog stanja i poremećaja prilagodbe uz osjećaje bespomoćnosti i užasa u iznosu od 70%, narednih 8 mjeseci smanjenje životne aktivnosti iznosilo je prosječno 30%, u narednoj godini dana 20%, a trajno je smanjena životna aktivnost tužitelja u omjeru od 10% zbog retraumatizacije neliječenog posttraumatskog stresnog poremećaja ratne epilogije, a posljedično boravkom u pritvoru;

- da je zbog ozljeđivanja tužitelj trpio štetu po osnovi izgubljene zarade;

sudovi su ocijenili da tuženica odgovara tužitelju za štetu u smislu odredbe čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/95 i 58/02 – dalje: ZKP) pa su mu primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) dosudili pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 150.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 3.920,00 kuna i po osnovi pretrpljenog straha u iznosu od 30.000,00 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nadalje, tužitelju je dosuđena materijalna šteta (čl. 195. ZOO) po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 14.643,92 kune sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 343.000,00 kuna, zahtjev tužitelja da mu tuženica na dosuđene iznose nematerijalne štete plati zakonsku zateznu kamatu tekuću od utuženja do presuđenja te zahtjev tužitelja da mu tuženica po osnovi materijalne štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 45.356,08 kuna sa zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate.

Suprotno tvrdnji revidenta u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da drugostupanjska presuda ne sadrži proturječnosti niti nejasnoće zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP koju tužitelj ističe u reviziji.

Kako u postupku pred sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP na koju ovaj sud mora paziti po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 392.a ZPP, to nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužitelj u reviziji prigovara da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za štetu koju je pretrpio te da bi tužitelju uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete, koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvatio na sjednici održanoj 29. studenoga 2002. (dalje: Orijentacijski kriteriji) trebalo dosuditi višu pravičnu novčanu naknadu po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj u reviziji također navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su visinu štete po osnovi izgubljene zarade tužitelju dosudili isključivo prema podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj plaći NKV radnika i podataka iz dopisa Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji o prosječnoj neto plaći prema stručnoj spremi predviđenoj za obavljanje poslova zadataka za područje djelatnosti ribarstvo, jer se tužitelj bavio i peradarstvom.

Ispitujući revizijske navode tužitelja kojima osporava pravilnost nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva tog tužitelja za naknadu nematerijalne štete po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o pravičnoj novčanoj naknadi po tom osnovu dosuđene naknade individualizirali uzimajući u obzir sve važne okolnosti predmetnog slučaja pa su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 200. ZOO. Neosnovani su revizijski navodi tužitelja kojima osporava pravilnost pobijanih nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva po osnovi izgubljene zarade preko dosuđenog iznosa od 14.643,92 kune sa pripadajućom zateznom kamatom. To stoga što je šteta po tom osnovu i prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda tužitelju pravilno dosuđena. Naime, visina štete je, sukladno prijedlogu tužitelja (zapisnik od 23. listopada 2007. – list 126 spisa), utvrđena prema podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj neto plaći za NKV radnika u Republici Hrvatskoj za razdoblje u kojem je tužitelj bio u pritvoru s obzirom da se je tužitelj prije boravka u pritvoru bavio ribarenjem i imao je farmu peradi.

Zbog navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je revizija tužitelja, na temelju čl. 393. ZPP, odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 18. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.