Gr 1-394/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-394/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. S., protiv tuženika mnistarstva Z., radi poništenja rješenja, rješavajući sukob nadležnosti između Upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem od 13. veljače 2002. godine broj Us-7900/2000 i Županijskog suda u Šibeniku, koji je taj sukob izazvao dopisom od 29. travnja 2002. godine broj P-27/2002, u sjednici održanoj 5. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Županijski sud u Šibeniku.

Obrazloženje

Rješenjem od 13. veljače 2002. godine broj Us-7900/2000 Upravni sud Republike Hrvatske se oglasio stvarno nenadležnim i za postupanje po tužbi protiv rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja kojim je poništeno rješenje o eksproprijaciji.

Nakon što mu je predmet ustupljen kao nadležnom sudu Županijski sud u Šibeniku je dopisom od 29. travnja 2002. godine broj P-27/2002 izazvao sukob nadležnosti smatrajući da se odredba čl. 42a. st. 1. Zakona o izvlaštenju (“Narodne novine”, broj 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01 – dalje ZOI), prema kojem se protiv drugostupanjskog rješenja o izvlaštenju može podnijeti tužba mjesno nadležnom županijskom sudu, ne odnosi na rješenja o poništenju rješenja o izvlaštenju iz čl. 31. st. 5. ZOI, jer se tim rješenjem ne odlučuje o građanskom pravu ili obvezi.

Odredbama glave IV. ZOI pod naslovom Postupak izvlaštenja uređeni su postupak donošenja rješenja o izvlaštenju i postupak za poništenje rješenja o izvlaštenju kada korisnik izvlaštenja nije započeo s građenjem objekta i izvođenjem radova radi kojih je nekretnina izvlaštena (čl. 31. ZOI), iz čega proizlazi da se pod pojmom postupka izvlaštenja podrazumijeva i poništenje rješenja o izvlaštenju.

Prema odredbi čl. 21a. ZOI o izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje ured državne uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji odnosno ured Grada Z. nadležan za imovinskopravne poslove, a u drugom stupnju odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, dok se sudska zaštita u postupku izvlaštenja osigurava sukladno čl. 42a.-42h. ZOI. U odredbi st. 5. čl. 31. ZOI određeno je da o zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju rješava nadležno tijelo, pa kako nije propisano o kojem se nadležnom tijelu radi slijedi da se radi o tijelu iz čl. 21a. ZOI, što uključuje i sudsku zaštitu sukladno čl. 42a.-42h. ZOI.

Kako je odredbom čl. 42a. st. 1. ZOI propisano da se protiv drugostupanjskog rješenja o izvlaštenju može podnijeti tužba mjesno nadležnom županijskom sudu, to je županijski sud stvarno nadležan odlučivati o tužbi protiv drugostupanjskog rješenja o poništenju rješenja o izvlaštenju.

Po ocjeni ovog suda poništenjem rješenja o izvlaštenju, s obzirom na odredbu čl. 269. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91) prema kojoj se poništavanjem rješenja poništavaju i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo, uspostavlja se pravo vlasništva prijašnjeg vlasnika na izvlaštenoj nekretnini, a pravo vlasništva korisnika izvlaštenja prestaje. To znači da se tim rješenjem odlučuje o subjektivnom građanskom pravu, zbog čega za određivanje sudske nadležnosti prema odredbama čl. 42a.-42h. ZOI glede poništenja rješenja o izvlaštenju postoje isti razlozi kao i kad je riječ o rješenju o izvlaštenju.

Stoga je temeljem odredbe čl. 23. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5. rujna 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.