Gž-2366/2002-3 · Županijski sud u Sisku

Gž-2366/02-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavijenom od sudaca Ljubice Rendulić Holzer, kao predsjednika vijeća, Zdenka Gajšek i mr. Ane Beloglavec, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelj a P. d.o.o. D., zastupanog po pun. R. K., odvjetnici iz G. polja, protiv tuženika G. K. iz K., zastupanog po pun. B. M., odvjetniku iz K., radi isplate duga, rješavajući žalbu tuženog protiv presude Općinskog suda u Kutini od 10. lipnja 2002. g. br. P-261/01, u sjednici vijeća održanoj dana 03. travnja 2003. godine

p r e s u d i o j e :

Žalba tuženog G. K. nije osnovana te se odbija i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Kutini od 10. lipnja 2002. g. br. P-261/01.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suđeno je:

"Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja, te se platni nalog ovog suda broj Ovr-1142/00 od 20. prosinca 2000. g. u cijelosti održava na snazi.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.865,00 kn, u roku od 15 dana."

Protiv takove presude žalbu je uložio tuženi a žalbu je uložio iz svih žalbenih razloga iz čl. 353 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92 i 112/99, nastavno: ZPP). Predlaže da pobijana presuda bude preinačena na način da tužitelj bude odbijen sa tužbenim zahtjevom, podredno ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Sve činjenice potrebne da se u ovom predmetu donese valjana odluka prvostupanjski sud pravilno i potpuno je utvrdio.

Tako je utvrđeno da je tuženi Ugovorom o prodaji robe na kredit br. 18 od 6. kolovoza 1996. g. kupio berač kukuruza Tornado 40 za iznos od 40.680,00 kn, te da je isti i preuzeo, te na ime kupovne cijene - kredita, ostao dužan iznos od 32.064,78 kn.

Iz samog ugovora upisanog JMB vidljivo je da je tuženi u vrijeme sačinjenja ugovora bio maloljetan, te j e takav ugovor pobojan, a kako nitko od stranaka nije tražio poništenje ugovora, takav pobojni ugovor proizvodi učinak i obavezuje ugovorne strane sve dok se odlukom suda ne poništi, cl. 112 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/191, 3/94, 7/195 i 112/99, nastavno: Z00), a pobojnost ugovora ne može se s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici, tako da sporni ugovor obvezuje stranke.

Treba još istaći da prema čl. 117 st. 1 ZOO pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno prinude pa kako je tuženi u međuvremenu postao punoljetan, a od dana kada je postao punoljetan, proteklo je više od godinu dana, tako da mu je istekao rok za traženje poništenja ugovora.

Prema tome taj prigovor tuženog da je ugovor pobojan i da nije dužan platiti dug po ugovoru o kupnji robe na kredit j e neosnovan.

Isto tako žalbeni prigovor zastare, jer da se radi o obročnoj otplati/ te da je zastarni rok tri godine, nije osnovan.

Kako se i navodi u žalbi radi se o prodaj i s obročnim otplatama cijene iz čl. 542 ZOO, te na potraživanja iz takovih ugovora ne primjenjuje se odredba o roku zastare iz čl. 372 st. 1 i 2, već vrijedi opći zastarni rok iz čl. 371 ZOO, a na takav stav upućuje i st. 2 čl. 372 gdje se navodi : "ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomina ispunjenja."

Tuženi u žalbi ne navodi određeno koju je bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinio prvostupanjski sud, a pazeći na bitne povrede iz čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud takove povrede nije našao.

Stoga žalba nije osnovana te je odbijena i potvrđena pobijana presuda, čl. 368 ZPP.

U Sisku, dne 03. travnja 2003. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljubica Rendulić Holzer