Rev-1209/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1209/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. iz O., koju zastupa D. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika R. B. iz O., koga zastupa B. K., odvjetnik iz O., radi isplate plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž-71/98 od 12. veljače 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Osijek, posl. br. Pr-87/97 od 27. lipnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 25. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-71/98 od 12. veljače 1998. godine, potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda Osijek posl. br. Pr-87/97 od 27. lipnja 1997. godine kojom je odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, koji je glasio: « Nalaže se tuženiku R.B. iz O., da tužiteljici isplati plaću za razdoblje od 21. studenog 1996. godine pa do 24. siječnja 1997. godine u iznosu od 2.090,00 kuna(slovima:dvijetisućedevedesetkuna), s kamatom počevši od 24. siječnja 1997. godine, te da joj prizna radni odnos u tom razdoblju zbog nezakonitog postupanja.»

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91. i dr. – dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljici temeljem odluke o otkazu ugovora o radu od 21.10.1996. godine prestao radni odnos kod tuženika dana 21. studenog 1996. godine, tj. istekom otkaznog roka od 30 dana, (do kojeg datuma je tužiteljica kod tuženika i radila). Također je utvrđeno da je tužiteljica navedenu odluku o otkazu ugovora o radu primila dana 24.1.1997. godine, kada joj je i uručena radna knjižica, te da navedenu odluku o otkazu nije osporavala.

S obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova, nisu osnovani revizijski prigovori tužiteljice kada tvrdi da joj pripadaju prava iz radnog odnosa, kao i pravo na plaću za razdoblje od 21. studenog 1996. godine, kada joj je prestao radni odnos, pa do 24. siječnja 1997. godine, kada joj je uručena radna knjižica, budući da su tužiteljici sva prava iz radnog odnosa, pa tako i pravo na plaću prestali danom prestanka radnog odnosa,

21. studenog 1996. godine, a ne danom primitka radne knjižice i odluke o otkazu ugovora o radu 24. siječnja 1997. godine.

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pravilno smatrajući da je tužiteljici zakonito otkazan ugovor o radu u skladu sa čl. 113. st. 1. al. 2. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95. - dalje:ZR), pa da joj je time i radni odnos kod tuženika prestao dana 21. studenog 1996. godine.

Kako nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u reviziji niti ne upućuje na neku određenu bitnu povredu parničnog postupka, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.