Rev-2524/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. pok. M. iz V., L., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z., protiv prvotuženika Općine Vir i drugotuženika H. e. d.o.o. Z., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva K. i partneri iz Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1454/11 od 30. kolovoza 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1495/06 od 17. veljače 2011., u sjednici održanoj 18. prosinca 2013.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2524/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 odluka USRH, 123/08 – ispr. i 57/11 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
Broj: Rev 2524/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. pok. M. iz V., L., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z., protiv prvotuženika Općine Vir i drugotuženika H. e. d.o.o. Z., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva K. i partneri iz Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1454/11 od 30. kolovoza 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1495/06 od 17. veljače 2011., u sjednici održanoj 18. prosinca 2013.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana poruše trafostanicu sagrađenu na dijelu k. čest. 12860 k.o. V. koji je u skici sudskog očevida vještaka mjernika T. Ć. od 11.03.2008. obilježena žutom bojom i točkama A-B-C-D-A, njezine ostatke odvezu s navedene nekretnine, te da zemljište koje je u skici sudskog očevida vještaka mjernika T. Ć. od 11.03.2008. obilježeno žutom bojom i točkama A-B-C-D-A slobodno od stvari i osoba predaju u neposredan i nesmetan posjed tužitelju, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 7.315,00 kuna u roku od 15 dana."«
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika H. e. d.o.o. reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno iste ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja ili prvog stupnja na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju drugotuženik predlaže da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena, a podredno odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 odluka USRH, 123/08 – ispr. i 57/11 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da je sud dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, a među njima ne postoji proturječje.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženicima naloži da poruše trafostanicu izgrađenu na njegovoj nekretnini, te da mu zemljište predaju u neposredan i nesmetan posjed. U tijeku postupka utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. 12860 k.o. V., na kojoj je izgrađena trafostanica;
- da je ista sagrađena 1992. i da se nalazi u posjedu drugotuženika;
- da drugotuženik, odnosno njegov prednik nije imao suglasnost za gradnju navedene trafostanice;
- da je ta trafostanica jedini objekt takve vrste u naselju L. na V.;
- da je tužitelj na temelju ugovora o zamjeni nekretnina od 15. kolovoza 1994. ušao u posjed cijele predmetne nekretnine nakon što je ona već bila u cijelosti sagrađena i nakon što je trafostanica puštena u pogon;
- da od trenutka građenja trafostanice do podnošenja tužbe ni bivši vlasnik, a ni tužitelj nisu poduzeli nijednu radnju kojom bi se usprotivili gradnji i da se tužitelj koristio navedenom nekretninom, a i uslugama trafostanice preko 10 godina do dana podnošenja tužbe.
Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO), budući je navedeni Zakon bio na snazi u vrijeme izgradnje trafostanice.
Prema odredbi čl. 25. ZOVO ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu, ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevni objekt, ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje, ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.
Prema st. 2. istog članka, iznimno od st. 1. ovog članka, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta s obzirom na okolnosti slučaja, a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, kao i na njihovo ponašanje u tijeku izgradnje, ne bi bilo društveno opravdano. S obzirom da je drugostupanjski sud utvrdio da se predmetna trafostanica počela graditi 1987., da je puštena u pogon 1992., da bivši vlasnik, a i pravni prednik tužitelja nije poduzeo nijednu radnju kojom bi se usprotivio gradnji, da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o zamjeni od 15. kolovoza 1994. koristio nekretninu preko 10 godina do dana podnošenja tužbe, da se električnom energijom iz navedene trafostanice koristi jedno veće naselje, ocijenio da u konkretnom slučaju rušenje navedene trafostanice ne bi bilo društveno opravdano, te je pravilno primijenio odredbu čl. 25. st. 2. ZOVO, u odnosu na drugotuženika.
Pri tome valja dodati da pravo na rušenje građevinskog objekta u smislu čl. 25. st. 5. ZOVO vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje koji rok je tužitelju evidentno protekao.
Stoga je drugostupanjski sud pravilno odbio žalbu tužitelja, ali na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.
S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 18. prosinca 2013.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.