II Kž-18/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 18/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom M. F. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 6. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. prosinca 2014. broj Kv-447/14 o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, ispravljenim rješenjem od 22. prosinca 2014., u tijeku postupka nakon podignute optužnice prema maloljetnom M. F., zbog kaznenog djela iz članka 91 točke 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00, 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97) i protiv optužene S. N., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 6. u vezi s člankom 37. KZ/97, pod točkom I. izreke na temelju članka 90. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06. – dalje ZKP/97) protiv optužene S. N. određena je mjera opreza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, na način da se dužna javljati svakih petnaest dana, svakog drugog ponedjeljka počevši od 29. prosinca 2014. dežurnom policijskom službeniku Policijske postaje V., a pod točkom II. izreke optuženoj S. N. ukinut je pritvor te je ista puštena na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se

II Kž 18/15-4

optuženici produlji istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – nastavno: ZKP/08).

Žalba je osnovana.

Prije svega treba reći da je pobijano rješenje doneseno sukladno odredbama ZKP/97 umjesto, što bi bilo pravilno, sukladno odredbama ZKP/08. Točno je, naime, da je predmetni kazneni postupak pokrenut i vođen prema odredbama ZKP/97, po odredbama kojeg procesnog zakona je donesena i prvostupanjska presuda broj K-89/11 od 17. veljače 2012. Međutim, ta je presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-2/13 od 28. veljače 2013 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uzevši u obzir da je 15. prosinca 2013. na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama ZKP/08 („Narodne novine“ broj 145/13. - nastavno ZID ZKP/08), čijom je odredbom članka 257. stavak 3. ZID ZKP/08 propisano da će se, ako nakon stupanja na snagu tog Zakona povodom žalbe ili izvanrednog pravnog lijeka postupak treba ponoviti, novi postupak provesti po odredbama tog Zakona, sud prvog stupnja je ponovljeno suđenje trebao provesti po odredbama ZKP/08, tako da je i pobijano rješenje trebalo donijeti sukladno odredbama tog procesnog zakona.

S pravom državni odvjetnik u žalbi ističe da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije naveo dostatne razloge za svoj zaključak o opravdanosti ukidanja mjere pritvora protiv optuženice po osnovi iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP/97 (ispravno bi bilo istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08) i njegove zamjene blažom mjerom, odnosno mjerom opreza.

Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku o ukidanju pritvora (ispravno bi bilo istražnog zatvora) protiv optuženice obrazložio time što je ona u pritvoru provela preko tri godine pa je zaključio da su se, vodeći računa o osnovnom načelu da pritvor (ispravno bi bilo istražni zatvor) treba ograničiti na najnužniju mjeru, ostvarili uvjeti da se isti zamijeni blažom mjerom, i to mjerom opreza redovitog javljanja određenoj sobi.

Iz takvog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud, ocjenjujući je li u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti, uzeo u obzir samo vrijeme koje je optuženica provela u istražnom zatvoru, no, ne i ostale kriterije odlučne za ocjenu o povredi tog načela. Osim toga, iz takvog obrazloženja nije sasvim jasno smatra li prvostupanjski sud da više nisu egzistentni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženice zbog povrede načela razmjernosti ili i zbog toga što se ista svrha može ostvariti blažom mjerom, a što predstavlja razlog za ukidanje istražnog zatvora propisan odredbom članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti te ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u tijeku kojeg će taj sud, uzimajući u obzir primjedbe na koje mu je ovdje ukazano, primjenom odredaba ZKP/08 preispitati opravdanost primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženice, a za svoju odluku će navesti jasne i dostatne razloge. Potom će, postupajući osobito žurno, sukladno odredbi članka 122. stavka 3. ZKP/08, donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje.

II Kž 18/15-4

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. siječnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.