Rev-1749/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1749/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića i Đorđa Bjegovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. A. iz L., kojeg zastupa punomoćnik H. I., protiv tuženog DP O.-s. L., kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u L., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 19. ožujka 1992., br.Gž-258/1992-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 17. prosinca 1991. br. P-266/91- 11, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za plaćanje troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda kojom je presuđeno:

"Poništava se odluka tuženika DP O. s. L. br. 224/91 od 3. IX. 1991. i odluka br. 323/91 od 9. X 1991. godine i tuženik se obvezuje tužitelja H. A. iz L., ... vratiti na rad na radno mjesto i poslove koje je obavljao kod tuženika prije donošenja cit. odluka, te mu je podjedno tuženik dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od 800,00 (osamsto)dinara sve gornje u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev odbije i tužitelja presudi da tuženom plati troškove postupka ili da se iste odluke ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, a tužitelju dosudi trošak revizije u iznosu od 2.400 HRD.

Javno tužiteljstvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestepeni sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP), jer nižestepene presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu.

Pobijanim odlukama tuženog od 3. IX 1991. br. 224/91 i od 9.X 1991. br. 323/91 tužitelj (kao i drugi taksativno navedeni radnici u toč. I. prvonavedene odluke) upućeni su na rad u drugo poduzeće, tj. u poduzeće U. s. o. d.o.o. L., te je u toč. III prvonavedene prvostepene odluke određeno da zbog nemogućnosti osiguranja posla radnici iz toč. I. te odluke i dalje ostaju kod kuće a što znači i tužitelj.

Nesporno je između stranaka, a što je prvostepeni sud i utvrdio da tužitelj nije dao pristanak na radni odnos u novoosnovanom poduzeću po tuženom i da je ovo poduzeće palo pod stečaj i na taj način su radnici ostali bez posla, tj. prestao im je radni odnos u novoosnovanom poduzeću po tuženom, pa tako i tužitelju, iako ih je tužena organizacija osnivajući to poduzeće uputila na rad u novoosnovano poduzeće.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilno zaključili, da pobijane odluke tuženog nisu zakonite u smislu odredbe čl. 15. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Sl. list SFRJ" br. 60/89 i 42/90), koji je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("NN" br. 34/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske, (u daljnjem tekstu: ZOPRO).

Naime, navedena odredba predviđa da se radnik može preuzeti na rad u drugu organizaciju odnosno kod drugog poslodavca, uz uvjete i u slučajevima što su utvrđeni općim aktom.

Međutim, novoosnovano poduzeće nije donijelo odluku o preuzimanju tužitelja na rad, a nema ni sporazuma između tuženog i tog poduzeća o preuzimanju radnika na rad, već se u stvari radi o osnivanju fiktivnog poduzeća .po tuženom na koji način je nad tim novim poduzećem uskoro otvoren stečaj, a u kojem je tužitelju prestao radni odnos i na taj način se tuženi oslobodio viška radnika.

Sporne odluke nisu donesene ni u skladu s odredbom čl. 75. st. 2. toč. 7. u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. toč. l. ZOPRO budući da tužitelju nije osiguran rad u drugoj organizaciji ili kod drugog poslodavca na temelju sporazuma tih radnih organizacija, a takovu odluku ne može zamijeniti jednostrani akt tuženog.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju budući da odgovor nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. kolovoza 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.