I Kž-889/2008-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 889/08-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božićević-Grbić, Ante Potrebice i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 30. lipnja 2008. godine, br. K- 1/08, u sjednici održanoj 29. siječnja 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. I. B., zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, za koje je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, temeljem tog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od osam (8) godina u koju mu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. listopada do 25. listopada 2007. godine, te od 30. lipnja 2008. godine, pa nadalje.

II. Žalba opt. I. B. odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. I. B. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – pištolja.

Optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, sukladno čl. 122. st. 4. ZKP.

I Kž 889/08-7

Protiv ove presude žale se optuženik i državni odvjetnik.

Optuženik podnosi žalbu po svom branitelju M. B., odvjetniku iz K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oglasi krivim zbog blažeg kaznenog djela iz čl. 92. KZ uz izricanje blaže kazne zatvora, a podredno da se ta presuda preinači i optuženiku za kazneno djelo za koje je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik osudi na strožu kaznu zatvora.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po svom branitelju, u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana odbije.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika to nije.

Optuženik u žalbi prihvaća po sudu prvog stupnja ocijenjene dokaze i time utvrđenu dinamiku kritičnog događaja, međutim, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se ovdje radi o učinu kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, već smatra dokazanim da je optuženik lišio života ošt. S. B. pod privilegiranim okolnostima vezano za stanje njegovog afekta, čime bi počinio kazneno djelo iz čl. 92. KZ.

U žalbi se ističe činjenica da je oštećenik dulje vrijeme uznemiravao i prijetio optuženiku, o čemu su obaviješteni i djelatnici policije, te da je kritičnog dana optuženikov strah kulminirao do stanja jake afektivne tenzije, što potvrđuje i psihijatrijski vještak u svom nalazu i mišljenju. Stoga je optuženik, kada oštećenik opetovano dolazi k njemu svađajući se i prijeteći nožem, posljedicom zlostavljanja odnosno teškog vrijeđanja od strane oštećenika, bez svoje krivnje bio doveden u stanje jake razdraženosti pa može odgovarati samo zbog blažeg kaznenog djela – ubojstva na mah. Pogrešna pravna kvalifikacija kaznenog djela dovela je i do povrede kaznenog zakona na optuženikovu štetu.

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da su sve činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrđene te je izveden pravilan zaključak o učinu kaznenog djela iz čl. 90. KZ.

Naime, nije sporno da je optuženik lišio života ošt. S. B. hicem iz pištolja, čemu je prethodio njihov verbalni sukob izazvan agresivnim ponašanjem oštećenika, koji je opetovano dolazio u dvorište optuženika naoružan najprije letvom, a kasnije i nožem. Međutim, temeljem iskaza svjedoka V. B., S. O., J. B., L. B., S. O. i M. O. utvrđeno je da se uoči ispaljivanja hica oštećenik kretao unatrag s namjerom da napusti mjesto događaja, što sa

I Kž 889/08-7

sigurnošću otklanja tvrdnju optuženika o postupanju u nužnoj obrani. Naime, u trenutku kada je optuženik ispalio hitac prema prsima oštećenika nikakvog napada na njega nije bilo, niti je oštećenik objektivno predstavljao kakvu opasnost za njega, budući su međusobno bili udaljeni između 5 – 10 metara, kako suglasno opisuju svi očevici događaja.

S tim u vezi, ne može se govoriti niti da bi optuženik bio isprovociran aktualnim napadom oštećenika, jer takvog, usprkos prethodnom agresivnom ponašanju oštećenika, u času ispaljivanja hica nije bilo. Istovremeno, sam optuženik, suglasno iskazima očevidaca, navodi da je oštećenik dolaskom u dvorište verbalizirao želju za pomirenjem, pa bez obzira na njegovo inače agresivno i izazivačko ponašanje, ne može se govoriti o tome da bi oštećenik optuženika u tom času teško vrijeđao ili zlostavljao.

Nadalje, ne može se zaključiti niti da bi agresivno ponašanje oštećenika bilo posve bez krivnje optuženika, jer je temeljem pravomoćne presude (list 266 spisa), utvrđeno da je optuženik prethodno nanio tešku tjelesnu ozljedu oštećenikovom bratu V. B., što je bio razumljivi povod neprijateljskog odnosa oštećenika prema optuženiku.

Osim toga, usprkos ponašanja oštećenika koji provocira svađu i sukob, niti ponašanje optuženika ne ukazuje na trenutnu, nagonsku reakciju kakva je karakteristična za postupanje na mah. Naime, nesporno je da se optuženik najprije naoružava, a potom prenosi pištolj iz svoje kuće u kuću E. O., očito se pripremajući za nastavak obračuna s oštećenikom. Zbog toga, kada optuženik potaknut verbalnim sukobom sa oštećenikom odlazi po prethodno pripremljeni pištolj, ne radi se o situaciji kakvu ima u vidu postupanje na mah, jer bi tada isprovocirana osoba u stanju suženja svijesti izazvane afektom instinktivno dohvatila prvi dostupan predmet pogodan za napad, a ne prethodno pripremljeno oružje.

Konačno, iako je agresivno ponašanje oštećenika, kako prije, tako i uoči ispaljivanja hica, kod optuženika izazvalo osjećah straha i osobne ugroženosti, to još nije bio i jedini uzrok njegovog afektivnog stanja. Naime, prema mišljenju psihijatrijskog vještaka proizlazi da je stanje znatno smanjene ubrojivosti optuženika dijelom bilo posljedica afektivnog suženja svijesti, a dijelom je uzrokovano osobinama njegove ličnosti te blažim stupnjem alkoholiziranosti tempore criminis. Naime, kod optuženika je na planu ličnosti uočena simptomatologija poremećaja prilagodbe s neobuzdanim obilježjima, te prekomjerno uživanje alkohola. S tim u vezi, iz psihologijskog vještačenja proizlazi da su kod optuženika uočene osobine disocijalnog poremećaja, impulzivnosti, neobuzdanosti i latentne agresivnosti koje su karakteristične za njegovu osobnost i postoje neovisno o provokaciji oštećenika. Također, blaža alkoholiziranost je, prema mišljenu vještaka, pogodovala ekscitiranosti i bržim reakcijama optuženika.

Zbog izloženog, suženje svijesti optuženika koje je dovelo do smanjenja ubrojivosti u znatnom stupnju, je posljedica kombinacije objektivnih, ali i subjektivnih faktora na planu njegove ličnosti, zbog čega se, u kaznenopravnom smislu, ne može raditi o postupanju u stanju jake razdraženosti kakvu ima u vidu odredba čl. 92. KZ.

Slijedom navedenog, dakle, kriminalno ponašanje optuženika je pravilno pravno označeno kao kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ, pa se ne može prihvatiti teza žalbe o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

I Kž 889/08-7

Što se tiče odluke o kazni, treba reći da je u pravu državni odvjetnik kada izrečenu kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina smatra preblagom u odnosu na nastupjele posljedice i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

Točno je da na strani optuženika postoje brojne olakotne okolnosti, prije svega činjenica da je bio u stanju znatno smanjene ubrojivosti, te da je oštećenik isprovocirao sukob koji je doveo do izvršenja samog kaznenog djela. Također, olakotne su okolnosti da je optuženik tempore criminis bio mlađi punoljetnik, neosuđivan i otac dvoje mlt. djece.

Međutim, kada se uzme u obzir da je posljedicom izvršenja kaznenog djela jedna mlada osoba (stara 27 godina) izgubila život, te da je optuženik već kao maloljetnik dolazio u sukob sa zakonom, a i višekratno je prekršajno kažnjavan, pa i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, tada se stroža kazna zatvora u trajanju od osam (8) godina ukazuje primjerenijom okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika. Ovako odmjerena kazna odgovara težini počinjenog kaznenog djela i nastupjelim posljedicama, a ujedno predstavlja primjerenu osudu društva koje traži pravedno kažnjavanje počinitelja ovakvih, najtežih kaznenih djela.

S druge strane, žalba optuženika koja traži izricanje još blaže kazne, očito nije osnovana, tim više jer se u žalbi niti ne navode neke nove olakotne okolnosti koje do sada nisu našle dovoljnog odraza.

Što se tiče prijedloga žalbe o potrebi primjene odredaba maloljetničkog prava, s obzirom na optuženikovu dob, treba reći da ovaj Vrhovni sud u svemu prihvaća razloge prvostupanjskog suda koji su s tim u vezi. Naime, s obzirom na optuženikovo ranije ponašanje, kao i činjenicu da je on obiteljski čovjek i otac dvoje mlt. djece, ne može se govoriti da bi predmetno kazneno djelo bilo odraz njegove mladosti ili nezrelosti u smislu čl. 109. Zakona o sudovima za mladež.

Primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – pištolja, u svemu je sukladna čl. 80. KZ.

Slijedom svega naprijed izloženog, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, u smislu čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.